Prije nekoliko dana nazvala me je jedna poznanica i izrazila želju da joj operiram nos. Njezina želja rezultat je višegodišnjeg razmišljanja i promatranja kako se njezin nos, sada u četrdesetima, a koji joj se već od ranije mladosti nije previše sviđao, s vremenom još više promijenio.

Poslala mi je fotografije nosa iz različitih kuteva te izrazila želju za manjim, ravnijim i užim nosom, a posebno je istaknula kako želi suziti vršak nosa koji joj djeluje „krumpirasto“. Također, zanimalo ju je može li se vršak nosa malo i podići, smatrajući da bi time njeno lice izgledalo dodatno pomlađeno.

Odluka mora biti promišljena, a očekivanja realna

Vrlo je malo osoba koje se na operaciju nosa odlučuju naprečac. U takvim je slučajevima najčešće riječ o povredi/prijelomu nosa, a operacijom se tada ispravlja otežano disanje, istovremeno korigirajući vanjski izgled nosa poremećen ozljedom.

U ostalim slučajevima odluka o korekciji nosa rezultat je dugog promišljanja, promatranja, analiziranja i skupljanja informacija. Ljudi su različiti – jedni precizno analiziraju problem, jasno ga komuniciraju i realno prihvaćaju objašnjenja kirurga, dok drugi imaju problem razumljivo izraziti svoje nezadovoljstvo izgledom ili nemaju ni približnu predodžbu o tome što se može ispraviti i kako se to po prilici radi.

Takve je stvari bitno znati jer estetska rinoplastika, kao i svaka druga operacija, ima svoja ograničenja. Rinoplastikom se oblik nosa prvenstveno mijenja modeliranjem hrskavica i kostiju nosa, dakle nosnog skeleta.

Nos se, primjerice, sužava odstranjivanjem suviška hrskavice i ravnanjem nosnih kostiju, no nije ga moguće suziti stanjivanjem kože ili potkožnog tkiva, kao niti rezanjem viška kože. Ako je koža nosa prirođeno zadebljana, masna ili pretjerano tanka i gotovo prozirna, takve se karakteristike kirurški ne mogu promijeniti.

Manji, ravniji i uži nos najčešća je želja većine žena

Želja moje poznanice za manjim, ravnijim i užim nosom podignutog vrška ujedno je najčešća i tipična želja većina žena na ovim prostorima. Nos raste i poprima krajnji, prirođeno zadan oblik do završetka puberteta. Kasnije, oblik nosa više se ne mijenja sve do prvih, blagih znakova starenja tkiva koji nastupaju vrlo postupno, otprilike krajem četrdesetih godina života.

Koža postepeno gubi elastičnost, svježinu, mijenja se kolorit i neke nepravilnosti nosa koje možda nismo primjećivali ili smo ih tolerirali postaju očitije. Nos se može činiti većim, duljim ili vršak spuštenijim, i to ne zato što je nos narastao, već je popustio tonus, odnosno elastičnost tkiva. Iz tog se razloga nos koji se dotad činio ravnim, može iz profila doimati zaobljenim i grbavim, a stanjenjem kože postaju sve vidljivije i nepravilnosti u obliku alarnih hrskavica – hrskavica koje se nalaze u području nosnih krila (nosnica) i oblikuju nosni vršak.

Promatramo li nos iz profila, možemo uočiti da je neravnina nosnog hrpta uzrokovana grbom koja nastaje pretjeranim rastom nosnih kostiju i hrskavice. Grba može biti različito izražena, od manje koja zahvaća samo gornju trećinu nosa do grbe koja zauzima cijeli hrbat i najčešće dovodi do spuštanja nosnog vrška, stvarajući efekt tzv. orlovskog ili arapskog nosa.

Ključ uspjeha je u dobroj procjeni kirurga

Nerijetko je grbav nos ujedno i širok zbog široko položenih nosnih kostiju, a ponekad i same građe cijelog lica, osobito u slavenske rase koju karakterizira široko, srcoliko lice. Da bi se grba odstranila i hrbat izravnao, potrebno je odstraniti višak kosti i hrskavice, a to se može učiniti finim dlijetom, skalpelom, dijamantnom turpijom ili svrdlom.

