Prije nekoliko tjedana svijetom estetske medicine poprilično glasno odjeknula je vijest da Velika Britanija zakonski u potpunosti zabranjuje apliciranje Botoxa i dermalnih filera za usne maloljetnicima.

Iako su naznake o ovakvoj odluci već postojale, potpuna zabrana – neovisno o pratnji, dopuštenju i pisanom pristanku roditelja – novost je na medicinskoj sceni.

Mogu li maloljetnici donijeti informiranu odluku?

Ovakav rigorozni zakon, prema tvrdnjama engleske vlade, rezultat je pokušaja da se ograniči pretjerana upotreba estetskih procedura na maloljetnicima, koje su u velikom broju slučajeva završavale pretjerivanjem i trajno narušenim izgledom. Ideja iza zabrane je da osobe mlađe od 18 godina zapravo nisu u stanju donijeti promišljenu, informiranu odluku o medicinskom postupku te snositi sve posljedice koje ona nosi.

Unatoč činjenici kako je riječ o sigurnim i testiranim proizvodima i procedurama koje su prošle sva potrebna ispitivanja,  potrebno je imati na umu kako su čak i neinvazivni tretmani koji se danas smatraju nastavkom „beauty rutine“ poput popunjavanja usana ili podizanja obrva botoxom – i dalje medicinski postupci.

Javnost je podijeljena – tetovaže su im dopuštene, a popunjavanje usana ne?

A kako je za svaki medicinski postupak izveden na maloljetnicima potrebna suglasnost roditelja – jer djeca nisu uvijek svjesna posljedica svojih odluka, tako je ova rigorozna odluka naišla na podijeljena mišljenja.

Dok jedan dio javnosti – kako one stručne, tako i laičke, glasno podržava ovakvu odluku engleskog zakonodavca, drugi pak smatraju kako je dvojbeno dopuštati 16-godišnjacima piercinge i tetovaže uz potpis roditelja, a istovremeno im braniti popunjavanje usana. S obzirom na to da se hijaluronski fileri prirodno razgrađuju kroz nekoliko mjeseci, moglo bi se reći kako su „prihvatljiviji“ od tetovaža na maloljetnicima, no razlika je zapravo u tome što je riječ o medicinskoj proceduri.

Što hrvatski stručnjaci misle o zabrani botoxa i filera maloljetnicima?

Ipak, znamo kako estetske korekcije ne uključuju samo fizičku komponentu, već i onu psihološku – mogućnost da u tako kratkom roku i bez velikih rizika popravimo ili promijenimo nešto što smo oduvijek željeli, ili se pak riješimo dugogodišnjih kompleksa i popravimo samopouzdanje, zaista je zapanjujuća.

S obzirom na to da je u Hrvatskoj korištenje postupaka neinvazivne estetske medicine dopušteno osobama iznad 16 godina, uz dozvolu, pratnju i prisustvo roditelja ili skrbnika, željeli smo saznati što hrvatski stručnjaci misle o promjenama u zakonu Velike Britanije. Za mišljenje smo upitali dvoje uglednih estetskih liječnika – dr. sc. Željanu Bolanču iz Poliklinike Bolanča i dr. Nikolu Milojevića iz Poliklinike Milojević te stručnjakinju za pitanja mentalnog zdravlja mladih – Leu Maričić, mag.psych., kliničku psihologinju iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

Opravdan razlog i dopuštenje roditelja – jesu li dovoljni?

Dr. sc. Željana Bolanča u potpunosti se slaže s odlukom zakonodavca Velike Britanije. Kako tvrdi – ona ne aplicira niti filere niti botox maloljetnim osobama, neovisno o pratnji ili dopuštenju roditelja. Smatra kako je riječ o odlukama koje bi trebala donijeti isključivo punoljetna osoba.

S druge pak strane, dr. Milojević dopušta neke iznimke. S obzirom na bogato iskustvo i ugled koji uživa u Velikoj Britaniji i Hrvatskoj, zanimao nas je njegov pogled na rigorozne zabrane tretmana maloljetnicima.

