“Danas se možemo pohvaliti da smo poliklinika s najviše iskustva i najduljom tradicijom u području estetske kirurgije i estetske medicine u Hrvatskoj, ali i na ovim prostorima općenito. Smatram da je velika privilegija ovakvu tradiciju nastaviti, a drago mi je da se i moja supruga pridružila i unaprijedila djelovanje poliklinike u području dermatologije i nekirurških tretmana” kaže dr. Dinko Tončić.
Više o tome koje su prednosti obiteljskog poslovnog modela, a koji najveći izazovi te kako balansirati privatni i poslovni život, kroz razgovor nam je otkrio dr. Tončić.
Koje su prednosti, a koje mane vođenja obiteljske poliklinike?
Kada govorimo o prednostima obiteljskog posla znanje i know how se prenose jednostavnije i brže te s punim povjerenjem. Krivulja učenja je puno ravnomjernija te se tako u konačnici i kvaliteta može održavati na visokoj razini, a svaka nova generacija ima priliku napraviti i novi iskorak u stručnom i poslovnom smislu. Obiteljski posao se brže prilagođava promjenama, problemi se brže iskomuniciraju i veća je fleksibilnost. Veže vas puno više toga nego u čistom poslovnom odnosu i sve je usmjereno ostvarivanju višeg cilja.
Što se tiče nedostataka ovakvog poslovnog modela do problema može doći možda kod tzv. smjene generacija, a tu prije svega mislim na donošenje odluka i upravljanje. Kod nas je ta tranzicija išla nekako spontano i glatko, ali moram priznati da je trajala određeno vrijeme i zahtijevala strpljenje i razumijevanje s obje strane!
Kad je u pitanju obiteljska poliklinika, gdje počinje privatni život, a završava posao?
Kada imate privatni posao, koji je još k tome i obiteljski onda granice između privatnog i poslovnog života zapravo i nema. Vi s tim poslom živite, liježete i budite se s njim, ali kada nešto volite i to radite iz strasti i kada vam je svaki dan novi izazov onda vam to ne predstavlja teret nego veselje! Ja sam zapravo na ovaj ili na onaj način u ovu našu priču uključen od samog početka, odnosno od svoje 14. godine.
Koliko se vaše vizije i budućnost poliklinike razilaze, a u čemu se slažete?
O svim aspektima se diskutira stalno. Osim toga i okolnosti se mijenjaju pa se neke odluke s vremenom nameću i same od sebe, tako da su svi potezi uglavnom logični, dobro promišljeni i uravnoteženi.
Vaš otac se povukao i otišao u mirovinu, je li vam sada teže? Konzultirate li se još uvijek oko pacijenata?
Tata je već neko vrijeme formalno u mirovini, ali uz dopunski rad. Mirna ruka i zdravlje ga još uvijek dobro služe, tako da često i sam operira. I kao što ste sami rekli, meni u svakodnevnim okolnostima jako puno znači što se s njim mogu konzultirati oko pacijenata i nekih složenijih slučajeva.
Ima li razlike u pristupanju poslu kod vas i kod supruge? U čemu ste slični, a u čemu različiti?
Osim što ja baš nisam tako zgodan kao moja supruga, moram priznati da svojim pacijentima ponekad znam kasniti po par minuta, dok je supruga uvijek točna. Šalu na stranu, ali i jedan i drugi u profesionalnom smislu uvijek nastojimo zadržati najviše kriterije i ljudski pristup prema pacijentu.
Imate li neku neostvarenu želju kad je karijera u pitanju ili ne?
Fizički i mentalno se osjećam jako dobro, u najproduktivnijim sam godinama što se tiče struke, znanja i iskustva, tako da mi je zapravo jedina želja da me zdravlje posluži kako bih know how mogao prenijeti na iduću generaciju, jer to je ono što se sada očekuje od mene.
