Bili smo na “panelici” o izazovima estetske kirurgije nosa. Evo što (ni)smo saznali

U sklopu Centra kulture Ribnjak, a uz potporu grada Zagreba, održano je predavanje i okrugli stol pod nazivom “Izazovi i opasnosti estetske kirurgije nosa: Vidljive i nevidljive posljedice” koje je vodio doc. dr. sc. prim. Marko Velimir Grgić, dr. med., otorinolaringolog, plastični kirurg glave i vrata i predsjednik Hrvatskog rinološkog društva. Uz primariusa Grgića na okruglom stolu su sudjelovali Hrvoje Handl, dr. med., specijalist psihijatar i subspecijalist psihoterapije, te dr. sc. Boris Jokić ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Brojke s pokrićem

U uvodnom predavanju dr. Grgić, koji je zaposlenik Vinogradske bolnice, je ukazao na nagli porast rinoplastike u svijetu i u Hrvatskoj te istaknuo kako se u literaturi mogu naći podaci da se skoro 15% pacijenata, odnosno svaka 6 osoba, odlučuje na revizijsku operaciju zbog nezadovoljstva izgledom ili funkcijom nosa. Doktor Grgić nije u svojoj prezenataciji naveo izvore za iznesene podatke.

“Nezadovoljavajući rezultati češći su nego što se o tome govori i piše. Dio pacijenata tehnički je dobro operiran, no osjećaju da lošije dišu jer se tijekom zahvata može oštetiti sluznica i receptori, što ponekad dovodi do tzv. sindroma praznog nosa. Mnogi od njih ne razmišljaju o ovim, ali i o opasnijim komplikacijama kao što su krvarenja ili sepsa, iako su obaviješteni, jer je za njih ta opasnost apstraktna. Također, zaboravljamo da svaka operacija ostavlja ožiljak, vidljiv ili nevidljiv, a ožiljno tkivo je slabije kvalitete nego netaknuto tkivo”, izjavio je dr. Marko Velimir Grgić te zaključio kako svaki zahvat treba pažljivo razmotriti i procijeniti opravdava li svaka estetska nesavršenost kirurško liječenje. 

Pritom je važno napomenuti da se dr. Grgić ne bavi estetskim operacijama nosa, a kamoli revizijskim operacijama nosa te da bi ova hvale vrijedna inicijativa bila potpunija da je na okruglom stolu sudjelovao netko od njegovih kolega otorinolaringologa koji se bavi estetskom rinoplastikom i koji takve revizije i obavlja.

Tko zapravo oblikuje pojmove ljepote?

Nakon predavanja održan je okrugli stol na kojem su se dr. Grgiću pridružili Hrvoje Handl, dr. med., specijalist psihijatar i subspecijalist psihoterapije, te dr. sc. Boris Jokić ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Tema razgovora bili su uzroci i posljedice sve većeg broja estetskih zahvata – iz perspektive medicinske struke, pojedinca i društva. Razgovaralo se, među ostalim, o psihološkim i društvenim aspektima estetske kirurgije. Osobito o tome koliko su motivi za zahvate povezani s emocionalnom zrelošću i pritiskom “virtualnih” ideala ljepote. Sudionici su istaknuli kako tržište i društvo sve više oblikuju pojam ljepote, što dovodi do pritiska na mlade i djecu da korigiraju vlastiti izgled.

Dr. Handl je istaknuo emisiju “Život na vagi” koja, prema njegovu mišljenju, radi pritisak na mlade ljude, a dr. sc. Boris Jokić je konstatirao kako danas mladi lako podliježu trendovima te je iznio podatak da su prije u modi bile velike grudi, a danas je najčešći zahvat u Hrvatskoj smanjenje grudi. Na pitanje otkud mu taj podatak, odgovorio je kako je moguće da ga je ipak pročitao u nekoj “stranoj” literaturi. Zanimljiv je i podatak, koji je iznio dr. Grgić, da se najviše revizija rinoplastike obavlja u kliničkim bolničkim centrima. Nakon pitanja o izvoru podataka koje su protagonisti iznijeli, okrugli stol je naglo završio, a sudionici su napustili dvoranu.

Ostali smo uskraćeni i za informaciju zašto je baš “Život na vagi” sporna emisija kad je riječ o oblikovanju pojma ljepote kod mladih, a ne, primjerice, društvene mreže jer je dr. Handl, koji je inače na okrugli stol došao s psom, morao ići pa nije bilo vremena za polemiziranje.

Interesne skupine?

Pokušali smo objasniti dr. Handlu da nismo zagovornici estetskih zahvata po svaku cijenu (iako nas je proglasio interesnim skupinama, zaboravljajući pritom da upravo on postaje interesna skupina jer je tijekom panel diskusije zagovarao tezu kako bi prije estetskog zahvata trebalo posjetiti psihijatra, op. a.), ali da svima koje isti zanimaju pružamo relevantne informacije… Na to nas je upitao zašto ne pišemo o poremećajima u prehrani i ne čekajući odgovor odjurio iz dvorane.

“Čekajte, doktore, možemo li barem pomaziti psa?” “Ne možete”, rekao je i nestao. Velika tema, neadekvatni sugovornici i šačica ljudi koja je došla na predavanje pod pokroviteljstvom grada Zagreba. I pas. Pas nije ništa kriv.