Donosimo moderne metode u liječenju proširenih vena: pogledajte rezultate prije i poslije

Težina u nogama, osjećaj umora, oticanje i vidljive vene – mnogi ih zanemaruju, misleći da su tek “samo problem estetike”. No, istina je da proširene vene mogu biti znak ozbiljnijih poremećaja cirkulacije koji, ako se ne liječe na vrijeme, mogu dovesti do kronične venske insuficijencije, bolova pa čak i upala. Iako se najčešće javljaju kod žena, problemi s venama sve češće pogađaju i muškarce, osobito one koji dugo stoje, sjede ili vode sjedilački način života.

U početku se proširene vene mogu činiti bezazlenima – tek lagano istaknute kapilare, osjećaj težine na kraju dana ili blago oticanje gležnjeva. No, s vremenom, ti simptomi postaju sve izraženiji. Vene se šire, postaju vidljivije i bolnije, a koža na nogama može potamniti, sklona je upalama i razvoju hipostatskog dermatitisa. Mnogi simptome pripisuju umoru ili godinama, no riječ je o problemu koji jasno govori da krv više ne cirkulira onako kako bi trebala.

Moderna rješenja

Problem je što većina ljudi reagira tek kad vene postanu vidljive i bolne – a tada je bolest već uznapredovala. Dobra vijest je da suvremena medicina nudi brojne učinkovite, brze i minimalno invazivne metode liječenja. Zahvaljujući napretku tehnologije, proširene vene danas se mogu tretirati bez klasične operacije, dugotrajnog oporavka i vidljivih ožiljaka.

Kako bismo razjasnili što uzrokuje venske tegobe, kako ih na vrijeme prepoznati i koje su mogućnosti liječenja, razgovarali smo s prim. dr. Karlom Novačićem, specijalistom radiologije i subspecijalistom intervencijske radiologije iz Poliklinike Venes. Nakon dugogodišnjeg rada i iskustva, dr. Novačić se danas ubraja među vodeće stručnjake za endovensko liječenje proširenih vena, poznat po suvremenom i individualnom pristupu svakom pacijentu.

Zašto uopće nastaju proširene vene na nogama i koliko su česte? U kojoj životnoj dobi se vene najčešće pojavljuju?

Proširene vene na nogama najčešće nastaju kao posljedica poremećaja funkcije venskih zalistaka u površinskom venskom sistemu nogu, a daleko rijeđe kao posljedica oštećenja zalistaka u dubokim venama nakon preboljele duboke venske tromboze. Poremećaj funkcije zalistaka može nastati zbog nasljedne sklonosti koja dovodi do njihovog strukturalnog oštećenja i skvrčavanja, starenja, sjedilačkog načina života, višestrukih trudnoća, dugotrajnog stajanja ili izostanka njihovog razvoja. Gubitak funkcije zalistaka dovodi do obrnutog smjera protoka krvi u venama, razvoja venske hipertenzije i nastanka proširenih vena. Učestalost proširenih vena je relativno visoka i zahvaća 20-30% odrasle populacije, najčešće se pojavljuju u osoba starijih od 45 godina, ali nisu rijetkost ni u mlađoj poplulaciji. Jedan od naših najmlađih pacijenata imao je samo 12 godina.

Kako pacijent može prepoznati razliku – kada su vene samo estetska smetnja, a kada signal ozbiljnijeg zdravstvenog problema?

U početnim fazama bolesti pacijenti nemaju smetnji, ali kako se radi o stanju koje je progresivnog karaktera  vremenom nastaju kliničke smetnje od kojih su najčešće težina i umor u nogama, svrbež i peckanje na mjestima proširenih vena, noćni grčevi i oticanje nogu. U težim slučajevima nastaju kronične upalne promjene na koži potkoljenica i gležnjeva koje se nazivaju hipostatski dermatitis, a u najtežim slučajevima može doći do otvaranja rana tzv.venskih ulkusa najčešće na unutarnjoj strani gležnjeva.