Nakon odstranjenja grbe, nos je potrebno suziti pomicanjem nosnih kostiju finim dlijetom. Ono što čini operaciju zahtjevnom i kompliciranom je procjena koliko i na kojim točno mjestima je potrebno tkivo odstraniti da se dobije željeni rezultat, a to je ravan hrbat ili profil. Naime, debljina kože odnosno potkožnog tkiva na hrptu nije svugdje jednaka, a od osobe do osobe zavisi i sklonost stvaranja edema i način cijeljenja tkiva nakon operacije.

Sve to zahtijeva veliko iskustvo kirurga koji na kraju operacije, kada nos već počinje oticati, mora procijeniti kako će taj nos u konačnici izgledati nakon 6 do 12 mjeseci, kada se proces cijeljenja završi.

Različite tehnike, isti cilj: Prirodan rezultat

Nos koji je širok samo u području nosnog vrška, takav je zbog oblika i veličine alarnih hrskavica, pa se vršak sužava i podiže modeliranjem oblika tih alarnih hrskavica. Ako su one pretjerano velike, višak se odstranjuje, a ako su neprirodno zakrivljene ili razmaknute onda se to ispravlja specijalnim tehnikama šivanja kirurškim koncem. U većini slučajeva korekcija se radi „bez vidljivih vanjskih rezova“, dakle unutar nosnica, ali je ponekad, osobito kod zahtjevnih situacija ili reoperacija, potrebno koristiti vanjski pristup s malim rezom kože na bazi nosa.

Podizanje vrška, bilo da je on oduvijek bio spušten ili se spustio zbog pada elastičnosti tkiva uslijed starenja, skraćuje nos i time vraća dojam „mladolikog“ izgleda lica. Nos se može podići različitim tehnikama, no najvažnije je da rezultati budu odmjereni i prirodni.

Tkivo je sklono vraćanju u prijašnji položaj – što onda?

Još jedan čest estetski problem je i  „en face“ iskrivljen nos, a on se ispravlja ravnanjem kostiju dlijetom te korekcijom hrskavičnog donjeg dijela nosa. Ipak, nije uvijek jednostavno ili čak moguće potpuno izravnati iskrivljen nos, jer tkivo zbog „memory“ efekta pokazuje sklonost vraćanju u prijašnji položaj, pa se može dogoditi da se ispravljen nos s vremenom ponovno malo iskrivi.

To ne znači da se uvijek mora ponovno operirati, jer je blaga iskrivljenja moguće lijepo kamuflirati stavljanjem filera. Smanjivanje velikog nosa zahtijeva čitav niz prije opisanih kirurških koraka kako bi rezultat bio skladan. Prvenstveno, potrebno je smanjiti hrskavicu nosne pregrade, odstraniti dijelove nosnih kostiju i alarnih hrskavica, a nakon takvog smanjivanja skeleta nosa potrebno je nekoliko mjeseci da se koža nosa prilagodi i stisne pa je oporavak nakon operacije nešto duži.

Jednostavna operacija u 20 minuta ne postoji

Iskustvo je pokazalo da je za dugoročno dobar rezultat izuzetno važno, nakon odstranjenja suviška hrskavice na hrptu, učiniti preciznu rekonstrukciju i zatvaranje defekta, kako se nakon nekoliko godina ne bi počele primjećivati udubine i neravnine.

Za kraj, svojim pacijenticama uvijek i nanovo ponavljam kako ne postoji mala i jednostavna operacija nosa „u 20 minuta“,  koliko god se to pacijentu možda činilo moguće, jer ima „samo malu grbicu“ ili „malo širi nos“. Simplifikacija često ne završava dobro, jer je nos previše vidljiva i dominantna struktura na licu i treba mu posvetiti dužnu i dovoljnu pažnju.