Drugi hrvatski Longevity simpozij, održan 12. i 13. travnja u Zagrebu, privukao je veliki broj sudionika iz raznih znanstvenih i medicinskih područja. Događaj je naglasio potrebu za interdisciplinarnim pristupom u istraživanju dugovječnosti i poboljšanju kvalitete života, kako bi se što bolje razumjeli procesi starenja i mogućnosti za njihovo usporavanje.
– Ove godine u fokusu simpozija je bila uloga mitohondrija u dugovječnosti, intervalni hipoksijski trening te uloga proteina i mišićnog sustava u dugovječnosti. Također, bilo je riječi o različitim testovima koji se koriste za testiranje genetskog i epigenetskog stanja organizma – kazala je organizatorica Drugog hrvatskog Longevity simpozija dr. Jeannette Gjurić.
Kao specijalistica anesteziologije, reanimacije i intenzivne medicine te stručnjakinja za tradicionalnu kinesku medicinu i well-aging medicinu, dr. Gjurić svojim interdisciplinarnim pristupom povezuje suvremene znanstvene spoznaje s holističkim metodama očuvanja zdravlja, a na simpoziju je govorila o intevalnom hipoksijskom treningu.
– Intervalni hipoksijski hiperoksijski trening koristi se za poboljšanje fizičke kondicije i optimizaciju regeneracije organizma. Ovaj napredni oblik treninga uključuje periodične promjene koncentracije kisika, što omogućava tijelu da se prilagodi uvjetima hipoksije (smanjena koncentracija kisika) i hiperoksije, odnosno povećane koncentracije kisika. Temelji se na simulaciji uvjeta visinske adaptacije bez potrebe za fizičkim naporom. Tijekom treninga, vježbači naizmjenično udišu zrak s smanjenom koncentracijom kisika i povišenom koncentracijom kisika. Ovaj trening poboljšava kapacitet stanica za proizvodnju energije i regeneraciju mitohondrija, što je ključno za fizičke performanse i zdravlje – kazala je dr. Jeanette Gjurić.
Tijekom dva dana, istaknuti predavači iz Hrvatske i inozemstva podijelili su svoja znanja i istraživanja o ključnim temama, uključujući i genetičke faktore dugovječnosti, ulogu prehrane i fizičke aktivnosti u održavanju zdravlja te mentalnu dobrobit u starijoj dobi.
Dr. sc. Sebastian Orlić govorio je o tzv. biohackingu, koji se relativno nedavno pojavio/prometnuo kao „uradi sam“ pristup poboljšanju ljudskog zdravlja. Najpopularnije strategije biohakiranja danas uključuju: povremeni post, izlaganje hladnoći, protokole detoksikacije, ogroman broj dodataka prehrani i korištenje napredne tehnologije, omogućujući pojedincima da prate i modificiraju svoje biološke procese. Ovo je predavanje analiziralo fenomen biohakiranja iz dva kuta – onog popularnog s društvenih mreža/podcasta i perspektive utemeljene na znanstvenim dokazima.
Jedna od tema simpozija bili su glikanski biomarkeri u očuvanju zdravlja i prevenciji bolesti. Naime, suvremena medicina je, umjesto na očuvanje zdravlja, usmjerena na liječenje bolesti, što je strateški pogrešan pristup. Do 70% bolesti koje opterećuju društvo posljedica su pogrešnih životnih odluka, što znači da bi razmjerno jednostavnim intervencijama u životni stil mogli značajno odgoditi ili čak spriječiti veliku većinu bolesti.
– Za uspješno upravljanje promjenama životnog stila potrebni su nam biomarkeri koji mogu objektivno kvantificirati učinke različitih intervencija na razini pojedinca. Tu se posebice ističu glikani, budući da oni integriraju genetičku, epigenetičku i okolišnu informaciju u kemijske strukture koje je moguće učinkovito mjeriti. Studije provedene na više od 200.000 ljudi jasno su pokazale vezu između glikana i brojnih bolesti, a promjene u glikanima se događaju i do 10 godina prije prve dijagnoze, što glikanima daje vrlo velik potencijal primjene u personaliziranoj brizi za zdravlje – kazao je prof. dr. sc. Gordan Lauc.
Sudionici simpozija su se složili da je sveobuhvatan pristup, koji uključuje znanost, tehnologiju i promjene životnog stila ključan za postizanje boljih rezultata u području dugovječnosti.
Ovogodišnji simpozij ponudio je i panel rasprave na kojima su sudionici mogli aktivno postavljati pitanja na aktualne teme, ali i također razmijeniti svoja iskustva i ideje.
