Dr. Jeannette Gjurić
Zapravo još uvijek ne mogu shvatiti da se sve ovo događa! Premda radim s pacijentima koji ne uključuju hitna stanja, ritam se jako promijenio. Trebalo mi je jedno vrijeme da stanem na loptu. No, i samu me je začudilo kako je prilagodba išla brzo. Iako sam u puno svojih aktivnosti ograničena, još mi je mnogo toga ostalo. Najviše mi nedostaju socijalni kontakti koji se sada svode na kamere i telefone.
Mislim da sam jako odgovorna prema svojoj okolini, a nošenje maske i rukavica nije mi teško palo – ionako to već radim godinama s obzirom na to da sam kao anesteziolog često u operacijskoj sali.
Slobodno vrijeme možda najviše koristim za edukacije. Prijavljujem se za sve što mi se sviđa i nudi. Naročito mi se sviđaju interesantni webinari. Upravo sam cijeli vikend provela slušajući izvrsna predavanja o mikrobiomu koje je organizirala akademija Allergosan instituta.
Knjige su me oduvijek privlačile, a na mom se čitalačkom repertoaru nađe svega pomalo: dobrih krimića, kuharica, edukacije, zdravog življenja, pa čak i filozofskih tekstova. Nekako sam odlučila raditi sve ono što inače ne stignem. Pišem dosta tekstova za svoje pacijente i pokušavam ih na taj način motivirati da promijene način života.
Strast prema stvaranju
Kuhanje mi je oduvijek bila velika strast, a sada napokon imam vremena isprobavati sve one recepte koje sam nadobudno spremala. Imam još jednu strast, a to je uređenje interijera. Obožavam gledati slike i to me jako opušta. Upravo su me oduševile stvari od lijevanog betona, i rado bih svladala vještinu njihove izrade.
Inače se dosta krećem, i to mi jako nedostaje. Neki sam dan otkrila osamljene stube u kvartu, strme su i nitko ih ne koristi, i sada često izdvajam pola sata za hodanje gore-dolje. S interneta sam poskidala raznolike vježbe pilatesa i pokušavam se držati u formi.
Nažalost, ne uspijevam se dovoljno distancirati od ovoga što se u svijetu i kod nas događa. Ljudske sudbine su me oduvijek jako pogađale i često razmišljam o ljudima koji su se našli u nevolji. Ipak, pokušavam i pozitivno gledati na ovu situaciju: ljudi su se zbližili, ne jure više bezglavo kroz život za nebitnim stvarima, polako prepoznaju prave vrijednosti. Nadam se da će taj efekt i potrajati.
Dr. Nevia Delalle
Tišinu jutra prekida povremeno zvuk bušilice ili lupanje čekića, slučajno aktiviran alarm. Cvjetni trg je prazan. Ranjeni krovovi čekaju debridement, a heroji u fluorescentnim prslucima i sa šljemovima, maskama i rukavicama su jedini prolaznici. Svi mislimo isto. Samo da što brže prođe…
Život u izolaciji nije nikome lagan, a sreća je biti u izolaciji s onima koje voliš i koji te razumiju. I tako krene svaki dan s nekim malim mikroplanovima za preživljavanje.
Za početak sam svim svojim pacijentima rekla da ostanu doma, ali me u svakom trenutku mogu zvati, a na raspolaganju sam 24 sata. U ordinaciju odlazim prema dogovoru. Dakle, jutarnja kava okružena stručnom literaturom, na stolu dva mobitela, laptop, iPad… Prisustvujem webinarima, pišem predavanja koja će se već jednom dogoditi.
Treniram jednom ili dva puta na dan. To radim i inače, ali mi se čini da mi je to baš sad od životne važnosti. Dnevnu količinu nadomjestaka prehrani pojačali smo duplim dozama. A za razliku od normalnog radnog tjedna, kada ne stižemo baš misliti na hranu, sada se hranimo izbalansirano. Prevladavaju proteini.
Stres iz medija sveden na minimum
Pogledam svoju dnevnu dozu stresnih medijskih objava iz zemlje i svijeta, ali to sam svela na minimum. Pokušavam zadržati zdravu komunikaciju s prijateljima, a najmlađima i najstarijima dajem podršku i snagu da izdrže još malo, jer ovo su teška vremena čije ćemo posljedice još dugo osjećati.
Čitam knjige i pokusavam spavati što dulje, ali jedva čekam ponovno ući u rutinu i vratiti se u ordinaciju, zagrliti se sa svojim roditeljima, putovati… Želim da nakon ovoga postanemo bolji ljudi koji znaju cijeniti male stvari.
Dr. sc. Mladen Duduković
Premda sam se radi posljedica potresa morao iseliti iz svog stana, moja obitelj i ja uspjeli smo se organizirati, sanirati štetu i vratiti se u svoj dom. Svi ti događaji dali su mi, zapravo, novu dozu energije za rad, a posebice me razveselila briga i podrška prijatelja i klijenata za koje mi je prije svega drago da, ako im to omogućuje posao – ostaju kod kuće. Ljudi se, kako bi ova kriza što kraće trajala, trebaju ponašati odgovorno.
Posla je u bolnici dosta, no nisam zapostavio ni planove za svoje dvije poliklinike: klijentima sam na raspolaganju za sve informacije, a komunikacija se zasad odvija bez ikakvih problema. Žene mi se obično javljaju da provjere je li sve u redu kad je riječ o oporavku nakon operacija, a neke se raspituju i o zahvatima koje planiraju nakon što sve ovo prođe. To me iznimno veseli jer mislim da se, osim na mjere opreza i zaštite, treba koncentrirati na normalan život. Vjerujem da će se mnogo toga promijeniti, ali puno stvari koje su nas veselile – čeka na nas. Moji se planovi gomilaju velikom brzinom.
Tako se nadam da će se sve biti ok i sa za naš grad i za našu struku iznimno bitnim događanjem – Anti-aging & Aesthetics Congress Zagreb 2020, koji smo s kraja svibnja prebacili na studeni. Tada bi se u Zagrebu trebala okupiti neka od najeminentnijih imena svjetske plastične kirurgije, a interes je već sada velik.
Osim posla, iznimno me veseli činjenica da sada napokon imam više vremena za obitelj: s obzirom na to da mi je poslovni tempo posljednje dvije godine bio iznimno brz, a raspored ispunjen svim mogućim obvezama, supruzi i klincima sada nadoknađujem sve te trenutke. Skupa vježbamo, igramo tenis u dvorištu, radimo stvari koje nas vesele… Naprosto uživamo u činjenici da smo skupa.
A savjeti za čitatelje? Brinite se o svom tijelu, brinite se o svojoj koži, pazite što jedete, trenirajte – i vratite se nazad jači nego što ste u krizu ušli. Sve ćemo nekako nadoknaditi. Nadam se da se vidimo brzo na nekim ljepšim mjestima.
