Natkoljenice i potkoljenice: lifting nogu nakon mršavljenja. Pitali smo poznatog kirurga što očekivati?

Koliko ste puta rekli sebi – još “skinem” ovih nekoliko kilograma, i to je to?! I nije bilo. Istina, nosite dva broja manju odjeću, ali nešto ne štima. Umjesto čvrstih bedara i zategnutih kontura, u zrcalu vidite opuštenu kožu i “neravnine” koje ni vježbanje niti prehrana ne mogu popraviti.

Kritične zone

Jer mršavljenje je zapravo početak, a ne kraj transformacije! A mnogim ženama upravo su noge, točnije natkoljenice i potkoljenice posljednja prepreka na putu do tijela u kojem se osjećaju dobro. 

Tijekom mršavljenja, tijelo se mijenja, ali ne svuda jednako. Regija bedara, posebno s unutarnje strane, često ostaje s viškom kože koji “klizi” prema koljenima. Kod velikog gubitka težine, pogotovo nakon trudnoće ili barijatrijskih zahvata, elastičnost kože može biti toliko narušena da se ona više nikad sama ne vrati na mjesto.

Kirurški pristup

Kod potkoljenica je priča nešto drugačija. Tu je problem najčešće u obliku – tanke potkoljenice u nesrazmjeru s ostatkom noge. Estetski, to izgleda neskladno, čak i kad je ostatak tijela proporcionalno građen. I dok kreme i treninzi svakako pomažu, stvarne promjene najčešće zahtijevaju kirurški pristup.

Kao specijalist plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, doc. dr. sc. prim. Johann Nemrava, osnivač JN Medical grupe, naglasak uvijek stavlja na realna očekivanja, sigurnost i funkcionalnost jer lijepe noge nisu samo stvar estetike, već omogućuju lagano, nesputano kretanje.

Prije svega – sklad

Može li se koža zaista zategnuti, a proporcija vratiti, a da tijelo ne izgubi prirodnost? Koje su metode najbolje, što s ožiljcima, kako teku pripreme i oporavak… U nastavku donosimo odgovore na najčešća pitanja vezana uz lifting natkoljenica, oblikovanje potkoljenica i sve što pacijentice trebaju znati prije donošenja odluke o zahvatu.

• Zašto su noge, posebno bedra i potkoljenice, tako česta problematična zona nakon većega gubitka težine? Koje su opcije dostupne za njihovo zatezanje i oblikovanje?

 – Nakon značajnoga gubitka kilograma, područje unutarnje strane natkoljenica i koljena praktički je uvijek među najizraženijim problematičnim zonama. To je regija gdje se koža nakon mršavljenja lakše opušta i “klizi” prema dolje. Osim kože, pacijenti često zadrže i višak potkožnog masnog tkiva, što dodatno naglašava osjećaj težine i nesklada u konturama. Danas opcije uključuju kirurške tehnike zatezanja kože, liposukciju ili kombinaciju oboje.

U mojoj poliklinici najčešće koristim VASER liposukciju, ultrazvučnu metodu koja selektivno razbija masne stanice, čuva okolna tkiva i omogućuje preciznije oblikovanje u odnosu na klasičnu liposukciju. Rezultat je glađa površina i manje trauma, što znači i brži oporavak. Potkoljenice se, za razliku od bedara, rjeđe kirurški zatežu jer se ovdje uglavnom radi o višku masnog tkiva, a ne kože pa se problem najčešće rješava liposukcijom. 

• Koje faktore uzimate u obzir pri procjeni kandidata za zatezanje natkoljenica ili korekciju potkoljenica? 

 – Najvažniji kriterij je kvaliteta kože, koliko je izgubila elastičnost i postoji li višak koji se ne može riješiti liposukcijom. Procjenjujem i stabilnost tjelesne težine, stupanj opuštenosti tkiva, eventualne funkcionalne smetnje te opće zdravstveno stanje.

Pristup je uvijek individualan. Nije isto operirati osobu koja je naglo izgubila mnogo kilograma i pacijenticu koja ima lokalizirane masne nakupine. Kod potkoljenica je posebno važno utvrditi radi li se o masnom tkivu, atrofiji mišića, proporcionalnoj neravnoteži ili estetskoj želji. Svaka od tih indikacija traži potpuno drugačiji pristup. 

