Pitali smo poznatog kirurga: Što kad su grudi razmaknute? Pogledajte primjere ‘prije’ i ‘poslije’

U kabini za isprobavanje grudnjaka, svjetlo je uvijek nepošteno. Ogledala još i više. Stojite uspravno, kroj je “dobar”, ali dekolte nije onakav kakav ste zamislili. Danas, kada je povećanje grudi gotovo rutinski zahvat, pomaknula se i granica očekivanja. Ne traži se više samo volumen, nego sklad. Ne traži se samo veličina, nego linija. A definitivno jedno od “stvari” koje ženama smetaju je kada su grudi prirodno razmaknute.

Kada grudi ne surađuju

Kad je riječ o grudima koje “ne surađuju”, koje stoje previše u stranu, koje se u dekolteu ne susretnu ni uz najbolji grudnjak, većina žena to doživljavaju kao nešto što im ne pripada, što žele popraviti. Doc. dr. sc. prim. Johann Nemrava zna koliko je ova tema osjetljiva, ali i koliko je važno o njoj govoriti precizno. Jer nije svaki razmak stvar izbora implantata. Nekad je to prirodan raspored anatomije, nekad tubularna forma dojki, nekad deformitet prsnog koša ili kombinacija svega navedenog. U svakom slučaju, rješenje nije “gotov paket”, nego precizno skrojen plan, onaj koji poštuje proporcije, tkivo, simetriju, ali i očekivanja.

U ovom razgovoru pitali smo ga ono što žene najčešće guglaju, ali rijetko dobiju konkretan odgovor: što stvarno uzrokuje razmak grudi, koliko se to može korigirati, kako izgledaju složeniji slučajevi, kada su implantati dovoljni, a kada je nužan dodatak vlastitog masnog tkiva. Dotaknuli smo se i teme dojenja, osjeta bradavica, ožiljaka, trajnosti rezultata i, najvažnije, kako prepoznati realna očekivanja i izbjeći razočaranje…

Što najčešće uzrokuje razmak grudi i koliko se to realno može “korigirati”?

– Najčešći razlog je prirodna anatomija – širina prsnog koša i položaj baze dojke, tzv. footprint dojke na prsnome košu. Ako je baza dojke smještena više sa strane, grudi prirodno stoje razmaknuto. Manjak volumena dodatno naglašava razmak. Korekcija je moguća, ali uvijek u granicama anatomije – cilj je stvoriti skladan, ženstven dekolte, a ne neprirodno “spojene” grudi. Na konzultacijama odabrani kirurg bi trebao, u skladu s vašom anatomijom, pokazati koja su realna očekivanja i o čemu ona ovise.

Što ženama najviše smeta kod razmaknutih grudi?

– Iz iskustva, najčešće im nedostaje cleavage – onaj atraktivni spoj u sredini. Neke spominju i otežan izbor grudnjaka ili osjećaj da u dekoltiranoj odjeći grudi ne dolaze do izražaja. U intimnim situacijama, također, žele ljepši sklad i punoću.

Koji “prateći problemi” idu uz razmak i mogu li se riješiti u jednom zahvatu?

– Najčešće se radi o takozvanim tubularnim grudima. To znači da se žljezdano tkivo razvilo u obliku tubusa – dojka izgleda kao da je “odrezana” s donje strane, areola je jako široka, a tkiva u donjim kvadrantima nedostaje. Postoje blaži i teži oblici, ali uz tubusni izgled vrlo često dolazi i postranični položaj dojki na prsnom košu.

Razmak između grudi često viđamo i kod deformiteta prsnog koša, poput pectus carinatuma (tzv. “pileća prsa”), ili kod skolioze, kada neprirodno zakrivljenje kralježnice uzrokuje da jedna strana prsnog koša bude izbočenija. Tada se grudi dodatno razmaknu. U takvim slučajevima, idealno bi bilo najprije korigirati deformitet prsnog koša ili kralježnice, ali i bez toga se vrlo dobri rezultati postižu rekonstruktivnim zahvatima na grudima – kombinacijom implantata različitih veličina i oblika te dodavanjem vlastitog masnog tkiva. Tako se postiže skladniji i privlačniji dekolte.

Koja je razlika između povećanja grudi i operacije kod koje treba riješiti deformitet ili opuštenost grudi?

– Razlika je zaista ogromna, ne samo u složenosti operacije već i u trajanju zahvata te riziku od komplikacija. Povećanje grudi implantatima je tehnički jednostavniji zahvat, dok kod opuštenih dojki ili deformiteta kirurg mora istovremeno ispraviti puno više problema. To su zahtjevne operacije i vrlo je važno pacijentici objasniti kakav točno problem ima i koja su realna očekivanja.

Kod takvih složenih slučajeva dobar rezultat se ponekad ne može postići jednom operacijom, a u najtežim oblicima “savršeno” rješenje jednostavno ne postoji. Naglasio bih i da nemaju svi kirurzi dovoljno iskustva u rješavanju ovakvih problema. Na društvenim mrežama često ćete vidjeti prekrasne fotografije pacijentica kojima je samo dodan implantat, a grudi su i prije operacije bile lijepe i skladne. Takve rezultate lako je prikazivati. Međutim, korekcija tubularnih dojki, kombinacija povećanja i podizanja ili rekonstrukcija nakon deformiteta puno je zahtjevnija.

Pacijentice se uspoređuju s prijateljicama koje su imale jednostavno povećanje, a nisu svjesne da kod njih situacija nije ista. Zato je jako važno objasniti, i napisati u nalazu, o kakvom se problemu radi, kako se on rješava i što su realni rezultati. Tek tada žena može imati ispravna očekivanja i biti zadovoljna svojom operacijom.

