Hrvatski su plastični kirurzi nebrojeno puta dokazali kako se u stručnosti, kvaliteti, edukaciji i korištenju najnaprednijih kirurških tehnika mogu mjeriti s najvećim svjetskim stručnjacima. Ipak, plastična i rekonstruktivna grana kirurgije i dalje je pretežno „muška profesija“ – naime, u Hrvatskoj se plastične kirurginje gotovo mogu nabrojati na prste.
Dama u vrhu hrvatske plastične kirurgije
Iz tog nam je razloga posebno zadovoljstvo razgovarati s dr. Rebekom Held, damom koja se nalazi na svim top listama plastične kirurgije u Hrvatskoj, iako joj je svega 37 godina.
Ova je specijalistica plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, nakon specijalizacije u zagrebačkoj KB Dubrava te subspecijalizacije u Belgiji, danas i suradnica prim. Siniše Glumičića u klinici Glumičić Medical Group u Zagrebu.
Kako je izgledao njen put do uspjeha i međunarodne reputacije u dominantno muškom svijetu, kakve je medicinske novitete donijela iz školovanja u inozemstvu, što misli o ženskim, a što o muškim pacijentima? Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja donosimo vam u nastavku.
Zašto su žene plastični kirurzi u Hrvatskoj rijetkost?
Broj žena koje upisuju medicinski fakultet u Hrvatskoj iz godine u godinu raste te se omjer povećava u njihovu korist, stoja je realno očekivati da će i broj onih koje se odlučuju na kirurgiju biti veći nego dosad. Također, danas je u Hrvatskoj moguće opredijeliti se direktno za specijalizaciju iz plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije koja traje 5 godina, čime se izbjegava raniji program koji je obuhvaćao specijalizaciju iz opće kirurgije u trajanju od 4,5 godine, nakon kojeg je tek slijedila subspecijalizacija plastične kirurgije od 2 godine.
Koji zahvati su vam najveći izazov?
Dok sam radila u bolnici, najveći izazov su mi bile mikrokirurške rekonstrukcije nakon karcinoma dojki ili trauma te replantacije prstiju – zbog svoje tehničke složenosti, ali i zbog koncepta da pacijentu ne vraćate samo funkciju, nego ujedno pokušavate maksimalizirati i estetsku komponentu.
Danas, ako govorimo o estetskoj kirurgiji, svaki je pacijent svojevrsni izazov na svoj način; osobno najviše vremena prije zahvata provodim u detaljnom razgovoru s pacijentom o njegovim željama i očekivanjima – korelirajući to s onime što je tehnički i anatomski moguće napraviti.
Doći na istu „valnu duljinu“ i točno razumjeti što vaš pacijent želi te stvoriti povjerenje između dviju strana je – po mom mišljenju – najvažniji izazov s kojim sam suočena i prije samog zahvata.
Što smatrate svojom prednošću u odnosu na muške kolege?
Iskreno, ne razmišljam o tome na taj način. Pokušavam sagledati svakog pacijenta u cijelosti i maksimalno zadržati prirodnost i osobnost svakoga od njih, unatoč zahvatima koji često i transformiraju izgled.
Ponekad mi žene znaju reći da se osjećaju ugodnije izraziti svoje nezadovoljstvo sobom drugoj ženi – no, mislim da je to stvar osobne prirode. Uvijek će biti žena koje će primjerice radije otići ženskom ginekologu, pa tako i plastičnom kirurgu – ipak smatram da je najvažnije imati izbor te se odlučiti za onog liječnika ili liječnicu koja vam ulijeva najviše povjerenja.
Kad je ženska ljepota u pitanju, kakve žene vam imponiraju i koje smatrate ljepoticama?
Ovako “na prvu” na pamet mi pada španjolska kraljica Letizia – ona je po mom mišljenju utjelovljenje elegancije i stila, kao i svevremenske ljepote.
Volim žene koje stare dostojanstveno, pomno birajući estetske tretmane ili zahvate – na način da ostaju vjerne sebi, a opet budu svoja najbolja verzija. Primjerice, u tu skupinu ubrajam Monicu Bellucci, Charlize Theron, Julia Roberts, Halle Berry…. Pogledate li njihove fotografije unatrag 20 i više godina, vidjet ćete da su ulagale u svoj izgled, ali ćete i dalje prepoznati njihove osobnosti i crte lica u svakoj pojedinoj dobi.
Što mislite o paroli “manje je više”?
Apsolutno se slažem. Dapače, jedan od omiljenih citata mi je upravo “Simplicity is the ultimate sophistication” slavnog Leonarda da Vincija.
Tko su vase ženske mentorice i jeste li ih imali?
