Jedan od najpoznatijih hrvatskih otorinolaringologa i stručnjaka za plastično-rekonstruktivnu kirurgiju glave i vrata prof. dr. sc. Mislav Gjurić odgovorio nam je na pitanja koja vas muče kad je u pitanju estetska korekcija nosa.
Kako se rješava problem širokog nosa?
Širok nos jedan je od najčešćih razloga zbog kojeg se pacijenti odlučuju na operaciju. Nos može biti širok u području koštanog hrpta ili pak je vršak nosa proširen zbog prirođenog oblika alarnih hrskavica koje ga oblikuju. Osim toga, zadebljana koža i potkožno tkivo nosa, kao kod raznih dermatitisa, rozacee itd. čine nos širim i zadebljanim. Korekcija hrskavičnog dijela zadebljanog vrška i hrpta nosa vrši se djelomičnim odstranjenjem suvišne hrskavice i modeliranjem ostatka posebnim tehnikama šivanja pomoću kirurških konaca. Na taj način nos se može suziti, a vršak lijepo definirati i postaviti u željeni položaj što najčešće znači malo podići vršak. Koštani hrbat nosa sužava se kontroliranim lomljenjem kosti i fiksacijom u željenom položaju.
Kako se rješava problem velikih nosnica, odnosno pretjerano prćastog nosa koje su neki pacijenti dobili nakon plastične rekonstrukcije nosa?
Velike nosnice ne mogu nastati kao posljedica operacije, ali vidljive nosnice kod pretjerano podignutog vrška nosa – pig nose uglavnom se mogu ispraviti korekcijom položaja vrška odnosno spuštanjem vrška. Takva naknadna korekcija nije uvijek jednostavna i treba izbjegavati da se nos pretjerano podigne. Velike nosnice zbog široke baze nosa, kao kod crnačkog nosa, mogu se suziti odstranjenjem tkiva na bazi nosnih krila.
Što se radi u slučajevima kad pacijent ima premalen nos u odnosu na lice?
Premali ili slabije razvijeni nos najčešće je prirođena pojava, ali nalazimo ga i u sklopu nekih bolesti odnosno posljedica učestalih ozljeda nosa. Povećanje nosa vrlo je zahtjevna operacija i spada u grupu plastično-rekonstruktivnih zahvata. Nos se može povećati na način da se upotrijebi dodatna hrskavica, rijetko kost, koja se uzima iz rebra ili ušne školjke i na taj način se produljuje skelet nosa. Kožni pokrov se onda prilagođava specijalnim tehnikama šivanja. Ukoliko nemamo na raspolaganju dovoljno pacijentovog tkiva za rekonstrukciju, može se koristiti tkivo iz banke tkiva.
Što kada kirurg kaže da je obvezna tamponada nosa?
Mi kod estetske rinoplastike tamponadu nosa koristimo vrlo rijetko, a ako je stavljamo, onda ostaje samo 6 do 12 sati. Postoperativno krvarenje nije problem, pa nema ni razloga za tamponadu. Osim toga, bez tampona oporavak je brži, edemi tkiva i sluznice se brže povlače i pacijenti se ugodnije osjećaju. Tampone koristimo samo kod zahvata na nosnim školjkama i sinusima kada je rizik krvarenja prisutan.
Što znači „samo pobrusiti kvržicu na nosu“ koje neki kirurzi savjetuju našim čitateljicama?
Podcjenjivanje zahvata na nosu najčešće završi nezadovoljavajućim rezultatom. Uvjetno rečeno, nema lake i teške operacije, nego ima vještog ili manje vještog kirurga. Protivnik sam „brušenja kvržica“ jer turpijanje traumatizira tkivo više nego precizno rezanje. Osim toga, takvim pristupom pacijent dobiva iskrivljenu sliku da se radi o nekakvoj bagatelnoj operaciji koja uvijek 100 posto uspijeva i još gotovo bez ikakvih rizika ili postoperacijskih tegoba. Svaka operacija nosa izuzetno je delikatna jer je rezultat vrlo vidljiv pa prema tome pristup i liječnika i pacijenta treba biti odgovoran.
Koliko česti ispravljate loše rekonstrukcije nosova i koji je najčešći problem?
Rinoplastika je uz povećanje grudi najčešći estetski zahvat. Shodno tome, korekcije nakon prethodnih rinoplastika relativno su česte i u mojoj praksi zauzimaju otprilike 20 posto. Logično je da je svaki ponovljen zahvat kompliciraniji od prethodnog zbog niza problema koje susrećemo za vrijeme operacije. Spomenut ću samo ožiljke, slabiju prokrvljenost tkiva, a time i lošije cijeljenje, nedostatak „materijala“ itd. Najčešći problemi koje viđam su neravnine, kako hrpta tako i cijelog nosa, asimetrije nosnica, širok, okrugao vršak nosa. U rješavanju tih problema važno je uz revizijsku rinoplastiku paralelno koristiti nekirurške metode kamuflaže lipofilingom, filerima ili drugim preparatima.
