Osim knjiga ili igračaka, djeca i mladi u Njemačkoj do sada su za Božić ili rođendane mogla dobiti i poklon-bon za operaciju nosa ili ušiju, piše portal dw.com. Tekst prenosimo u cijelosti.
Jakob ima 15 godina i želi „pod nož“. Nije zadovoljan svojim nosom, dapače, pati zbog njega. S majkom, mlađim bratom i socijalnim radnikom, nalazi se u jednoj privatnoj klinici u Bonnu gdje mora na savjetovanje.
„Mislim da je moj nos prevelik. Prošle godine sam bio u jednoj bolnici, no tamo me liječnici nisu htjeli operirati jer sam bio premlad. Ni sada još nisam punoljetan, no još uvijek patim zbog nosa i zato sam siguran da će mi ovdje pomoći”, priča Jakob.
Njegov je slučaj vrlo sporan. Jakobov nos, naime, funkcionira savršeno pa samim time za korekciju s medicinskog stajališta ne postoji nikakav razlog. No, usprkos tome, on zbog njega pati. U ovakvim slučajevima odluka leži na plastičnim kirurzima koji vrlo pažljivo moraju procijeniti hoće li ili neće obaviti željenu operaciju.
„Granice nisu čvrste pa je na nama da sami procijenimo koliki pritisak osjeća pogođena osoba i obitelj“, objašnjava plastični kirurg Peter Siepe.
Dodaje kako, kada je riječ konkretno o nosu, mora postojati vrlo vidljiva razlika od, primjerice, uobičajene, „normalne“ veličine.
„To znači da ako osoba, primjerice, pati zbog svog nosa, iako je on zapravo sasvim normalan, ne bih je operirao, pogotovo ako je riječ o maloljetnom pacijentu koji često iz čisto ‘estetskih razloga’ žele korekcije“, navodi kirurg, dodajući kako njemu nije poznat niti jedan slučaj njegovih kolega koji bi pristali na zahvat kod maloljetnika. Prema njegovom mišljenju, fenomen kada roditelji ili rodbina djeci za Božić ili rođendan poklanjaju poklon-bonove za plastičnu operaciju nosa ili grudi, u Njemačkoj zapravo ne postoji.
Politika i estetski zahvati kod maloljetnika
Pa ipak, plastične operacije (iz estetskih razloga) kod djece i mladih u Njemačkoj nisu rijetkost. Do povećanja grudi ili smanjenja ušiju ili nosa, maloljetnike često dijeli samo potpis roditelja, odnosno, odgajatelja. No, to bi se uskoro trebao promijeniti. Zdravstveni i medicinski stručnjaci iz njemačkih vladajućih stranaka (Unije I SPD-a) žele zakonski zabraniti plastične operacije kod maloljetnih osoba ukoliko ne postoji neka izričita zdravstvena potreba. Ukoliko bi ona doista postojala, tada bi ovakve operacije i dalje bile moguće. Jedan od razloga bi i nadalje mogla biti duševna bol i patnja, primjerice, primjerice, ako dijete svakodnevno doživljava poniženja u školi od strane druge djece zbog prevelikog nosa ili ušiju.
„Političari u ovome vide veći problem nego mi, odnosno, veći nego što uopće postoji. Politika polazi od toga kako se deset posto zahvata na području plastične kirurgije vrši nad djecom. No, to nije tako. Možda jedan posto od svih plastičnih zahvata obuhvaća djecu i pri tome je većinski riječ o odstojećim (tzv. ‘klempavim’) ušima”, kaže Kerstin von Ark iz Njemačkog društva za plastičnu i estetsku kirurgiju.
“Nisam se usudila nositi ‘kečke’…”
I Stefanie je imala odstojeće uši – do njezine pete godine. Njezini roditelji s njom su razgovarali o mogućnostima operacije.
„Naš otorinolaringolog nam je preporučio korektivnu operaciju ušiju prije nego Stefanie krene u školu kako je druga djeca ne bi zadirkivala”, priča Stefanina majka, objašnjavajući ondašnju situaciju i razloge koji su doveli do operacije.