• Jesu li ovi zahvati estetski ili mogu imati i funkcionalnu komponentu? 

 – U većine pacijentica postoji i estetska i funkcionalna komponenta. Kod jako opuštene kože na bedrima može doći do trenja, iritacija, pojave osipa, ali i otežanog hodanja ili tjelovježbe. Zatezanjem tkiva i uklanjanjem viška zapravo se poboljšava svakodnevni život, ne samo izgled. 

• Kako izgledaju početne konzultacije? 

 – Na konzultacijama detaljno analiziram anatomiju nogu, kvalitetu kože, omjer masnog i mišićnog tkiva te raspored viška kože. Razgovaramo o željama i očekivanjima, ali uvijek naglašavam realnost, što se može postići, a što ne bi izgledalo prirodno ili dugoročno stabilno.  

• Koliko se često odlučujete za kombinaciju zahvata – kirurško zatezanje  i liposukcija natkoljenice i potkoljenice zajedno? Što pacijenti trebaju znati o opsegu takve operacije? 

 – Kada postoji višak kože, osobito nakon većeg gubitka težine, kirurško odstranjenje viška kože je primarna metoda, ali u praksi gotovo uvijek kombiniram lifting s liposukcijom. Razlog je jednostavan: liposukcija (posebno VASER) omogućuje da se tkiva nježnije i preciznije prepariraju, smanjuje se rizik oštećenja živaca i limfnih struktura, krvarenje je manje, a sam zahvat je tehnički sigurniji i kontroliraniji. Upravo zato je i oporavak brži, a oblik noge prirodniji. 

Kombiniranje korekcije natkoljenica i potkoljenica u jednoj operaciji moguće je i vrlo često indikacijski opravdano. Kod pacijentica koje imaju višak kože na bedrima te masne nakupine ili neravnine na potkoljenicama jednim zahvatom možemo postići proporcionalnu, skladnu siluetu cijele noge. Iako je riječ o većoj operaciji, uz pravilnu tehniku i kombinirani pristup rezultati su predvidljivi, a oporavak uredan i postupno sve lakši iz tjedna u tjedan.  

• Koja je razlika između horizontalnog i vertikalnog liftinga natkoljenica? 

 – Horizontalni lifting uklanja višak kože u gornjoj trećini bedra, a ožiljak se postavlja u preponsku brazdu. Prednost je bolje skrivanje ožiljka, ali unatoč fiksaciji on ponekad može migrirati ispod linije donjeg rublja. Vertikalni lifting uklanja višak kože duž unutarnje strane bedra i daje znatno snažniji efekt zatezanja. Ožiljak je duži i vidljiviji, ali kod pacijentica s većim viškom kože jedini može dati estetski skladan rezultat. U određenim indikacijama kombiniramo horizontalni i vertikalni rez. 

• Može li se zatezanje natkoljenica i korekcija potkoljenica raditi u istoj operaciji? 

 – Može, ali samo kod pažljivo odabranih pacijentica. Kada se radi korekcija oblikovanjem masnog tkiva ili liposukcijom, kombiniranje je češće izvedivo. Ako su potrebna velika zatezanja, osobito vertikalna, ponekad je sigurnije zahvate razdvojiti. Moj je prioritet uvijek sigurnost i stabilnost rezultata. 

• Implantati potkoljenica vs. transfer vlastitog masnog tkiva – što određuje izbor? Koliko se često žene odlučuju za korekciju ove regije? 

 – U estetskoj populaciji implantati potkoljenica rade se rijetko. Iako se možda tako čini iz oglašavanja, njihov stvarni broj je vrlo mali zbog mogućih dugoročnih komplikacija: pomicanja implantata, neprirodne konture, kronične iritacije i problema s tkivom. Kod osoba koje su izgubile mnogo kilograma implantati se često ne preporučuju. Indikacije gdje implantat ima smisla su specifični slučajevi poput prirođene hipoplazije potkoljenica, posttraumatske atrofije ili izraženog asimetričnog razvoja mišića. Za većinu estetskih indikacija koristimo vlastito masno tkivo jer daje mekše, prirodnije i dugoročno stabilnije rezultate, bez rizika “umjetnog” izgleda. 

