Korekcija ušiju: kada, kako i zašto? Razgovarali smo s dr. sc. Ivanom Rašićem

Brad Pitt, Beyoncé, Rihanna… tri potpuno različita lica koja su godinama predmet rasprava o tome što su, i jesu li uopće, radili na svom izgledu. Kada bismo vam pokazali njihove stare fotografije, vjerojatno biste primijetili sitne promjene, no ono što gotovo sigurno ne biste pogodili jest jedan od najdiskretnijih postupaka u estetskoj medicini, a to je – operacija ušiju!

Otoplastika, odnosno korekcija ušiju, jedan je od najstarijih zahvata namijenjenih ispravljanju asimetrije, deformacija i klempavosti uški. Riječ je o postupku koji se danas izvodi minimalno invazivno, uz brz oporavak i vrlo prirodan rezultat. No, velik broj ljudi odluči se na otoplastiku tek u odrasloj dobi.

No, zašto je to tako? U velikom broju slučajeva razlog nisu medicinske prepreke, već urbane legende i stare priče iz djetinjstva popraćene raznim mitovima.

Kako pobijediti mitove

Kroz našu kulturu provlače se razni običaji povezani s oblikovanjem ušiju, iako s medicinom nemaju nikakve veze, ali prate odrastanje gotovo svakog djeteta. Generacijama se pričalo da će dijete imati velike uši ako se povlače pramenovi kose unatrag, ili da se uši treba „učvrstiti“ prilikom kupanja kako bi imale lijep oblik. U nekim krajevima još uvijek se drži do tvrdnje da je klempavost nasljedna sudbina i da je ne treba dirati, dok drugi vjeruju kako se može „odgojiti“ pravilnim spavanjem na boku.

Iako simpatični, ovi običaji ostaju samo dio šireg narodnog imaginarija koji više govori o ljudskoj potrebi da objasni ono što je drugačije nego o stvarnom utjecaju na anatomiju. A upravo zato, kad govorimo o operaciji uški, važno je imati jasne, provjerene informacije i razumjeti gdje završava tradicija, a gdje počinje medicina. I premda je tema emotivno nabijena, pristup joj mora biti racionalan: svaki slučaj zahtijeva stručnu procjenu, posebno kada je riječ o djeci.

Zato smo, nakon razbijanja mitova i osvještavanja ključnih činjenica, ipak odlučili potražiti komentar vrhunskog stručnjaka, otorinolaringologa i kirurga glave i vrata, doc. dr. sc. Ivana Rašića, kako bismo dobili točne odgovore na najčešća pitanja koja muče roditelje.

Postoji li idealna dob za otoplastiku kod djece? Što savjetujete roditeljima koji nisu sigurni – čekati ili rješavati odmah?

Otoplastika se najčešće izvodi između pete i sedme godine života, dakle uoči polaska u školu. U toj dobi hrskavica uha doseže oko 85–90 % svoje konačne veličine, dovoljno je razvijena za stabilan rezultat, ali i dalje mekana i podatna i lako se modelira. Prednost ranijeg zahvata nije samo tehnička nego i psihološka: djeca na taj način izbjegnu potencijalna zadirkivanja i neugodu zbog izgleda. Roditeljima koji nisu sigurni savjetuje se jednostavno pratiti dijete. Ako ono već primjećuje svoje uši i zbog njih osjeća nelagodu, raniji zahvat najčešće je bolja opcija. Ako ne pokazuje nikakav interes za svoj izgled i nema problema u okolini, ne treba žuriti — ali nema ni opravdanog razloga čekati do adolescencije.

Koliko traje oporavak nakon operacije ušiju i je li bolan?

Oporavak nakon otoplastike je uglavnom brz i dobro podnošljiv. Bol je blaga do umjerena i najizraženija tijekom prva dva do tri dana, kada se vrlo učinkovito smiruje običnim analgeticima. Djeca se obično vraćaju kući isti dan. Zavoj se nosi pet do sedam dana, nakon čega slijedi razdoblje nošenja elastične trake, najčešće tijekom četiri do šest tjedana, osobito noću. Povratak u školu moguć je već nakon tjedan dana, dok se sport, grublja igra i aktivnosti koje nose rizik udarca u glavu izbjegavaju oko mjesec dana.

Mnogi roditelji pričaju da su djeci “vezali uši trakom” dok su bila mala da ne budu klempava. Ima li to ikakvog učinka?

Kod novorođenčadi do otprilike osam tjedana života postoje specijalizirane medicinske udlage koje mogu pomoći u oblikovanju uški, jer je hrskavica u tom razdoblju izrazito mekana pod utjecajem majčinih hormona. No obična traka, kapica ili bilo kakvo „vezanje ušiju“ nema nikakav učinak. Ne može promijeniti oblik hrskavice, često je neudobno, a ponekad može dovesti i do iritacije kože. Nakon najranijeg dojenačkog perioda hrskavica se učvršćuje i jedina učinkovita metoda korekcije postaju kirurške tehnike otoplastike.

Jesu li potrebne revizije ili korekcije s godinama? Ako jesu, koliko često?

Uspješno izvedena otoplastika daje trajan rezultat i rutinske korekcije s godinama nisu potrebne. Revizije su rijetke i najčešće obuhvaćaju manje od pet posto slučajeva. Kada se dogode, najčešći razlozi su blaga postoperativna asimetrija ili djelomičan povrat ušiju prema naprijed, što se može dogoditi zbog prirodne elastičnosti hrskavice. Važno je naglasiti da se dobar i stabilan rezultat temelji na pravilnom remodeliranju hrskavice, a ne samo na uklanjanju viška kože, što ovu operaciju, iako se često smatra „jednostavnom“, ipak čini tehnički zahtjevnijom nego što se na prvi pogled čini.