Kako prepoznati gljivice na vlasištu? Pitali smo poznatu dermatologinju

Čini nam se da o vlasištu znamo sve: prhut, masnoća, suhoća, povremeni sezonski pad kose… no rijetko tko spominje nešto daleko manje popularno, gljivice koje se mogu razviti upravo na tjemenu. Ne zvuči nimalo glamurozno, ali itekako je stvarno, osobito kada se pojave prvi signali poput svrbeža, crvenila ili onog neodređenog osjećaja da se “nešto događa ispod kose”.

Kada vlasište izmakne kontroli

U svakodnevnim beauty razgovorima stalno slušamo male mitove: da ćemo dobiti gljivice ako presporo osušimo kosu, ako predugo nosimo ručnik omotan oko glave, ako spavamo s mokrom kosom, ako dijelimo četku s prijateljicom… I iako u tim pričama ima zrnca istine, stvarnost je puno kompleksnija od “jednog pogrešnog poteza”. Vlasište je živo tkivo, s vlastitim mikrobiomom, a kada se ta ravnoteža naruši, može dovesti do neugodnih iznenađenja.

Još je intrigantnije što mnogi simptomi u početku izgledaju kao sasvim obična prhut ili iritacija, pa većina ljudi ni ne posumnja na gljivičnu infekciju. A kako izgledaju pravi rani znakovi? Kako znati kada treba reagirati? I što je od svih tih savjeta na internetu zapravo istina, a što mit? Kako bismo dobili jasne odgovore i razbili najčešće zablude, razgovarali smo s dermatologinjom dr. sc. Majom Kovačević, koja nam je objasnila što se na vlasištu zaista događa.

Što zapravo uzrokuje gljivice na vlasištu i kako one nastaju?
 
Gljivice na vlasištu najčešće uzrokuju dermatofiti (Trichophyton, Microsporum) ili kvasnice roda Malassezia, koje su normalno prisutne na koži. Problem nastaje kada se naruši ravnoteža mikrobiote ili kada patogene gljivice dospiju na vlasište izvana. Prekomjerno razmnožavanje Malassezije potiču pojačano lučenje sebuma, hormonske promjene, oslabljen imunitet, stres, znojenje i korištenje masnih ili okluzivnih proizvoda. Tako nastaje toplo i vlažno okruženje idealno za gljivice, što dovodi do iritacije, perutanja i upale.

Infekcije poput tinea capitis uzrokuju dermatofiti koji nisu dio normalne flore i na kožu dolaze kontaktom sa zaraženom osobom, životinjom ili kontaminiranim predmetima. Oni napadaju vlas i folikul, uzrokujući žarišna područja bez kose, ljuskanje, crvenilo pa čak i gnojne promjene. Razvoj infekcije lakši je kada je kožna barijera oštećena ili je lokalni imunitet oslabljen.
 
Koji su prvi simptomi na koje bi se trebala obratiti pozornost?
 
Neovisno o tome radi li se o prekomjernom razmnožavanju Malassezia kvasnica ili infekciji dermatofitima, početni simptomi uglavnom su slični: pojačan svrbež, blago crvenilo, iritacija i osjećaj zatezanja ili peckanja vlasišta. To su rani znakovi narušene kožne barijere i aktivacije lokalnog imunološkog odgovora. Kod Malassezie promjene su površinske — dominira perutanje, često uz žućkaste, masne ljuskice, masnije vlasište i difuzno, blago crvenilo, osobito na rubu vlasišta (tzv. corona seborrhoica). Svrbež može biti jak, ali gubitak kose obično nije naglašen osim ako dođe do sekundarne upale zbog grebanja.

Dermatofiti, za razliku od toga, zahvaćaju samu vlas i folikul, pa se rano pojavljuju jasna, ograničena žarišta prorijeđene kose, najčešće okruglog oblika, s vlasima slomljenima tik iznad kože. Crvenilo je intenzivnije, često su prisutni gnojni prištići ili kruste, a vlasište može biti bolno na dodir. U težim slučajevima razvija se kerion: bolna, otečena, gnojna upalna masa koja zahtijeva hitno liječenje.
 
Kako se postavlja dijagnoza? Može li se točno razlikovati gljivičnu infekciju od drugih stanja samo pregledom?