„Smatram da je ispravno zabraniti botoks maloljetnicima – jer kao i kod nas, i u Engleskoj ima mnogo ilegalnih salona i nadriliječnika, a ova zabrana teži zaštititi barem maloljetne osobe. Osobno nikad nisam aplicirao botoks nekom mlađem od 18 godina. Ipak, potpuna zakonska zabrana povlači i drugo pitanje. Botoks se koristi i u pedijatriji, kod djece s distrofijama, spazmima u mišićima, kao i za liječenje migrena koje nisu vezane za dob te ih mogu imati i maloljetnici. Uz prave indikacije, aplicirao bih botoks osobi iznad 16 godina, uz pristanak roditelja. Tako da mogu reći – zabranu bi podržao jer štitimo djecu i mlade od ‘kauboja’ na tržištu, no istovremeno bih dopustio korištenje uz dozvolu roditelja i opravdan medicinski razlog“, ističe dr. Milojević.

Društvene mreže popularizirale su estetske zahvate među mladima

Ipak, ne možemo zanemariti psihološki aspekt popularizacije estetske medicine – posebno kod mlađih osoba. Vrlo često liječnicima dolaze djevojke čim napune 16 godina, u pratnji roditelja – sa željom za većim usnama. Smatra se kako su Instagram trendovi doveli po pojačane svijesti o izgledu lica, a prisutna je i želja da na svakoj objavljenoj slici izgledaju „savršeno“ – zbog čega žele punije usne, podignute obrve i slično.

„Upravo su društvene mreže jako doprinijele popularizaciji estetske medicine kod mladih – imam jako puno upita od 16-godišnjaka pa nadalje koji žive u svijetu filtera, selfija i photoshopa. Ta mlađa populacije ne sjeća se estetske kirurgije, no znaju za iglice, filere, lasere… I to je za njih ‘Photoshop uživo’. Pozitivno je svakako da se raspituju kod stručne osobe, a ne na forumima – educiram ih i usmjeravam kada i kako mogu koristiti pomoć estetske medicine, no ono što nije pozitivno jest da uopće imaju tu potrebu u tim godinama“, ističe dr. Milojević.

Kada je vrijeme za botoks i filere? Dr. Milojević ističe kako bi pomlađivanje botoksom i filerima preporučio najranije u kasnim 20-ima. S obzirom na to da je dokazano da starenje počinje već oko 24-e, što ranije krenemo u prevenciju – kasnije ćemo izgledati bolje i postojat će manja potreba za intervencijama.

No, je li prerana upotreba filera i botoksa potencijalno povezana s nerealnim standardima ljepote i osjećajem manje vrijednosti zbog nekog fizičkog nedostatka?

Pogled s ovog, drugačijeg aspekta dala nam je Lea Maričić, klinička psihologinja s dugogodišnjim iskustvom u području mentalnog zdravlja mladih.

“Istraživanja u razvojnoj znanosti otkrivaju nezrelosti u adolescentskim kognitivnim procesima – naglost, sklonost preuzimanju rizika i podložnost pritisku vršnjaka -koje su relevantne za donošenje odluka o promjeni izgleda tijela. Kao takve, odredbe koje štite adolescente od nepotrebnih rizika, poput dobnih ograničenja i odredbi o pristanku roditelja, opravdane su u kontekstu kozmetičke izmjene lica i tijela. Zakon povremeno pridaje malo ili nimalo važnosti izborima tinejdžera ili ograničava njihov izbor kako bi ih zaštitio. Dakle, tinejdžeri ne mogu legalno kupiti alkohol, oni mlađi od osamnaest godina ne mogu glasovati niti se legalno kockati”, tvrdi.