• Koliko ulogu imaju ožiljci, posebno kod vertikalnog reza na bedrima? 

 – Ožiljak je uvijek važan faktor u donošenju odluke za operativni zahvat. Kod bedara ožiljak postavljamo na unutarnju stranu, gdje je prirodno manje vidljiv i najčešće se dobro prikriva u stojećem položaju. Kod potkoljenica je situacija drugačija. Iako se i ondje rez postavlja na unutarnju stranu, mnogo ga je teže potpuno sakriti zbog anatomije regije i manjka prirodnih pregiba. Upravo zato se za kirurško zatezanje potkoljenica rijetko odlučujemo – najčešće samo kada postoji izrazit i medicinski relevantan višak kože. 

U većini estetskih situacija, potkoljenice se konturiraju liposukcijom, kojom se oblikuje silueta i smanjuju nepravilnosti bez vidljivih ožiljaka. Po potrebi se mogu dodatno modelirati transferom vlastitog masnog tkiva, a implantati se koriste samo u vrlo specifičnim indikacijama. Važno je naglasiti i da je svaki ožiljak u početku vidljiv, no uz pravilnu njegu i eventualne suvremene tretmane za remodelaciju, ožiljci se mogu znatno smanjiti i s vremenom postati minimalno vidljivi. Upravo je zato individualno savjetovanje ključno kako bi se odabrala metoda koja daje najbolji estetski učinak uz najmanji mogući ožiljak. 

 • Kako izgleda oporavak i što je najizazovnije? 

 – Oporavak nakon zahvata na nogama fizički je i mentalno zahtjevniji nego, primjerice, nakon operacija na trbuhu ili gornjem dijelu tijela jer se noge konstantno koriste. Prvih nekoliko tjedana prisutni su osjetljivost, zatezanje i oteklina. Kompresivni steznik treba nositi 4–6 tjedana, a povratak punoj aktivnosti moguć je nakon otprilike mjesec do mjesec i pol. Pacijentice moraju biti spremne na postupno vraćanje funkcije, strpljenje i privremena ograničenja u sjedenju, rastezanju i intenzivnom hodanju. 

• Što kažete pacijenticama koje se boje “umjetnog” izgleda? 

 – Naglašavam da meni, kao i većini suvremenih kirurga, umjetan izgled nije cilj. Rezultati moraju biti skladni, proporcionalni i u skladu s anatomijom. Zato kod potkoljenica preferiram masno tkivo, a ne implantate, i zato nikada ne forsiram pretjerane promjene. Prirodan izgled je dugoročno jedini održiv i siguran. 

• Postoje li posebna pravila ponašanja nakon operacije? 

 – Da, posebno u prvim tjednima. Potrebno je nositi kompresivni steznik kako je propisano, strogo izbjegavati intenzivnu aktivnost i trening, kao i sjedenje s raširenim nogama i naglo rastezanje tkiva te držati noge blago povišene kod odmora.

• Kada su vidljivi rezultati i koliko dugo traju? 

 – Prvi rezultati vide se odmah nakon zahvata, ali konačni izgled nogu formira se kroz 3–6 mjeseci, kako otekline splašnjavaju i tkivo se prilagođava novoj konturi. Ako pacijentica održava stabilnu težinu i zdrav stil života, rezultati su dugotrajni. 

• Kako izgleda trenutak kada pacijentica prvi put vidi svoje “nove” noge? 

 – To je obično vrlo emotivan trenutak. Nakon što se skinu zavoji i otkrije nova silueta nogu, reakcije najčešće uključuju iznenađenje, olakšanje i iskrenu radost. Jedna pacijentica mi je rekla: “Prvi put nakon tridesete vidim noge koje se ne lijepe jedna za drugu”. Takve reakcije podsjećaju me zašto radimo ovaj posao – vraćamo ljudima osjećaj lakoće i samopouzdanja u vlastito tijelo.