Za izraženiji dekolte, jesu li bolji implantati, lipofiling ili kombinacija?

– Implantati daju predvidljiv volumen i oblik, dok lipofiling (vlastita mast) pomaže ublažiti prijelaze i stvoriti mekši, prirodniji dodir. Često se kombiniraju – implantat za strukturu, a mast za finiš. To daje i najbolji vizualni i taktilni rezultat. Treba naglasiti kako nam masno tkivo ne služi da bismo povećali grudi za broj veću košaricu ili da bismo značajno smanjili razmak između grudi ako postoji neki od ranije navedenih stanja ili deformiteta. To je samo marketinška iluzija i o svemu vas treba na konzultacijskom pregledu jasno informirati liječnik kod kojeg planirate operativni zahvat.

Također, volumen masnoga tkiva koji planiramo staviti je limitiran i ovisi o anatomiji, u nekim slučajevima mast se ne može staviti primarno tijekom prvog zahvata jer ako mast stavljate po implantatu, ta će mast u potpunosti propasti ili može doći do komplikacija. I u tim slučajevima bolje je pričekati da se stvori kapsula oko implantata koja tada ima jako dobru prokrvljenost i čini dobru podlogu za masno tkivo. O toj odluci kada staviti mast neće odlučivati pacijent, što ponekad možemo vidjeti u praksi kada vam pacijent kaže kako je čitao na društvenim mrežama ili čuo od prijateljice da je mast dodana odmah u prvoj operaciji kada su postavljeni implantati. O tome kada i koliko masti će se se staviti mora odlučiti operater.

Koji oblici i širine implantata pomažu stvoriti bolju “udubinu”, a da se izbjegne spajanje?

– Implantati užeg profila, ali s dovoljnom projekcijom, mogu naglasiti središnju liniju. Ključno je da kirurg poštuje prirodnu granicu između dojki – ako se implantati “poguraju” previše unutra, povećava se rizik od simastije (spojenih grudi), što želimo izbjeći.

Ako se bira lipofiling: koliko se masti zadrži i odakle se uzima?

– Prvo pitanje je možemo li uzeti mast u dovoljnoj količini ili ne možemo ako se radi o mršavoj pacijentici. Otprilike 50–70 % ubrizgane masti ostane trajno nakon 6–12 mjeseci, ali tu nema strogog pravila. Rekao bih da se mast bolje prihvaća kod punijih osoba nego onih mršavih. Ponekad su potrebne minimalno dvije sesije za optimalan rezultat. Najčešće se uzima s trbuha, bokova ili bedara pa žene dobiju i mali bonus konturiranja tijela.

Utječe li zahvat na dojenje i osjet bradavica?

– Ako se operacija radi pažljivo i tehnikom koja čuva žljezdano tkivo, dojenje je moguće. Osjet bradavica može biti pojačan ili smanjen u prvim mjesecima, ali u većini slučajeva se s vremenom normalizira.

Gdje su rezovi i kakvi su ožiljci?

– Najčešće se rez skriva u prirodnom naboru ispod dojke. Ožiljak je u početku ružičast, a s vremenom postaje jedva vidljiv. Redovita njega silikonskim gelom ili flasterima ubrzava izbljeđivanje.

Što očekivati tijekom oporavka?

– Povratak na posao moguć je nakon tjedan do dva, ovisno o prirodi posla. Lagano podizanje djeteta dopušteno je nakon nekoliko tjedana, a intenzivno vježbanje tek nakon 6–8 tjedana. Poseban kompresivni grudnjak nosi se oko 6 tjedana, dan i noć.

Koje su najčešće komplikacije i kako ih kirurg sprječava?

– Najveći rizik je simastija, pomak implantata ili valovitost rubova kod tankog tkiva. Kirurg to sprječava pažljivim odabirom implantata i preciznom tehnikom postavljanja, a kod tankog tkiva može se dodati mast za prirodniji prijelaz. Komplikacije nisu česte, a ako do njih dođe, najbitnije je da su rješive i ne ugrožavaju život.

Tu bih dodao kako je danas još uvijek opća anestezija apsolutna indikacija za operativne zahvate na grudima. Taj način je puno sigurniji od lokalne anestezije gdje prevelike doze lokalnoga anestetika u često slabo kontroliranim uvjetima mogu dovesti i do po život opasnih situacija. Opća anestezija je danas sigurna i najelegantnija, da se tako izrazim, i za pacijenta i za operatera, a u usporedbi s, primjerice, vožnjom automobilom je 100 puta sigurnija.

Koliko je realno očekivati simetriju i postojan dekolte bez push-upa?

– Apsolutna simetrija ne postoji, ali se može postići skladan izgled. Dekolte će izgledati punije i bez grudnjaka, a u običnim grudnjacima ili kupaćem kostimu linija će biti znatno naglašenija nego prije.

Kolika je cijena i šansa za reviziju?

– Cijena varira ovisno o vrsti implantata i je li uključen lipofiling, ali okvirno se kreće od 5000 do 7500 eura. Šansa za reviziju u prvih 5–10 godina je oko 10–15 %, najčešće zbog želje za promjenom veličine, a rjeđe zbog komplikacija.

Postoji li nešto što žene najčešće ne pitaju, a važno je znati?

– Često ne pitaju koliko će prirodno izgledati i na dodir. Važno je znati da današnji zahvati nisu samo povećanje dojki, već oblikovanje cijelog dekoltea u skladu s proporcijama tijela. Cilj nije “jedna mjera za sve”, već grudi koje izgledaju kao da su oduvijek vaše.