Danas svoje petnaestogodišnje iskustvo dijeli s kolegama diljem svijeta. Jedan je od pionira primjene botoksa i filera u Hrvatskoj, a sada i stručnjak za Deep plane face lift te vodi jednu od najtraženijih poliklinika u zemlji, Polikliniku Duduković Kisić Malić, poznatu po vrhunskim rezultatima i povjerenju pacijenata koji joj se uvijek vraćaju.
Iako ga danas poznajemo po vrhunskoj stručnosti, neodoljivom šarmu i suvremenom pristupu estetici, dr. Duduković nije zaboravio svoje početke. Pitali smo ga kako su izgledali njegovi studentski dani i koliko se promijenio od tada, a on nam je poslao nekoliko fotografija iz arhive koje su, moramo priznati, pravi hit!
Postoji li neka studentska navika ili ritual koji ste zadržali i danas?
Obožavao sam pregovarati s tetama u referadi. Mislim da su one najzaslužnije za moj najkraći mogući boravak na fakultetu! Danas na sličan način komuniciram na svim razinama i moram priznati da rijetko čujem „ne“ za odgovor kad nešto zaista želim.
Kažu da prve godine studija medicine nitko ne zaboravlja — čega se vi najradije prisjećate iz tog razdoblja?
Ajoj, prva je bila jedina godina na kojoj sam se zapravo provukao. Način učenja bio je potpuno drugačiji od onog u srednjoj školi, a uz sve sam još i radio, pa sam mislio — ma, nekako ću sve to ishendlati! Na kraju sam skoro i zapeo. Srećom, riješio sam kemiju i anatomiju na trećem roku, prenio biologiju i nakon toga postao iznimno efikasan student. Sve sljedeće godine očistio sam prije ljeta i na kraju diplomirao u prvoj klasi.
Nakon faksa bio sam i prvi u generaciji koji je položio državni ispit. Neobičan sam karakter — ako se nečega uhvatim, onda to obično i izdominiram. Samo se treba uhvatiti!
Postoji li neki slučaj iz ranih dana koji vam je promijenio način razmišljanja o estetici i kirurgiji?
Mislim da je svako iskustvo pomalo utjecalo na moj profesionalni razvoj. Najviše sam zahvalan odrastanju koje mi je usadilo osjećaj za „lijepo“ — danas taj osjećaj mogu prenijeti i ostvariti u svom radu s pacijentima.
Jeste li radili kakve zahvate na sebi?
Ništa konkretno, eventualno poneki tretman za kvalitetu kože. Dugo sam zapravo čekao da izgubim onaj „baby“ izgled koji me pratio godinama, pa mi je sada zabavno biti ovako polu-dozrio.
Koliko se vaš stil promijenio od tada — ne samo u poslu, nego i privatno?
Iskreno, nije se puno mijenjao. Uvijek sam odavao dojam pomalo neozbiljnog i zaigranog tipa — i to se sigurno nije promijenilo. Vjerojatno ni neće! Mene to veseli, mislim da mi dani prolaze zabavnije nego drugima i ne bih se toga odrekao samo zato da bi netko o meni mislio drugačije.
