Ne dišem dobro nakon operacije nosa… Imam li pravo na reviziju nakon neuspješne rinoplastike?

Izreka “moj nos, moj ponos” možda zvuči simpatično, ali kada proporcije lica naruši upravo nos – ponosa često nema. Taj osjetilni i estetski središnji organ može u trenu postati izvor svakodnevnog nezadovoljstva, bilo zbog izgleda, bilo zbog otežanog disanja. Ne čudi stoga da je rinoplastika, operacija nosa, među najizvođenijim estetskim zahvatima u svijetu. Na društvenim mrežama hashtagovi poput #nosejob broje milijarde pregleda, a savršeni nos postaje gotovo globalni standard ljepote. No iako sve to izgleda brzo i jednostavno, u stvarnosti je nos jedno od najzahtjevnijih područja u estetskoj kirurgiji.

Ne dišete dobro nakon rinoplastike

Iako se najčešće povezuje s korekcijama izgleda, rinoplastika se vrlo često radi zbog funkcionalnih razloga – devijacije septuma, kolapsa nosnica, kronične kongestije. U jednoj operaciji često se rješavaju i funkcija i estetika, što zahvat čini i medicinski opravdanim i tehnički zahtjevnim. Upravo zato je od iznimne važnosti jasno komunicirati očekivanja, ali i razumjeti mogućnosti jer svaki nos ima svoja ograničenja, posebno ako je već bio operiran.

Kad rezultat ne ispuni očekivanja

Ponekad, unatoč trudu kirurga, rezultat nije zadovoljavajući. Disanje može ostati otežano, izgled neusklađen s dogovorenim ili se s vremenom pojave nove nepravilnosti. U takvim slučajevima može se razmatrati revizijska rinoplastika, odnosno ponovna operacija nosa. Riječ je o tehnički vrlo složenom zahvatu koji zahtijeva veliko iskustvo jer kirurg radi na tkivu koje je već jednom mijenjano. Cilj nije savršen nos, cilj je bolji nos.

Što ako ste nezadovoljni? Postoji li pravo na “popravak”? Kada je problem u samoj operaciji, a kada u očekivanjima? I tko o tome odlučuje – pacijent, kirurg ili sustav? O svemu tome razgovarali smo s doc. dr. sc. Ivanom Rašićem, specijalistom otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, subspecijalistom plastične kirurgije glave i vrata, koji radi u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Sestre milosrdnice te u Unimedic Centru.

• Što obuhvaća revizijska rinoplastika i koje probleme najčešće rješava: izgled, deformacije ili disanje?

– Revizijska rinoplastika, poznata i kao sekundarna ili tercijarna rinoplastika, predstavlja korektivni zahvat na nosu nakon prethodne operacije koja nije rezultirala zadovoljavajućim estetskim ili funkcionalnim ishodom. Ovim zahvatom ispravljaju se vanjske deformacije poput asimetrija, udubljenja, izbočina, karakterističnih oblika poput “pinch tipa” ili “saddle nosea”. Osim estetskih korekcija, revizija se često koristi za poboljšanje disanja kada je došlo do kolapsa nosnih valvula, devijacije septuma ili nepravilnosti unutar nosne arhitekture. Estetski izazovi najčešće uključuju nesimetrične nosnice, neprirodan profil, previše odstranjen hrbat ili šiljasti vršak nosa, dok funkcionalni problemi uključuju zapušenost nosa, oslabljeno disanje i kolaps nosnica pri udahu.

• Kako razlikovati normalan oporavak od znakova da je rezultat neuspješan?

– U razdoblju od tri do šest mjeseci nakon operacije tkiva su i dalje otečena, a određene strukture se “prilagođavaju” novom položaju. U tom periodu blage asimetrije, otoci, osjećaj tvrdoće nosa, neosjetljivost ili preosjetljivost vrška te zadebljana koža smatraju se potpuno normalnima. Međutim, postoje znakovi koji mogu ukazivati na neuspješan rezultat, a koji se s vremenom najčešće ne popravljaju. To su trajno otežano disanje nakon što se otok povuče, jasno vidljive strukturne nepravilnosti poput kvržica ili kolapsa vrška, asimetrije koje nisu rezultat otekline te estetski rezultat koji značajno odstupa od dogovorenog cilja. Konačna procjena izgleda nosa moguća je tek nakon devet do 12 mjeseci, a kod osoba s debljom kožom i nešto kasnije jer nosu treba više vremena za potpunu adaptaciju. Moguća je i pojava koštanog ožiljka, tzv. kalusa, kao i upala ispod kože koje mogu vizualno stvarati dodatne nepravilnosti.

