Prim. dr. Siniša Glumičić: Izvanserijski slučajevi stvaraju dragocjena iskustva

S obzirom na to da već 30 godina radi u privatnoj praksi i da je iza njega i njegova tima više od 12.000 operacija, prim. dr. Siniša Glumičić, jedan od najutjecajnijih estetskih kirurga u regiji, ima podosta slučajeva koji su zauzeli posebno mjesto u njegovom sjećanju. Kako sam priznaje, teško je izdvojiti samo jedan, no slučaj pacijentice koja je došla u njegovu polikliniku iz Makedonije prije dvadesetak godina operirati nos ostavio mu je poseban dojam – i bio istinsko iznenađenje.

Ulazak na nepoznati teritorij

Kada je pacijentica, u kasnim tridesetima, došla kod mene, već je operirala nos u tri navrata – dva puta u Skopju te jedanput u Beogradu. Bila je izrazito nezadovoljna rezultatom, opisujući bolnost i nemogućnost disanja kroz nos. Nos je bio izrazito edematozan, s debelom hiperemičnom kožom, izrazito širok, s brojnim ožiljcima u nosnicama od prijašnjih zahvata, kao i jačim ožiljkom na kolumeli. Nimalo nije odgovarao njezinu licu i bilo mi je potpuno jasno njezino nezadovoljstvo.

Nažalost, nije imala niti jedan dokument tipa otpusnog pisma od prijašnjih zahvata, niti bilo kakvu medicinsku dokumentaciju. Zadnji zahvat imala je prije nekoliko godina. Objasnili smo joj limite korekcije, kao i činjenicu da ulazimo na „nepoznati teritorij“, jer svaka operacija, a pogotovo nosa, mijenja njegovu anatomiju, poziciju hrskavičnih struktura i stvara ožiljke. Svjesno je prihvatila rizike i nakon standardne pripreme krenuli smo s operacijom.

Nos kao “kolabirana” čarapa

Nakon samo nekoliko rezova unutar nosnica, pri odvajanju kože od potkožnih struktura, primijetio sam nešto vrlo neobično – neku vrstu plastificiranog materijala koji tu nema što tražiti. Kako sam sve više resecirao ožiljkasto tkivo nastojeći ući dublje u strukturu nosa, u jednom trenutku sam, s pomoću peana, primio tu plastiku i polako ju izvukao van.

Na moje čudo, kao i cijelog mog tima, izvadio sam ogroman komad tzv. silikonskog tubinga, cijevi dužine 8 do 10 centimetara, koja je bila ušivena u prostoru septalne sluznice nosa. Davala je prividnu stabilnost nosnoj arhitektonici, ali je istovremeno izazivala kroničnu upalu i reakciju svih mekih tkiva. Uklanjanjem tog potpuno neprimjerenog implantata – koji uopće nije dizajniran niti namijenjen implantaciji u nos ili bilo gdje drugdje u ljudskom tijelu – cijela arhitektonika nosa doslovno je kolabirala pred mojim očima.

Ubrzo sam shvatio da kod pacijentice nema gotovo ništa niti od septalne hrskavice, niti od drugih hrskavičnih struktura, a nosne kosti bile su reducirane do maksimuma. Imao sam osjećaj kao kad iz čarape izvadite nogu i bacite čarapu na pod. Njezin nos doslovno je izgledao kao “kolabirana” čarapa. Nismo imali izbora nego krenuti s rekonstrukcijom koristeći hrskavicu iz uški te dio rebrene hrskavice, kako bismo barem donekle postigli stabilnost nosa i podignuli kožu i nosnice. Izuzetno težak zahvat i krajnje neočekivana situacija.

Presretna pacijentica

Na našu sreću, kao i na zadovoljstvo pacijentice, bolnost koja je prije bila stalno prisutna nestala je istog trena, a edematoza svih tkiva vrlo se brzo normalizirala. Nakon šest dana, kada smo uklonili fiksaciju, nos je i estetski i funkcionalno bio neusporedivo bolji. Otišla je presretna, ali i iznenađena činjenicom da je godinama imala ogroman komad plastike u nosu, za koji joj nitko prije nije rekao. Svaki put kada pomognete pacijentu i kada je osoba zadovoljna rezultatom, osjećaj je snažan. No u ovom slučaju naletjeli smo na “minu” – nešto što nisam mogao zamisliti ni u primislima.

Bio sam iznimno zadovoljan što smo uspjeli riješiti situaciju, iako nismo imali gotovo ništa od “građevinskog” materijala te smo morali posegnuti za donor-zonama na drugim dijelovima tijela, što je u potpunosti promijenilo plan operacije. U konačnici, rezultat je bio izvrstan – baš kao i zadovoljstvo pacijentice, koja se s tim problemom borila gotovo deset godina.

Spreman na sve

Što čovjek više operira i što duže radi, veće su šanse da se susretne s neobičnim situacijama i slučajevima. No upravo tada se gradi dragocjeno iskustvo – osobno i timsko – koje vas čini spremnima za nepredvidivo. U velikoj većini slučajeva operacije se odvijaju prema planu, unutar očekivanih gabarita, pružajući pacijentima ne samo estetsko poboljšanje, već i snažan psihološki osjećaj zadovoljstva i dobrobiti.