Prvi put u povijesti mode došla je era plus-size modela. Slavi se različitost, no, neki takav trend podržavaju dok drugi tvrde da je promoviranje pretilosti jednako loše kao i promoviranje pretjerane mršavosti. Ashley Graham, američki plus-size model, krasila je naslovnice Voguea, Harper’s Bazaara, Glamoura… Ashley je visoka 175 cm i, ako je vjerovati internetu, ima 91 kilogram. To je upravo ono zbog čega se lome koplja – koja je granica između debljine i seksipila, koliko je celulita previše celulita, je li izražena pretilost opasna za zdravlje te znači li to da pretile modele treba prestati promovirati, baš kao i anoreksične?
Prije svega, svaka je osoba individua za sebe i treba živjeti, pojavljivati se i ponašati kako se sama najbolje osjeća. Ljepota je u različitosti i svi se trebamo osjećati ugodno u svojoj koži i poduzeti ili ne poduzeti ništa kako bismo to postigli.
Ono što je specifično kod plus-size modela je manji gornji dio tijela u odnosu na donji i pitanje je bi li bile privlačni modeli da su gore jednako krupne kao i dolje ili da imaju drukčiju građu tijela. Naime, većina plus-size modela tako je građena jer se u protivnom ne bi moglo govoriti o modelima, nego jednostavno o debljim ljudima.
Parametri za određivanje pretilosti
Bez obzira na dobar osjećaj, neki parametri izgleda postoje i moramo ih uzeti u obzir kada govorimo o nečijem izgledu.
Ako ćemo strogo medicinski kategorizirati izgled, jedan od glavnih parametara za određivanje tjelesne građe je BMI, odnosno Body Mass Index koji je omjer tjelesne mase u kilogramima i kvadrata visine u metrima ( kg/m2, odnosno primjer Ashley: 90/(1.75×1.75)). Normalnim se smatra raspon od 18.5 do 25. Osobno sam mišljenja kako je to vrlo širok raspon u kojem bi se svi koji brinu o svome tijelu nekako trebali pronaći. Neki su ljudi u zabludi pa BMI ispod 18.5 smatraju zdravijim od onoga preko 25. Treba reći da niti debljina niti mršavost nisu idealni i niti jedno stanje nije bolje od drugoga jer svaka od tih kategorija nosi određene probleme i rizike po zdravlje.
Dakle, BMI veći od 25 sugerira na umjerenu pretilost dok onaj iznad 30 kaže da se radi o težoj pretilosti.
Neproporcionalno tijelo plus-size modela
S obzirom na to da je nedavno u hrvatskim medijima osvanula prepiska između dvije dame, od kojih je jedna tvrdila za drugu da je debela, bez obzira što je prozvana dama plus-size model, i da bi trebala smršavjeti, zamoljen sam od strane Estetica.hr da napišem tekst o tome može li se tijelo čiji je gornji dio cca. konfekcijski broj 38 ili 40, a donji cca. 44 ili 46 oblikovati samo pravilnom prehranom i vježbanjem.
Prije svega, da odmah kažem da mi ovim tekstom nije namjera sugerirati bilo kome estetski zahvat, već ukazati na činjenicu da osobe koje imaju prilično nesrazmjeran gornji i donji dio tijela, poput većine plus size modela, ne mogu svoje tijelo dovesti u idealne proporcije 90-60-90 ni vježbanjem, ni zdravom prehranom, a vjerojatno ni estetskim zahvatom.
Vježbanjem i zdravom prehranom učinit ćemo naše tijelom zdravijim, zategnutijim i ljepšim, a estetskim zahvatom mogu se eventualno korigirati zaostale tvrdokorne naslage masti.
Ako pogledamo lice i vrat plus-size modela, primjerice Ashley Graham, vidjet ćemo da nema traga debljini, da izgleda svježe i zdravo, sa zadržanim volumenom na pravim mjestima i perfektno održanim jawlineom, što većina mojih klijenata želi postići filerima i lifting postupcima.
Treba naglasiti da je kod većine plus-size modela gornji dio tijela solidno građen, uz ponekad nešto jače ruke i ne tako velike grudi te relativno uzak struk. Također, ako pogledamo potkoljenice i gležnjeve, primijetit ćemo da taj dio tijela kod plus-size modela, kao što je Ashley, izgleda odlično i nimalo deformirano, kako to zna biti kod punijih ljudi.
Metode oblikovanja tijela i problem viška kože
Općenito se preširoki bokovi, natkoljenice i nešto masnih naslaga po trbuhu dobro mogu „srediti“ tjelovježbom i odricanjem „za stolom“, a liposukcija je tu da nam pomogne otkloniti zaostale tvrdokorne naslage masti, najčešće na bokovima i natkoljenicama te konturirati obline do željenog izgleda.
Najveći problem je koža, odnosno indeks elastičnosti kože koji je do neke mjere predvidiv, a ovisi o postotku zadržanog kolagena, genetici i dobi u kojoj osoba odluči smršavjeti.
Pojednostavljeno, to znači da će se kod nekih osoba nakon mršavljenja koža potpuno zategnuti i vratiti na svoje mjesto dok će kod drugih ostati ovješena u nepoželjnim oblicima koje će tada trebati dodatno kirurški korigirati tzv. lifting operacijama. Najčešća indikacija za liftingom postoji na trbuhu, na natkoljenicama i supraglutealno. Svaka lifting operacija ostavlja ožiljak koji će se uvijek vidjeti i osoba će se trebati naviknuti na njega. Dobra je stvar što se većina ožiljaka nalazi na mjestima pokrivenima donjim rubljem i smatram ih dobrom kompenzacijom za uklonjenu suvišnu kožu.
Specifična građa
Ipak, sve i da ove dame smršave, činjenica je da će gornji i donji dio tijela ostati u nesrazmjeru. Ne postoji kirurški zahvat kojim bi se suzila široka zdjelica, ali smanjenjem količine masti i zatezanjem kože, svakako bi se mogao smanjiti konfekcijski broj ili dva. I dalje bi se radilo o širim bokovima od prosječne populacije, ali bi se svakako smanjio nesrazmjer gornjeg i donjeg dijela tijela.
To je specifična građa, gracilnijeg gornjeg dijela tijela u odnosu na donji dio tijela u kojem je većina volumena u bokovima i natkoljenicama, uz opet uže listove. Takva građa vjerojatno dolazi genetski i sličnija je građi Kim Kardashian, Beyoncé i Jennifer Lopez, odnosno građi pješčanog sata o kojima smo već pisali, samo se radi o ekstremnije naglašenim oblinama.
Ključ je u zadovoljstvu
I da zaključim, ovim tekstom ne pozivam nikoga na drastičnu promjenu izgleda! Meni plus-size modeli izgledaju odlično i po načinu ponašanja i pojavljivanja u medijima, rekao bih da se radi o zadovoljnim i samouvjerenim damama. Tako da, drage dame, nastavite širiti dobru vibru, a tekst je napisan za one koji se ne osjećaju tako sigurno i poletno u svome tijelu…