“S druge strane, stariji tinejdžeri mogu napustiti srednju školu, u Hrvatskoj mogu pronaći posao i zarađivati svoj novac i imaju pravo samostalno dati Informirani pristanak za neke medicinske postupke. Ipak, za veliku većinu medicinskih odluka, zakon se prema adolescentima mlađim od osamnaest godina odnosi kao prema maloj djeci. Odnosno, odluke tinejdžera o zdravstvenoj zaštiti nemaju pravnu težinu sve dok ne navrše zakonsku dob. Zakoni koji se odnose na tjelesne preinake kod adolescenata donekle se razlikuju ovisno o okruženju u kojem se promjena događa. Postupci kozmetičke izmjene tijela mogu se odvijati unutar i izvan medicinskog okruženja. Intervencije koje uključuju najveći fizički rizik, profesionalnu vještinu ili medicinsko osposobljavanje-poput kirurških intervencija, botoksa i injekcija – obično izvode medicinski stručnjaci. S druge strane, tetovaže i piercing dostupni su u mnogim službeno nemedicinskim okruženjima poput salona ili privatnih stanova i ne podliježu istim pravilima. U zdravstvenom okruženju, opće pravilo koje zahtijeva roditeljski pristanak primjenjuje se na maloljetnike koji traže promjenu tijela plastičnom operacijom, injekcijom ili drugim intervencijama. Dakle, zakon općenito daje roditeljima ovlaštenja za donošenje odluka o izmjeni tijela  adolescenata sve dok se to odvija u medicinskom okruženju. Izvan medicinskog okruženja, roditelj možda neće morati dati pristanak za pojedine zahvate poput piercinga ili tetovaže, premda obje odluke mogu biti podjednako impulzivne i nezrele“, ističe psihologinja.

Što je pak sa sve češćom pojavom mladih koji imaju narušenu sliku o sebi i narušeno samopouzdanje zbog nekog fizičkog nedostatka?

“Adolescenciju karakterizira nedostatak zrelosti i odgovornosti, što često rezultira naglim i nepromišljenim radnjama i odlukama te može dovesti do rizičnog ponašanja, zbog kojeg kasnije mogu požaliti. Ovo je razdoblje ključno za razvoj slike tijela, stoga potiče mnoga ponašanja usmjerena uljepšavanju, poput dijeta i tjelovježbe. Tinejdžerske su godine razdoblje mentalnog i fizičkog razvoja – čega bi trebali biti svjesni i dermatolozi i kirurzi te barem donekle razumjeti Piagetovu teoriju kognitivnog razvoja. Većina adolescenata u dobi od 15 do 19 godina nalazi se u kognitivnoj fazi formalnog operativnog mišljenja, što znači da mogu razmišljati apstraktno i razmatrati hipotetičke situacije; stoga su vjerojatno sposobni razumjeti kako određeni postupak utječe na većinu ljudi. Međutim, neki su adolescenti još uvijek u fazi konkretnih operacija i toliko su konkretni u razmišljanju o ishodu npr. estetske intervencije da ne bi mogli na odgovarajući način razumjeti rizike i koristi od intervencije niti imati realna očekivanja o ishodu. Treba imati na umu da se dječja tijela nastavljaju razvijati do sredine 20 -ih. Problemi nezadovoljstva određenim dijelom tijela mogu se prirodno ispraviti ili smanjiti kroz proces prirodnog razvoja i rasta do vremena kada mlada osoba navrši, primjerice, 18 godina te postupak tada možda neće biti potreban ni poželjan”, objašnjava naša sugovornica.

Kad su u pitanju (često nerealni) trendovi nametnuti društvenim mrežama, mag.psych Lea Maričić ističe:

“Adolescenti imaju ideju ljepote koja odražava trenutne trendove, a većina ih je nestvarna i viđena na društvenim medijima i u časopisima s fotošopiranim fotografijama. Oni su uglavnom opsjednuti svojom slikom tijela i mogu biti skloni izolaciji, depresiji, pa čak i suicidalnim mislima ako ne postignu željeni izgled. Adekvatna slika vlastitog tijela snažno je povezana sa samopoštovanjem i psihološkim funkcioniranjem. Također,  vjerojatnije će se uključiti u ponašanje ako vjeruju da ga drugi odobravaju, tj. ako vjeruju da njihovi vršnjaci misle da je podvrgavanje postupcima estetske kirurgije poželjno – vjerojatno će biti otvoreniji za to. Štoviše, vide li svoje prijatelje na ovim postupcima, veća je vjerojatnost da će ih i sami potražiti”, ističe.