• Koliko dugo treba pričekati prije razmatranja revizije i zašto?

– Minimalni preporučeni vremenski razmak prije razmatranja revizijske rinoplastike je 12 mjeseci, osim u slučajevima kada postoje ozbiljni funkcionalni problemi poput potpunog kolapsa nosa ili septalne perforacije, kao i u slučaju infekcije. Tijekom tog vremena dolazi do reorganizacije kolagena, smanjenja otekline i postupne prilagodbe kože. Rana intervencija povećava rizik od nastanka dodatnih ožiljaka, komplikacija te lošijeg estetskog i funkcionalnog ishoda.

• Koji su najčešći razlozi zbog kojih se pacijenti odlučuju na reviziju?

– Najčešći razlog je estetsko nezadovoljstvo, osobito vrškom nosa, hrptom ili simetrijom. Drugi čest razlog su funkcionalni problemi, odnosno smetnje pri disanju. Dio pacijenata imao je nerealna očekivanja prilikom prve operacije, dok su u nekim slučajevima prisutni tehnički nedostaci poput pogrešno izvedene osteotomije ili loše pozicioniranih graftova. Također, s vremenom se mogu pojaviti sekundarne promjene kao što je pad nosa ili pogoršanje funkcije.

• Kako izgleda prvi pregled kandidata za revizijsku rinoplastiku?

– Prvi pregled uključuje detaljno uzimanje anamneze, što je točno rađeno, kada, kod kojeg kirurga, a ako je moguće, analiziraju se i svi dostupni podaci o prethodnim operacijama. U fizičkom pregledu ocjenjuje se vanjski izgled nosa, kao i stanje unutarnjih struktura putem prednje i stražnje rinoskopije. Kirurg analizira debljinu kože, prisutnost ožiljaka i procjenjuje postoji li realni potencijal za dodatne korekcije. Tijekom pregleda obično se snima sedam do osam fotografija u različitim pozama – profilne, poluprofilne, en face, odozdo, odozgo i ponekad s osmijehom kako bi se vidjela dinamika lica. Predoperativna vizualizacija može pomoći u usklađivanju očekivanja, ali se nikada ne garantira identičan rezultat.

• Zašto je revizijska rinoplastika tehnički zahtjevnija od primarne?

– Zahvat je znatno složeniji zbog već postojećih ožiljaka, smanjenog elasticiteta kože i čestog nedostatka preostale hrskavice, osobito one septalne. Anatomski odnosi su već narušeni, što utječe i na dotok krvi u tkivo. Za pacijenta to znači dužu operaciju, povećani rizik od komplikacija, potencijalno dulji oporavak te višu cijenu – prvenstveno zbog složenosti zahvata, trajanja operacije i dodatnog materijala.

• Kada se koristi hrskavica iz uha ili rebra?

– Ove vrste hrskavice koriste se kada nije dostupna ili nije dovoljna hrskavica iz septuma, najčešće jer je već ranije iskorištena ili zato što je koža debela pa septalna hrskavica ne bi bila dovoljna za stabilnu rekonstrukciju. Aurikularna hrskavica, odnosno hrskavica iz uha, koristi se kod manjih deformacija jer je mekša i fleksibilnija, dok se kod težih deformiteta preferira autologna hrskavica iz rebra, jer je čvršća i dostupna u većem volumenu. Pacijenti moraju biti informirani o dodatnim rezovima iza uha ili na prsnom košu, većoj bolnosti i duljem oporavku.

• Može li se disanje poboljšati bez operacije?

– U određenim slučajevima da. Ako su problemi uzrokovani upalom, poput alergijskog rinitisa ili infekcije, liječenje je moguće medikamentozno. Također, ako je riječ o hipertrofiji donjih nosnih školjki, stanje se može poboljšati primjenom radiofrekvencije.

• Kako izgleda oporavak nakon revizijske rinoplastike?

– Na dan operacije, koja traje između tri i šest sati i izvodi se u općoj anesteziji, pacijent ostaje pod nadzorom. Trećeg ili četvrtog dana uklanjaju se tamponi, a disanje se tada već poboljšava, iako je daleko od konačnog rezultata. Sedmog dana skida se vanjski splint, a tada se već počinju nazirati prvi obrisi nosa. Profil obično izgleda dojmljivo, dok je prednji pogled još zavaravajući zbog prisutne otekline, osobito na vršku.