Znači, iako proširene vene mogu biti bez simptoma ukazuju na funkcionalni poremećaj zalistaka i  time predstavljaju zdravstveni, a ne estetski problem. U radu s pacijentima često čujemo priče da su im liječnici rekli da se radi samo estetskim promjenama koje ne treba liječiti što je potpuno kriva informacija. Našim pacijentima savjetujemo operativno liječenje u slučaju kada imaju svakodnevne smetnje i koje im narušavaju kvalitetu života. Moram naglasiti da nam se velika većina pacijenata upravo i obraća s takvim zahtjevima, a manji broj nam dolazi zbog estetskih smetnji.

Koje su danas sve dostupne metode uklanjanja vena i koje se smatraju najsuvremenijima?

Danas postoji čitav niz minimalno invazivnih mogućnosti liječenja, a može ih se podijeliti na termalne metode tj. one koje koriste visoku temperaturu za uništavanje venske stjenke i netermalne metode koje koriste kemijsku, mehaničko – kemijsku i ultrazvučnu energiju za destrukciju vena. Želio bih naglasiti da je temeljna razlika između kirurškog i minimalno invazivnog liječenja ta što se bolesne vene kirurškim pristupom “vade ili čupaju” iz noge, dok se modernim tehnikama vene uništavaju endovenskim pristupom tj. putem katetera ili kemijskog agensa koji se uvode u lumen vene. Vene koje su tretirane na taj način organizam postupno razgradi i pretvori u vezivno tkivo.

Osim toga, sve moderne tehnike liječenja izvode se u lokalnoj anesteziji čime se omogućuje odlazak bolesnika kući odmah iza zahvata i brzi oporavak. Danas se zlatnim standardom smatra laserska ablacija vena (tzv.EVLA) koja koristi energiju lasera za zagrijavanje i zatvarenje vena. Laserska ablacija vena često se kombinira s miniflebektomijama ili pjenom (UGFS) koje služe za uklanjanje vidljivih izvijuganih venskih pritoka.

U našoj klinici napravili smo iskorak u tom smislu i danas većinu pacijenta nastojimo liječiti takozvanim totalnim EVLA pristupom koji uključuje zatvaranje glavnih vena i njihovih pritoka laserom. Na taj se način brže postiže i estetski rezultat te smanjuje količina pjene koja kod pojedinih pacijenta može rezultirati neugodnim upalama. I konačno, laserska ablacija daje dugoročno dobar rezultat liječenja uz minimalan rizik za pojavu recidiva. U našoj poliklinici imamo tu prednost da suvereno baratamo svim danas dostupnim tehnikama te izbor metode i načina liječenja individualno prilagođavamo svakom pacijentu.

Koja je razlika između metoda koje nudite u poliklinici i onih koje se rade u bolnicama? Što se češće preporučuje?

U Poliklinici VENES raspolažemo svim modernim tehnikama liječenja, dok se u većini bolnica i dalje kao primarna metoda koristi kirurško liječenje. Želim naglasiti da su u većini KBC-a i Kliničkih bolnica dostupne i minimalno invazivne termalne metode – laser (EVLA) i radiofrekventna ablacija (RF) te UGFS. Problem s liječenjem u bolnicama je nedostatak liječnika, nepoznavanje tehnike, a liječnici (vaskularni kirurzi) koji izvode te zahvate nisu ih u mogućnosti raditi svakodnevno zbog fokusa na liječenja bolesnika s težim kliničkim stanjima (periferna arterijska bolest, aneurizme trbušne aorte, karotidne arterije, itd.) što rezultira stvaranjem listi čekanja i do nekoliko godina. Danas se kao zlatni standard u liječenju proširenh vena smatra laserska ablacija (EVLA) jer dugoročno daje najbolji rezultat liječenja uz brzi oporavak pacijenta.

Postoji li opasnost da se vene ponovno pojave nakon zahvata?