Intenzivna upotreba društvenih mreža omogućila je tinejdžerima da objavljuju svoje fotografije, uspoređuju ih s drugima i odmah primaju vanjske povratne informacije o slici tijela – i to ne samo od vlastitih prijatelja, već i od drugih vršnjaka ali i od nepoznatih korisnika društvenih mreža. Neprestano su izloženi komentarima, zadirkivanju, pa i maltretiranju na račun izgleda, pa više nego ijedna generacija do sad imaju želju za uklapanjem – a taj je faktor snažno povezan sa željom za estetskim zahvatima.

Možemo li kriviti selfije?

Prosječan milenijalac tijekom života napravi preko 25 tisuća selfieja, a naša sugovornica tvrdi da je upravo to jedan od glavnih razloga za probleme sa samopouzdanjem u ovoj dobnoj skupini.

“Istraživanja pokazuju da selfieji mogu dovesti do precjenjivanja oblika i težine, restrikcija u prehrani, nezadovoljstva tijelom i internalizacije ideala mršavosti u ženskih adolescentica. Štoviše, standardni selfieji naglašavaju donje crte lica, poput nosa, usana i/ili brade, što dovodi do povećanog interesa ove dobne skupine za estetsku kirurgiju i kozmetičke zahvate. Mladi kod liječnika donose svoje mobilne telefone i ljude koje prate na društvenim mrežama te svoje slike „provučene“ kroz filtere – ali velik broj ih ne shvaća da je nemoguće postići takav izgled, a često su i pogrešno informirani te misle kako će određenim postupcima spriječiti starenje, pri čemu nema znanstvene potvrde za tako ranom upotrebom botoxa ili filera”, objašnjava.

Kakvog je stava prema zabrani botoxa i filera za maloljetnike?

“Smatram da je potreban opsežan predoperativni pregled i procjena kako bi se razgovaralo o želji, cilju, rizicima, očekivanom postoperativnom tijeku, ograničenjima i komplikacijama zahvata. Ako tinejdžeri nisu dovoljno zreli da razumiju ili prihvate rizike postupka, preporučuje se neko vrijeme još pričekati. Treba biti osobito oprezan s tinejdžerima koji misle da će ih kozmetički zahvat na neki način učiniti popularnijim, ublažiti društvenu anksioznost ili im pomoći da nađu dečka ili djevojku. U nekim zemljama postoji pravilo po kojem mlađi od 18 godina, ako žele neke estetske popravke, moraju proći psihološku procjenu i tri mjeseca „hlađenja“, odnosno vrijeme koje mora proći između želje za zahvatom i same izvedbe”, ističe psihologinja.

“Psihološka procjena služi i kao dobar uvid u socio-emocionalno funkcioniranje mlade osobe, ali i kao prevencija daljnjih zahvata u slučaju tjelesnog dismorfnog poremećaja (većina slučajeva tjelesnih dismorfnih poremećaja razvija se tijekom adolescencije), postojanja pogrešne motivacije za postupak, detektiranja depresije ili bilo kojeg drugog poremećaja kojeg bi prvog trebalo tretirati – a tek po tom razmišljati o kozmetičkom zahvatu. Također, neke zemlje brane plastične operacije kod maloljetnih osoba ako ne postoji neka izričita zdravstvena potreba – a jedna od ih potreba mogla bi biti duševna bol i patnja. Primjerice, ako neko dijete svakodnevno doživljava poniženja u školi od strane druge djece zbog prevelikog nosa ili ušiju što mu izaziva patnju i stres, zahvat mu treba biti omogućen. Dobar „kandidat“ za bilo kakav zahvat dovoljno je zreo da razumije postupak, njegove rizike i posljedice i koja će ograničenja podrazumijevati razdoblje oporavka”, zaključuje naša sugovornica.