Carski rezovi, operacije, mastektomije, upala slijepog crijeva, nezgode… Ožiljci pričaju naše priče, poput mape pokazuju tragove naših životnih putova. Ali mnogima su i izvor nelagode, tjeskobe, pa čak i srama.
Ožiljci i negativne konotacije
Na žalost, ožiljci su često stigmatizirani u društvu. Sjetite se samo kako su neki od najvećih filmskih negativaca poistovjećivani s ovim biljezima, od Scara u “Kralju lavova”, Jokera, Tonyja Montane u “Licu s ožiljkom” do čitave plejade Bondovih zlikovaca. Istraživanja su pokazala kako je vjerojatnije da će ljudi s abnormalnostima lica biti ocijenjeni kao nepošteni, emocionalno nestabilni i loši. Nije stoga čudno što nam ponajprije društvo nameće imperativ kako je ožiljak nešto što treba – ukloniti.
Nisu samo estetski problem
Ipak, neki nam ožiljci teže padaju od drugih. Govorimo o keloidnim ožiljcima! Oni su veliki, vidljivi, ponekad bolni i svrbe, ljudima, pa i vama samima, mogu biti odbojni. Zna se dogoditi da nisu samo estetski problem jer mogu prouzročiti smanjeni opseg kretnji. Primjerice, ako je smješten uz ključnu kost prema ramenu, on će smanjit će opseg pokreta ramena.
Procjenjuje se kako 10% ljudi tijekom života zadobije keloidne ožiljke. Jednako je vjerojatno da će ih imati i muškarci i žene, no ipak su im sklonije osobe tamnije puti, trudnice i oni mlađi od 30 godina. Također, keloidi imaju genetsku komponentu, što znači kako je vjerojatnije da ćete ih imati ako ih ima jedan ili oba roditelja. Prema jednom istraživanju, gen poznat kao AHNAK može igrati ulogu u određivanju tko razvija keloide, a tko ne. Znanstvenici su, naime, otkrili kako ljudi koji imaju gen AHNAK imaju veću vjerojatnost dobivanja keloidnih ožiljaka.
Keloidni i hipertrofični ožiljci, koja je razlika
Keloidni ožiljci su posebna vrsta ožiljaka koji nastaju nakon traume. To može biti postoperativni ožiljak nakon kirurške intervencije, a može biti i nakon minorne traume poput bušenja uha ili istiskivanja prištića. Ono što je karakteristika keloida je da po dimenziji daleko nadmašuje inicijalnu traumu. Primjerice, govorimo li o postoperativnom rezu, on neće biti samo zadebljan jer to ulazi u kategoriju hipertrofičnog ožiljka, koji je zadebljan, crven i svrbi, ali prati inicijalni rez, dok keloidni izgleda tako da od istiskivanja prištića može nastati ožiljak koji prekriva gotovo pola prsa.
Sprječavanje keloidnih ožiljaka
Zapravo, keloid se ponaša kao dobroćudni tumor jer nema kontrolu odumiranja i rasta stanica, nego se one, umjesto odumiranja, nekontrolirano i pojačano množe. Osim ako osoba nema genetsku sklonost nastanku ovakve vrste ožiljaka, jako ih je teško spriječiti. Jedini način prevencije je neistiskivanje prištića, briga prema koži i izbjegavanje dodatnih trauma. Također, ako se nakon intervencije stvara zadebljana ožiljna masa koja je puno veća od inicijalne lezije, potrebno je potražiti stručnu pomoć dermatologa.
On odlučuje o terapiji, koja je uglavnom u obliku krioterapije, odnosno terapije tekućim dušikom, ili aplikacijom kortikosteroida u sam ožiljak putem igle. Ono što se ne smije raditi je kirurško odstranjivanje ožiljka jer se rezanjem i ponovnim šivanjem pojačava tenzija i može se dogoditi da keloid bude još veći. Ako se zna da je osoba sklona ovoj vrsti ožiljaka, važno je na vrijeme započeti s terapijom te stavljati posebne vrste silikonskih pločica koje u sebi imaju sastojke koji razgrađuju kolagen i pretjerano stvaranje veziva te imaju okluzivni učinak, odnosno smanjuju mogućnost rasta ožiljka.
