Prema dermatološkim smjernicama i kliničkim istraživanjima o patogenezi akni, ključni mehanizmi uključuju pojačanu proizvodnju sebuma, zadebljanje rožnatog sloja (hiperkeratinizaciju), proliferaciju bakterije Cutibacterium acnes i intenzivnu upalnu reakciju organizma. Kada se začepljeni folikul zatvori ispod površine kože, sadržaj nema izlaz – i tada nastaje bolna, tvrda promjena bez vidljivog “otvora”.
Zašto nastaju i tko je skloniji potkožnim aknama?
Hormoni su jedan od glavnih okidača. Povećana razina androgena stimulira lojne žlijezde na pojačano lučenje sebuma, zbog čega su potkožne akne česte u pubertetu, ali i u odrasloj dobi, osobito kod žena tijekom hormonalnih oscilacija, menstrualnog ciklusa ili sindroma policističnih jajnika.
Osim hormonalnih čimbenika, važnu ulogu imaju genetika, stres (koji potiče lučenje kortizola), neadekvatna njega kože, komedogene formulacije, ali i mehanički pritisak na kožu. Potkožne akne često se javljaju na donjoj trećini lica, bradi i području čeljusti, no mogu se pojaviti i na obrazima, vratu, leđima pa čak i na vlasištu. Istraživanja pokazuju kako kronični stres može pogoršati upalne procese u koži putem neuroimunoloških mehanizama, čime se produžuje trajanje i intenzitet dubokih lezija.
Što nikako ne smijemo raditi?
Iako je poriv snažan, istiskivanje potkožnih akni gotovo je uvijek pogrešan potez. Budući da nemaju površinski otvor, pritiskanje može dovesti do širenja upale u okolno tkivo, stvaranja jačeg edema, produljenog zacjeljivanja i (najčešće) ožiljka.
Također, agresivni piling, kombiniranje više jakih aktivnih sastojaka bez stručnog nadzora te prečesto čišćenje kože mogu dodatno narušiti kožnu barijeru i pogoršati upalni proces. Kod dubokih lezija vrijedi pravilo: manje je više, ali pravilno usmjereno.
Kako se potkožne akne liječe?
Za razliku od blagih oblika akni, potkožne akne gotovo uvijek zahtijevaju dermatološki nadzor. Terapija se prilagođava težini stanja, učestalosti pojave i općem zdravstvenom statusu pacijenta. O terapijskim opcijama razgovarali smo s dermatologom dr. Ala Ageelom iz osječke Dermaesthetic Ageel.
„Terapija potkožnih akni može biti lokalna, sistemska ili intralezionalna. Lokalna terapija uključuje antibiotike, salicilnu kiselinu, azelaičnu kiselinu, glikolnu kiselinu i retinole. Sistemska terapija podrazumijeva primjenu antibiotika ili izotretinoina, ovisno o težini kliničke slike. U određenim slučajevima može se primijeniti i triamcinolon intralezionalno, odnosno direktno u samu promjenu, kako bi se brzo smanjila upala i bol“ objašnjava.
Lokalna terapija najčešće se koristi kod blažih ili početnih oblika. Kod težih, recidivirajućih i bolnih lezija razmatra se sistemski pristup. Intralezionalna primjena kortikosteroida može biti izuzetno učinkovita kod pojedinačnih, izrazito bolnih nodula, osobito kada je potrebno brzo smanjiti upalu.
Naslovna foto: FreePik