Recidivne vene ili ponovna pojava vena česta su pojava nakon kirurškog zahvata ili tretmana pjenom (UGFS). Vene su dio vezivnog tkiva ljudskog tijela i na neki su način programirane da se iznova stvaraju, pogotovo nakon traume kao što je npr. kirurška operacija ili tzv. stripping. Takve novostvorene vene (neovaskularizacija) nemaju zaliske i razvijaju komunikaciju sa zdravim venama koje potom postaju proširene. Osim tog fiziološkog odgovora organizma na traumu, ostali uzroci recidiva mogu biti nepotpuna kirurška operacija (neadekvatna tehnika), neprepoznvanje drugih izvora refluksa  ili rekanaliziranje vene nakon tretmana pjenom.

Često se susrećemo sa slučajevima da je odstranjena pogrešna vena zbog neprepoznatih anatomskih odnosa vena i izvora refluksa (npr. refluks iz zdjelice kod žena). Rizik za ponovnu pojavu vena nakon operacije minimalno invazivnim tehnikama je višestruko manji u odnosu na kirurški zahvat nakon kojega se recidvi javljaju u oko 50% pacijenata unutar 5 godina nakon operacije. Rizik za pojavu recidiva nakon minimalno invazivnih zahvata je oko 3-4% poslije 15 godina.
Zbog svega navedenog u Poliklinici VENES svakom pacijentu pristupamo individualno i odabiremo  metodu liječenja za koju smatramo da će dati najbolji dugotrajni rezultat.

Koliko traje sam zahvat, je li bolan i kakav je oporavak?

Trajanje operativnog zahvata ovisi o kliničkoj prezentaciji pacijenta  – imaju li jako izražene proširene vene, koje od glavnih površinskih vena treba zatvarati, postoje li neke promjene u samim venama i anatomiji vena nakon upala ili ranijih operativnih zahvata (kirurški treman, UGFS) koje mogu tehnički komplicirati izvođenje zahvata te ima li kroničnih upalnih promjena kože na potkoljenicama. Ne traje svaki zahvat jednako dugo, ali generalno između pola sata i sat vremena.  Operativni zahvati se izvode isključivo u  lokalnoj anesteziji koja prilikom injiciranja može izazvati kratkotrajno peckanje i nelagodu.

Sam zahvat laserom ili radiofrekvencijom je bezbolan jer se prije početka “ablacije” prostor oko vene puni tumescentnom anestezijom čija je uloga da “upija” toplinu koja se stvara oko katetera kojim se bolesna vena uništava.  Nakon zahvata moguće je osjetiti blagu nelagodu duž tretirane vene (peckanje, zatezanje) što se lako ublažava lijekovima protiv bolova (paracetamol, ibuprofen) ili hladnim oblozima. Ako su učinjene miniflebektomije, mogu se pojaviti modrice koje spontano prolaze. Ovi zahvati omogućavaju trenutni povratak normalnim fizičkim aktivnostima i poslu, ali za procjenu trajanja oporavka treba uzeti u obzir i težinu venske bolesti i stanje pacijenta prije operacije.

Mogu li se javiti komplikacije i koliko su one česte?

Komplikacije su moguće kao kod svakog zahvata, ali su izuzetno rijetke i većina pacijenata se brzo oporavlja nakon operacije. Ono što je normalno očekivati su podljevi, umjerena bolnost (često pacijenti ne uzimaju nikakvu terapiju) i zatezanje duž tretiranih vena. Većina se tih smetnji povuče unutar 3 – 4 tjedna. Od komplikacija mogu se javiti upale (flebitis), prolazne parestezije zbog nadražaja laserom ili anestezijom osjetnih niti perifernih živaca, infekcija i vrlo rijetko tromboza manjih mišićnih vena potkoljenica. Općenito gledano, zahvati se vrlo dobro podnose zbog izvođenja u lokalnoj anesteziji i pacijenti odlaze kući odmah nakon zahvata uz preporuke za šetanje tj. aktivan oporavak, a nikako se ne preporučuje ležanje ili pošteda operirane noge.

Naslovna fotografija: FreePik