Dijagnoza gljivičnih oboljenja vlasišta temelji se na kombinaciji kliničkog pregleda i dodatnih testova, jer sam izgled promjena često nije dovoljan za pouzdano razlikovanje gljivične infekcije od stanja poput psorijaze, kontaktnog dermatitisa, ekcema, alopecije areate ili bakterijskih upala. Tijekom pregleda dermatolog procjenjuje raspored crvenila, tip perutanja te eventualno lomljenje i prorjeđivanje vlasi, što može usmjeriti sumnju, ali ne i uvijek dati konačan odgovor.

Dermatoskopija (trihoskopija) dodatno povećava preciznost jer otkriva specifične strukture vlasi i vlasišta koje mogu upućivati na Malassezia proliferaciju ili dermatofitnu infekciju. Ipak, laboratorijska analiza ostaje zlatni standard kada je potrebna potpuna dijagnostička sigurnost. Uzorci ljuski ili vlasi pregledavaju se mikroskopski nakon KOH preparacije, što omogućuje detekciju gljivičnih elemenata, dok mikološka kultura — iako sporija — omogućuje najtočniju identifikaciju vrste patogena.

Kako izgleda ispravan protokol liječenja?

Ispravan protokol liječenja gljivičnih oboljenja vlasišta ovisi o tome radi li se o Malassezia proliferaciji ili dermatofitnoj infekciji, ali u oba slučaja ključ je kombinacija lokalnih i, kada je potrebno, sistemskih antimikotika. Kod stanja povezanih s Malasseziom liječenje obično započinje šamponima i otopinama s ketokonazolom, ciklopiroksom, selenovim disulfidom ili cink-piritionom, koji se primjenjuju nekoliko tjedana, uz kasniju terapiju održavanja. Kod jače upale povremeno se uvode i lokalni imunomodulatori.

Dermatofitne infekcije (tinea capitis) zahtijevaju sistemsku terapiju jer patogen prodire u folikul; liječenje traje šest do dvanaest tjedana, a lokalni antimikotici služe kao dopuna radi smanjenja površinske kolonizacije i sprječavanja širenja. U teškim upalnim oblicima može se kratkotrajno dodati i sistemski kortikosteroid kako bi se smanjila upala. U svim slučajevima važan je i higijenski dio protokola: redovita dezinfekcija pribora za kosu, pranje posteljine te izbjegavanje dijeljenja četki i kapa. Kontrolne mikološke pretrage pomažu potvrditi izlječenje i spriječiti nepotrebno produljivanje terapije.

Što preporučujete kao njegu vlasišta nakon izliječene infekcije kako bi se spriječilo vraćanje?

Nakon izliječene gljivične infekcije vlasišta preporučuje se provoditi kontinuiranu, ali blagu i ciljanu njegu, kako bi se očuvala stabilna mikrobiološka ravnoteža kože i spriječilo ponavljanje bolesti. Najvažniji dio postterapijske rutine je održavajuća primjena antimikotičnih šampona, obično jednom tjedno ili svaka dva tjedn. Ovaj režim ne tretira aktivnu bolest, već služi kao preventivna mjera koja kontrolira kolonizaciju kvasnica roda Malassezia i smanjuje rizik ponovnog disbalansa.

Uz održavajuću antimikotičku njegu, preporučuje se korištenje blagih, neiritativnih šampona bez agresivnih surfaktanata, parfema i alkohola, kako bi se smanjilo narušavanje epidermalne barijere, jer oštećena barijera predstavlja pogodno okruženje za povratak simptoma. Poželjno je povremeno uključiti proizvode koji jačaju kožnu barijeru, poput onih s pantenolom, niacinamidom, ceramidima ili blagim emolijensima, osobito kod osoba sklonih suhoći ili iritaciji. Važan preventivni element jest i regulacija sebuma, budući da povećana sebacealna aktivnost pogoduje proliferaciji gljivica. To uključuje redovito, ali ne pretjerano učestalo pranje kose, izbjegavanje teških, masnih i okluzivnih kozmetičkih proizvoda te kontrolu čimbenika koji potiču znojenje i začepljenje folikula, poput dugotrajnog nošenja kapa ili intenzivne topline.

Higijenski i životni čimbenici također igraju važnu ulogu u prevenciji. Preporučuje se redovita dezinfekcija i povremena zamjena češljeva i četki, pranje posteljine na višoj temperaturi te izbjegavanje dijeljenja osobnih predmeta za kosu. Kod osoba koje su imale dermatofitnu infekciju korisno je povremeno provoditi profilaktički pregled vlasišta, osobito kod djece, kako bi se eventualni rani simptomi prepoznali prije ponovnog razvoja bolesti.