Tijekom svoje skoro dvogodišnje edukacije iz plastične kirurgije u Queen Victoria Hospital u Velikoj Britaniji, imala sam priliku i čast raditi pod mentorstvom vrhunske i vrlo poznate engleske plastične kirurginje Miss. Anite Hazari. (op.a. titule kirurga u Velikoj Britaniji su Miss i Mr, jer su povijesno gledano, kirurzi potekli od brijača). Njena uloga u mojoj formaciji kao plastičnog kirurga je vrlo značajna i na tome ću joj uvijek biti zahvalna – bila je dosta stroga i zahtjevna, što se danas precrtalo i na mene, kako mi kažu u operacijskoj sali. Međutim, uvijek je nesebično dijelila sa mnom i posljednji detalj svake operacije, što je vrlina velikih.
Također, tijekom edukacije u Belgiji imala sam priliku raditi s još jednom vrsnom plastičnom kirurginjom, prof. dr. sc. Nathalie Roche, od koje sam zaista mnogo naučila, a danas mogu reći da s njom imam i prijateljski odnos.
Tko su vaši muški mentori?
Moj prvi mentor (na obje specijalizacije – iz opće, ali i iz plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije) bio je prof. dr. sc. Zdenko Stanec, koji je direktno zaslužan za to da sam uopće “primljena” na specijalizaciju.
Naime, on mi je nakon odrađenog liječničkog staža dao priliku na Klinici za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju Kliničke bolnice “Dubrava”, gdje sam nakon 6 mjeseci volontiranja aplicirala za specijalizaciju i – uz njegovu podršku – dobila prvo specijalizaciju iz opće, a kasnije i iz plastične kirurgije (za koju su mi, inicijalno, rekli da je šansa skoro nikakva). Trud, rad i disciplina – uz malo sreće da se nađete na pravom mjestu u pravo vrijeme, uvijek dovedu do rezultata.
Još dva plastična kirurga i mentora koje nikako ne smijem zaboraviti spomenuti su svjetski poznati prof. dr. sc. Phillip Blondeel i dr. Filip Stillaert iz UZ Gent u Belgiji, koji su direktno odgovorni za moju edukaciju iz kirurgije dojke i koji su me, slobodno mogu reći, naučili sve što znam i danas radim u estetskoj kirurgiji dojke. Doživotno sam im zahvalna za priliku koju su mi pružili – da uz njih učim i radim u jednoj od najboljih klinika u Europi, ako ne i na svijetu iz područja plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije.
Naravno, mnogo je tu i drugih kirurga raznih drugih specijalnosti…i svakome sam neizmjerno zahvalna što su imali utjecaj na moj put.
Je li put žene kirurga teži od puta njenih muških kolega i zašto?
Smatram da kada čovjek nešto želi i čvrsto odluči to ostvariti, onda spol nema nikakve veze s tim. Naravno da postoje fizičke predispozicije zbog kojih je muškarcima možda nešto jednostavnije… No težina nečijeg puta mnogo je kompleksnija od obične anatomije. Moj put do kirurga nije bio nimalo lagan, no ja bih ga ponovno odabrala, bez dileme. Svatko bira svoju sudbinu, zar ne?
Postoji ustaljeno mišljenje da ako “idete na plastičnu operaciju kod kirurginje pogledajte kako izgleda ona sama, a idete li kod kirurga, pogledajte kako mu izgleda žena”… Što mislite o takvom stavu – koliko vlastita estetika govori o liječniku?
Mnogo je razloga zbog kojih netko izgleda ‘ovako ili onako’ – od zdravstvenih pa do emocionalnih…. Iz tog razloga ne bih generalizirala na taj način. Smatram da je edukacija i usavršavanje ono što vas čini kompetentnim za pojedini posao, stoga bih svoje povjerenje uvijek dala onome tko mi ulijeva sigurnost primarno svojom stručnošću.
Kakvi su muškarci pacijenti u odnosu na žene?
Iako su i dalje u manjini, sve više muškaraca odlučuje se na zahvate iz područja plastične kirurgije i moram priznati da su uglavnom – kada donesu odluku da se žele pomladiti – vrlo precizni i pragmatični u svojim zahtjevima.
Žene, pak, doista prolaze različite fizičke i emocionalne promjene tijekom npr. trudnoće i dojenja, pa su njihove promjene tijela često posljedica značajnih hormonalnih utjecaja, a ne samo starenja ili životnog stila.
I jednima i drugima pristupam na jednak način, a to je da usuglasimo želje i mogućnosti te napravimo ono što je za svakoga najbolje i najsigurnije.
Za kraj, mislite li da dr. Glumičić izgleda bolje sada nego prije 20 godina?
Moj šef je kao dobro crno vino – s godinama postaje samo sve bolji. 😊