Dr. MARIO ZAMBELLI: Inspirira me snaga koju čovjek pokazuje u najtežim trenucima

Među liječnike koji iza sebe imaju golemo iskustvo i znanje u svom poslu svakako spada i dr. Mario Zambelli, poznati riječki specijalist plastične, estetske i rekonstruktivne kirurgije. Tijekom svoje dugogodišnje karijere svjedočio je brojnim teškim dijagnozama i složenim operacijama, ali dva slučaja zauvijek će mu ostati u sjećanju. Prvi, iz vremena kada je bio pročelnik Odjela za plastičnu kirurgiju KBC Rijeka, je operacija karcinoma dojke velikog poput naranče. Drugi je rekonstrukcija palca metodom transfera palca sa stopala na šaku. Ovo je njegova priča.

Zanemareni karcinom dojke

Ima jedan slučaj koji uvijek pamtiti, ne zbog medicinske složenosti, već zbog ljudske priče iza bolesti. Pacijentica, žena u dobi od 60 godina, došla je k nama u zanemarenom stanju karcinoma dojke. Na lijevoj dojci imala je egzulcerirani karcinom veličine naranče – otvorena rana, izrazito neugodan miris, krvarenje i nekroza. Defekt je bio 15 cm x 15 cm. Bilo je jasno da se radi o dugotrajno zapuštenom karcinomu, a pacijentica nam je priznala kako godinama nije tražila pomoć. Strah, sram, zanemarivanje vlastitog zdravlja – sve ono što, na žalost, često viđamo. No, ono što je ovaj slučaj činilo posebnim nije bila samo medicinska slika. Bila je to odlučnost žene, koja je unatoč svemu, došla po pomoć. Nije tražila čudo, samo da dostojanstveno proživi ostatak života.

Nakon kompletne dijagnostičke obrade, naš multidisciplinarni tim odlučio je pristupiti agresivnom kirurškom zahvatu. Uklonili smo cijelu dojku, tri rebra te izvršili rekonstrukciju s pomoću slobodnog TRAM režnja (transverzalni rectus abdominis miokutani režanj). Bio je to složen zahvat, ali zahvaljujući iskustvu tima i dobroj postoperativnoj njezi, pacijentica se oporavila iznenađujuće dobro.

Nova prilika za život

Ono što me je najviše dirnulo bila je promjena nakon operacije. Osim fizičke transformacije – nije više bilo bolova, curenja iz rane te neugodnog mirisa, povratila je i samopouzdanje. Počela je izlaziti, družiti se, ići na skijanje, živjeti ponovno – dostojanstveno. Unatoč uznapredovalom stadiju bolesti, uspjeli smo joj produžiti život za gotovo četiri godine – četiri kvalitetne godine, koje je proživjela svjesno, ispunjeno i aktivno. Za nekoga bi to bila statistika, meni je to podsjetnik na snagu koju čovjek može pokazati u najtežim trenucima. Ovaj slučaj zauvijek mi je urezan – ne kao borba protiv bolesti, već kao priča o povratku dostojanstva, o medicini koja nije samo skalpel i terapija, nego je razumijevanje, hrabrost i požrtvovnost.

Transfer palca sa stopala na šaku

Pacijent je tijekom ratnih zbivanja zadobio tešku povredu palca desne ruke. Rana je inicijalno zbrinuta u lokalnoj bolnici, no zbog prirode ozljede, šaka je ostala bez funkcionalnog palca, što je uvelike otežavalo svakodnevne aktivnosti. Gubitak palca, koji je odgovoran za približno 50% funkcije šake, predstavljao je ozbiljan hendikep u obavljanju čak i osnovnih zadataka.

Nekoliko godina nakon ozljede, pacijent je upućen k nama na Odjel za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju KBC Rijeka, gdje smo učinili kompleksnu rekonstrukciju palca metodom transfera palca sa stopala na šaku. Tijekom operacije pažljivo su spojene kosti, tetive, krvne žile i živci, čime je omogućena funkcionalnost palca, a i estetska komponenta je bila zadovoljavajuća. Pacijent je nakon operacije uključen u intenzivan program fizikalne terapije, uz redovite kontrole i praćenje oporavka.

Prva operacija takvog tipa

Godinu dana nakon operacije, pacijent pokazuje vrlo dobru funkciju rekonstruirane šake – sposoban je za precizan hvat, manipulaciju predmetima i obavljanje većine svakodnevnih aktivnosti. Ovim zahtjevnim, ali uspješnim kirurškim zahvatom, značajno su poboljšani funkcionalni kapaciteti šake, a istovremeno i njezin estetski izgled, što je uvelike doprinijelo pacijentovom samopouzdanju i kvaliteti života, a to je nama bio dodatni razlog za zadovoljstvo i sreću.

Ta operacija nam je bila prva operacija takvog tipa i svi smo bili u velikom stresu, jer neuspjeh bi značio ponovno smanjenje funkcije šake, kao i morbiditet davajuće regije na stopalu. Funkcionalnost palca na ruci i nozi ne mogu se usporediti, jer odsustvo palca na nozi ne remeti duboko dinamiku hodanja. To je princip prenošenja tkiva s manje funkcionalnog na više funkcionalna područja. Transfer palca predstavlja zlatni standard u rekonstrukciji palca. Na kraju je cijeli tim bio ushićen rezultatom zahvata i taj slučaj će mi sigurno ostati u sjećanju kao jedan od zahtjevnijih zahvata.