Kako su izgledali na početku karijere i koliko su se promijenili: doc. prim. dr. sc. Johann Nemrava

Koliko se može promijeniti život između prve fotografije s fakulteta i one današnje? Na primjeru našeg sugovornika, prim. dr. sc. Johanna Nemrave, osnivača i vlasnika JN Medical Groupa, jako puno. Od stažista u Zabočkoj bolnici do vlasnika moderne poliklinike put je bio dug, ali uvijek vođen istom strašću. Prva fotografija nastala je u ordinaciji hitne kirurške službe stare bolnice u Zaboku – bolnice koje danas više nema, a na čijem je mjestu sagrađen privatni dom za umirovljenike. To su bili prvi dani nakon fakulteta, početak jednogodišnjeg staža koji se tada morao odraditi i završiti stručnim ispitom.

“Današnji doktori to više ne moraju prolaziti i taj stručni ispit je ukinut, a mi koji smo ga prolazili znamo da smo pola života ostavili u Ministarstvu zdravstva na Ksaveru gdje se ispit polagao i trajao je cijeli dan. U kirurgiju se ulazilo kao u vojsku: malo sna, puno učenja, stalna pripravnost I dežurstva. Najlakše je bilo staviti glavu pod hladnu vodu i kao nov si u bilo koje doba noći, a nakon toga pravac u operacijsku salu. Frizura? O tome nisam morao brinuti”, prisjeća se.

Lekcija za cijeli život

Iz tog razdoblja pamti i svoj “profesionalni grijeh” – pacijentici je jednom u šali rekao da će je “rasporiti pa će onda vidjeti o čemu se radi”, nakon čega joj je spasio život. Danas mu je jasno, kaže, da je to bilo smiješno samo mladim kolegama. S druge strane, jedna lekcija ostala mu je za cijeli život… “Kao stažist sam u sali bio uhvaćen nespreman iz nekog dijela anatomije. To je bila prava tortura. Od tog dana nikad više nisam ušao u operaciju bez detaljne pripreme. I do danas to nosim sa sobom, a danas predajem anatomiju na fakultetu”, kaže iskreno.

Druga fotografija prikazuje ga danas, u sasvim drugačijoj ulozi, kao vlasnika i ravnatelja JN Medical Groupa, vrhunskog stručnjaka plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, ali i specijalista opće kirurgije. Uz rad u praksi, stekao je doktorat na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, postao docent na katedri za kirurgiju, a Ministarstvo zdravstva dodijelilo mu je i zvanje primarijusa.ž

Od guštera do ‘komandosa’ kirurgije

“Na samim kirurškim početcima, tadašnji šef mi je rekao: ‘Mali, kirurgija nije ono što gledaš na televiziji. To su krv, znoj i suze’. Bio je u pravu. Taj vojnički dril učio nas je kako se snaći u teškim i neočekivanim situacijama. Danas generacije mladih liječnika više ne prolaze isti put, ali baš nas je taj dril oblikovao u ono što smo sada – od guštera do vojnika, a kasnije i ‘komandosa’ kirurgije.”

A kada bi mogao poslati poruku mlađoj verziji sebe, bila bi kratka: radi marljivo, budi pošten i pomaganje ljudima uvijek stavi na prvo mjesto. Dodao bi, kaže, i ovo: “Ne boj se pogrešaka. S vremenom ćeš se i njima, baš kao i vojničkoj frizuri, samo nasmijati.”