Nakon dva do tri tjedna pacijent se može vratiti uredskim poslovima i laganim aktivnostima. Od četvrtog do šestog tjedna dopušten je sport nižeg intenziteta, ali treba izbjegavati udarce u lice. Nakon tri mjeseca moguće je ponovno nositi naočale, uz zaštitu. Između šestog i 12. mjeseca oblik nosa postaje sve jasniji, no kod osoba s debljom kožom i nakon revizijske rinoplastike, potpuni rezultat može biti vidljiv tek nakon dvije godine. Važno je napomenuti da su ovo okvirne smjernice – oporavak je uvijek individualan i mora se prilagođavati u dogovoru s operaterom.

• Koji su glavni rizici revizijske rinoplastike?

– Kao i kod svake operacije, postoji rizik nezadovoljavajućeg rezultata. Zbog prethodnih intervencija, tkiva su već kompromitirana, što povećava rizik od infekcija. Moguća su i krvarenja, pogoršanje disanja, asimetrije te nepravilnosti na vršku ili hrptu nosa. Ti se rizici minimaliziraju izborom iskusnog kirurga, detaljnim planiranjem, korištenjem pravih materijala i realnim očekivanjima. Ključno je i pažljivo vođenje kroz postoperativni oporavak.

• Kako postaviti realna očekivanja?

– Fotografije idealnog nosa ne znače da je takav rezultat moguće postići, jer na ishod utječu brojni faktori poput debljine kože, broja prethodnih operacija i osnovne strukture nosa. Realna očekivanja temelje se na anatomskoj stvarnosti i stanju tkiva. Kirurg mora otvoreno komunicirati što je moguće: poboljšanje simetrije i odnosa struktura, korekcija očitih deformacija i funkcionalna obnova disanja. Postoje i granice – debela, neelastična koža, slab i ranije operiran septum te ožiljna tkiva iz prethodnih zahvata smanjuju predvidljivost i uspjeh. Svaki dodatni zahvat povećava rizik. Važno je istaknuti: revizijska rinoplastika ne znači savršen nos – znači bolji nos.

• Postoji li u Hrvatskoj pravo na reviziju ili neka vrsta garancije, i kako se rješavaju troškovi?

– U javnom sustavu HZZO-a rinoplastika se financira isključivo kada postoji medicinska indikacija – otežano disanje ili deformacija nakon traume. Iako je funkcija često povezana s estetikom, glavni kriterij za zahvat mora biti funkcionalnost nosa. Revizije se mogu napraviti uz jasnu medicinsku potrebu, ali liste čekanja su često duge. U privatnom sektoru, estetska rinoplastika se u potpunosti plaća. Ne postoji garancija rezultata nigdje u svijetu jer bi to bilo medicinski i pravno neodrživo. Revizija se odobrava na temelju stručne procjene kirurga, uz mogućnost da liječnik pokrije trošak zahvata ili dio troškova (npr. potrošni materijal, anesteziolog), ako se procijeni da je korekcija opravdana. Nerealno je očekivati pravo na “popravak” ako su problemi posljedica individualnog cijeljenja, promjene estetskih ciljeva ili unaprijed objašnjenih rizika koje je pacijent prihvatio.

• Što savjetujete osobi koja dolazi po drugo mišljenje?

– Traženje drugog mišljenja je iznimno preporučljivo, osobito kada postoje sumnje u indikaciju za reviziju, predloženu tehniku ili procjenu mogućnosti. Važno je sa sobom donijeti svu dostupnu dokumentaciju – operacijske nalaze, fotografije prije i poslije prethodne operacije, RTG ili CT nalaze ako postoje te pisana mišljenja prethodnog kirurga. Pacijent treba postaviti konkretna pitanja: je li revizija medicinski i tehnički opravdana, što se realno može postići, koji se materijali planiraju koristiti i kakvi su rizici za daljnje pogoršanje funkcije ili izgleda. Treba jasno pitati i koliki je realan trošak te tko preuzima odgovornost u slučaju komplikacija. Najvažniji savjet: dođite s otvorenim stavom, ali postavite čvrsta pitanja. Ne tražite potvrdu želje, već objektivnu procjenu što je zaista moguće učiniti s vašim nosom.