Operacija nosa najdelikatniji je postupak od svih estetskih zahvata. Nos se nalazi u središtu lica, a čak i sitnom korekcijom nosa značajno se može utjecati na izgled. Zbog njegovog centralnog položaja na licu, kompleksnog trodimenzionalnog oblika i često nepredvidivog zarastanja, kod operacije nosa nema prostora za pogreške. Ipak, pogreške se događaju pa je operacija nosa jedan od zahvata nakon kojeg se najčešće traži revizijski postupak odnosno reoperacija (ponovna operacija).

U svom dosadašnjem radu često sam doživio da pacijenti dolaze nezadovoljni operiranim nosom, tražeći od mene da popravim operaciju koju je izveo neki liječnik prije mene. U mojoj praksi čak 20 posto operacija nosa opada na korekcije nakon prethodnih rinoplastika.

Revizijska ili sekundarna rinoplastika još je zahtjevnija od uobičajene jer su prirodne strukture nosa već izmijenjene, slabija je prokrvljenost tkiva, a time i lošije cijeljenje, ponekad se javlja nedostatak „materijala“, a rezultat je često i estetski i funkcionalno nezadovoljavajuć, stoga pacijent dolazi sa željom da utječem na jedan ili oba problema.

Najčešći problemi koje viđam su neravnine, kako hrpta tako i cijelog nosa, asimetrije nosnica, širok, okrugao vršak nosa… U rješavanju tih problema važno je uz revizijsku rinoplastiku paralelno koristiti nekirurške metode kamuflaže lipofilingom, filerima ili drugim preparatima kako bi se postigao najbolji i najprirodniji izgled nosa.

Treća operacija nosa

Jedan od takvih slučaja bio je i Ivanin. Nakon 10 godina nezadovoljstva i dvije operacije nosa, u Polikliniku Sinteza Ivana je došla na konzultacije za treću operaciju. Prvo što mi je rekla bilo je: „Molim vas recite mi da ne umišljam i da je opravdano i da treći put operiram nos, jako sam nesretna što prve dvije operacije nisu dale dobre rezultate. “

Nažalost, Ivana je bila u pravu. Prvu operaciju nosa napravila je s 15 godina jer je imala „jako velik i ružan nos“. Roditelji su shvaćali njezin problem i dopustili su joj da ga operira. Nakon što problem nije riješen prvom operacijom, napravljena je i druga, jednako loša.

Nakon toga, Ivana je 10 godina oklijevala s trećom operacijom jer joj je kirurg koji je operirao nos rekao bi trebala biti zadovoljna i s takvim nosom jer je i on dobar u odnosu na onaj kakav je imala.

Nedovoljno operirani ili “preoperirani” nos

Nekoliko je vrsta problema zbog kojih se može javiti nezadovoljstvo nakon operacije nosa. Prva grupa problema bila bi ona estetska: nedovoljno operirani nos ili „preoperirani“ nos.

Ivanin nos spadao je u ovu prvu kategoriju. Posao jednostavno nije bio odrađen do kraja i valjalo ga je dovršiti. Kada nos nije dovoljno operiran, pacijent ga uglavnom želi dodatno smanjiti ili oblikovati jer prvim zahvatom nije bilo uklonjeno dovoljno hrskavice, kosti ili tkiva. Tada je potrebno ponoviti postupak i paziti na izmijenjene strukture nosa nastale prvim zahvatom.

Zahtjevniji slučaj od nedovoljno operiranog nosa je „preoperirani“ izgled nosa. Na takvom se nosu odmah vidi da je operiran jer uglavnom izgleda vrlo neprirodno. Bilo da je previše uklonjena grbica nosa ili nedovoljno oblikovan vrh, kada je nos previše prćast, jedini način da ga se korigira je preoblikovanjem ili dodavanjem hrskavice koja je prvom operacijom previše uklonjena.

Kada je napravljen premali nos, radi se plastično-rekonstruktivni zahvat koji je vrlo složen. Nos se može povećati dodatnom hrskavicom, rijetko kosti, koja se uzima iz rebra ili ušne školjke i na taj način se produljuje skelet nosa. Kožni pokrov se onda prilagođava specijalnim tehnikama šivanja. Ukoliko nemamo na raspolaganju dovoljno pacijentovog tkiva za rekonstrukciju, može se koristiti tkivo iz banke tkiva.

Ali, kako smo rekli, Ivanin nos nije bio operiran do kraja, što se može nazvati „manjim zlom“ nego u slučaju „preoperiranog“ nosa. Nakon zahvata, Ivana se brzo i lijepo oporavljala. Bila je oduševljena time što nije imala tampone, kao i time što nije osjećala bolove pri postoperativnom oporavku. Fotografija u prilogu napravljena je samo tjedan dana nakon operacije. O rezultatima možete sami prosuditi.

Osim estetskih problema, razlog za ponovnu operaciju nosa može biti i funkcionalni problem kada se operacijom ili nije utjecalo na funkcionalne probleme ili je operacija stvorila neke funkcionalne poteškoće koje dotad nisu postojale. Tada je potrebno ustanoviti u čemu je problem i korigirati nos s maksimalnim funkcionalnim rezultatima.

Postoje još neki problemi koji se mogu javiti nakon operacije nosa i često su povod za sekundarnu rinoplastiku, kao što su pogoršana asimetrija nosa, previše suženi nos, nesklad vrha nosa s nazalnom kosti…

Strpljivo s rezultatima

Postoje slučajevi kada pacijenti nakon već nekoliko mjeseci od operacije, nezadovoljni izgledom nosa, dolaze na konzultacije i pitaju me mogu li im popraviti „loše operiran nos“. U tom ih trenutku uglavnom odbijam jer je potrebno sačekati od 6 mjeseci do godinu dana nakon operacije nosa kako biste vidjeli kako će on izgledati u konačnici. Tkiva bi tijekom tog vremena trebala zarasti, a nos poprimiti konačni izgled. Ako nezadovoljstvo traje i nakon tog vremena, reoperacija nosa opravdani je izbor.

Kirurg koji radi sekundarnu operaciju uvijek je u nezahvalnijem položaju od onoga tko je radio zahvat na neoperiranom nosu. Novi nos ovisi o tome što je prvi liječnik napravio, kakve su želje pacijenta i koliko je blizu „savršenstvu“ moguće dovesti loše operirani nos.

O kojem god razlogu da se radi, sekundarna korekcija nosa najkompleksniji je tip operacije. Strukture koje su bile prirodno prisutne u nosu izmijenjene su, a u nekim su slučajevima neke od tih struktura i potpuno uklonjene. Značajna količina ožiljnog tkiva, koja je posljedica prvog postupka rinoplastike, izaziva poteškoće prilikom izvedbe druge rinoplastike, stoga ako ste pogriješili u odabiru liječnika prvi put, nemojte ponoviti istu pogrešku i dobro se informirajte prije odluke.