Prema mišljenju plastičnog kirurga Siepea, ovakve operacije ušiju čista su rutina. S takvim se slučajevima već susretao.
„U biti ovdje nije riječ o čisto estetskim razlozima budući da ova djeca doista pate zbog svog izgleda. Druga ih djeca često zadirkuju pa se mnogi više ne usuđuju ni ići u školu i tako se socijalno udaljavaju i povlače. U takvom slučaju operacija i s medicinskog stajališta ima smisla”, zaključuje.
Stefanie je zadovoljna svojim današnjim izgledom, a i činjenicom da je operacija obavljena na vrijeme, tako da je drugi nisu zadirkivali.
„I sama sam htjela operaciju. Nisam željela zauvijek imati odstojeće uši. Nisam se osjećala ugodno i nisam htjela nositi ‘kečke’”, priča Stefanie.
Njezina operacija protekla je bez ikakvih problema. Nakon zahvata je osjećala bolove, no već nakon jednog dana je mogla ići i u vrtić.
„Morala sam samo paziti da me nitko ne dodirne na mjestima gdje su bili šavovi. I jako me boljelo“, sjeća se Stefanie. Nakon nekoliko tjedana potpuno se oporavila, a danas je sretna zbog odluke.
„Sada čak nosim i ‘kečke’. Jednostavno se osjećam ljepše. Nije mi žao što sam to učinila.“
Najčešće ipak medicinski razlozi
„Operacije ušiju čine oko 80 posto svih plastičnih operacija kod maloljetnika. No, ima i drugih slučajeva. Primjerice, ginekomastija je također jedan od razloga, ali vrlo rijedak. Riječ je o poremećaju prilikom kojeg dječacima (odnosno, muškarcima) rastu ženske grudi. Operacije poput uklanjanja masnog tkiva su već prava rijetkost, gotovo da ih i nema“, kaže von Ark.
Ona pretpostavlja da će, ukoliko se doista donese novi zakon o regulaciji plastičnih operacija kod maloljetnih osoba, djeca i mladi prije zahvata morati proći psihološko vještačenje.
„Za nas se ovim zakonom ništa neće promijeniti. Slučajevi koje mi operiramo medicinski su opravdani, tako da nemamo zapravo nikakav povod mijenjati bilo što u našoj praksi ili ponašanju“, kaže.
Usprkos mišljenjima samih kirurga, Dirk Lanzerath, filozof u Njemačkom centru za etiku, smatra kako bi ipak bilo bolje da se politika uključi i donose konkretne zakone. Navodi kako se plastična kirurgija počela razvijati nakon Prvog svjetskog rata, ali od tada se puno tog promijenilo.
„Mislim da su nam potrebne jasne smjernice i zakonski okviri. No, pritisak koji osjećaju mladi i djeca dolazi u prvom redu iz društva koje zaluđenost ljepotom ne samo da tolerira, nego i podržava i pospješuje“, kaže on. S njime se slaže i von Ark.
„Mladi su pod velikim utjecajem medija. Tek se pronalaze i na njih mediji imaju velik utjecaj. Estetski zahvati se na televiziji mogu vidjeti svaki dan i uvijek prolaze bez komplikacija. No, u stvarnosti to još uvijek nije tako”, ističe.
Rizik ili ne, Jakob se odlučio na operaciju. Ne osjeća strah već samo što prije želi obaviti operaciju nosa – djelomično zbog straha od novog zakona koji bi to mogao zabraniti. Usprkos zakonu, siguran je kako bi dobio dozvolu za zahvat s obzirom na duševnu bol i patnju, no, kako kaže – „što je sigurno, sigurno je“.
*Trenutno je u Njemačkoj moguće vršiti estetske zahvate maloljetnicima, ali uz pristanak roditelja. Ipak, postoje neke odrednice: odstojeće uši ne operiraju se prije 6. godine, liposukcija i operacija nosa nisu dozvoljeni za mlađe od 16, a povećanje grudi za mlađe od 18.
Izvor: dw.com/hr/
