Kako su izgledali na početku karijere i koliko su se promijenili: prim. dr. sc. Ružica Jurakić Tončić

Selfiji, storyji, feedovi… Danas je svaki trenutak zabilježen. Nema čekanja da se film razvije, nema biranja trenutka – sve ide odmah, i sve ide van. Upravo zbog toga, stari albumi postaju još dragocjeniji. Sjećanja koja imaju fizički oblik. Mjesta, ljudi, izrazi lica koje nismo “namjestili”. Te su fotografije nešto poput malih životnih kartica. Ne samo da nas vraćaju u neko drugo vrijeme, nego nas podsjete koliko smo u međuvremenu “narasli”. Zato svoje sugovornike tražimo dvije fotografije – jednu s početka karijere i jednu iz današnjeg vremena. I nekoliko odgovora koji nisu opterećeni formom: što su naučili, što bi ponovili, a što nikad više… Prim. dr. sc. Ružica Jurakić Tončić s nama je podijelila i fotografije i lekcije. One koje vrijedi upamtiti i usvojiti!

Fotografija kao čista sreća

“Stara fotografija je s jednom od mojih najstarijih i najmilijih prijateljica iz djetinjstva u ljeto kada sam diplomirala na Medicini. Marijana i ja smo oduvijek bile ljubiteljice latino ritmova i plesanja, to nam je bio omiljeni način zabave. Taj smo put izašle na popodnevnu kavu u grad koji je završio plesanjem do ranih jutarnjih sati u legendarnoj Haciendi u Vodicama. Pamtim taj izlazak kao jedan od najdražih baš zato što je bio neplaniran, spontan i ispunjen plesom. Da me pitate kako bih opisala tu fotografiju jednom riječju, izabrala bih – sreća”, kaže dr. Jurakić Tončić.

“Nova” slika je s njezina prošlog rođendana. Kako kaže, tradicionalno se fotografira svakog rođendana i veseli se svakoj godini: “Onkologija me je naučila da je svaka sljedeća godina Bogom dana i da je starenje povlastica rijetkih”. 

Nikada ne bi….

Naravno, mnogo te toga otad promijenilo. Neke bi stvari ponovila, ali neke ne bi nikada. Primjerice, nikada se više ne bi sunčala i žao joj je što je bila ponosna na svoj brončani ten koji je njegovala prije nego što je postala dermatologinja. Što se tiče stila, s godinama je, kaže, postala umjerenija, sklonija svevremenskim komadima i sve više cijeni kvalitetne cipele.

“Ostala sam ljubiteljica duge kose, lijepih haljina i visokih potpetica. Promjenila sam boju kosu i koliko god i dalje mislim da mi tamna kosa bolje stoji, navikla sam se na svjetlije tonove. Trenutačno se ne vidim kao brineta, što ne isključuje da se neću vratiti u tamnu boju kose. Sada više cijenim i volim antikni nakit i nisam sklona nositi velike naušnice. Isto tako, s godinama sve manje nosim make up, osobito u privatnim trenucima i najsretnija sam kad na licu imam samo dobar serum ili kremu i kvalitetan SPF50+”, iskreno priznaje. 

Savjeti koje vrijedi upamtiti

Na kraju, pitamo je što bi poručila onoj verziji sebe s fotografije iz Haciende. Tri kratka savjeta koja zaista koristi. Odgovara nam: “Nemoj se sunčati, manje je više i biraj svoje ljude srcem. A najvažnije pravilo je ‘pravilo 5 godina’ koje sam uvela ove godine: ako te ovo što te danas brine neće brinuti i za 5 godina, nije vrijedno tvoje brige danas.” Zvuči kao nešto što bismo trebali upamtiti, zar ne?