Hermès ima novu Baréniju, a u glavnoj ulozi je ljiljan 

Ljiljan ima poprilično besprijekornu reputaciju za cvijet koji miriše tako intenzivno. Stoljećima simbolizira čistoću i nevinost, izgleda gotovo aristokratski elegantno, a dovoljno je unijeti buket u prostoriju da postane jasno kako diskrecija baš i nije među njegovim kvalitetama. Upravo je zato zanimljiv izbor za novi Hermèsov parfem – osobito kada ga Christine Nagel odluči spojiti sa senzualnošću chyprea.

Nema stvaranja bez sjećanja

Barénia Pleine Fleur treća je interpretacija mirisne priče Barénia, a ovoga puta Hermèsova parfumerka u njezino je središte stavila bijeli ljiljan. Ne kao nježan cvjetni ukras, nego kao glavnog protagonista oko kojeg se gradi ostatak kompozicije. Ideja joj, zanimljivo, nije došla tražeći nešto potpuno novo. Nagel se vratila stotinama ranijih proba nastalih tijekom razvoja Barénije i upravo je među njima ponovno pronašla ljiljan. To se sasvim lijepo uklapa u filozofiju Pierre-Alexisa Dumasa, umjetničkog direktora Hermèsa, prema kojoj “nema stvaranja bez sjećanja”. A sjećanja će se u ovom parfemu pojaviti više puta.

Kod bijelog cvijeća granica između senzualnog i opojnog prilično je tanka. Ljiljan posebno ima prirodnu raskoš koju nije potrebno dodatno nagovarati da bude primijećena, pa ga Nagel u Pleine Fleur povezuje s cvijetom naranče. On bi trebao ublažiti njegove intenzivnije strane i kompoziciji dati svježinu, dok ljiljan zadržava mekoću i zaobljenost koju Hermès uspoređuje s osjećajem latice – i kože uz kožu. Taj posljednji detalj zapravo dosta govori o smjeru parfema. 

Ljiljan koji ne želi biti nevin

Pleine Fleur nije zamišljen kao prozračan buket bijelog cvijeća, nego kao cvjetna interpretacija Barénijina chypre karaktera. Ispod cvijeća zato ostaju note koje priču vraćaju na tamniji, topliji teren. Tu je Gayo pačuli, koji kompoziciji daje senzualnost, te aroma prženog hrastova drva s nijansom koja podsjeća na rum. Cvjetni početak tako dobiva kontrapunkt u drvenastoj, zemljastijoj bazi – i upravo bi taj kontrast trebao spriječiti ljiljan da ode u pretjerano romantičnom smjeru. Drugim riječima, ako vas izraz “parfem s ljiljanom” odmah mentalno teleportira do vrlo klasičnog cvjetnog mirisa, ovdje je priča ipak nešto složenija.

Najneočekivaniji dio formule dolazi iz još jednog Nagelina sjećanja, ovaj put mnogo starijeg. Kao dijete čitala je beninsku bajku u kojoj čarobnjak govori o malom zapadnoafričkom voću koje može promijeniti doživljaj kiselog u slatko. Riječ je o miracolini ili čudesnom voću, plodu koji joj je ostao u sjećanju sve do danas. Nagel je njegov botanički miris prenijela u Pleine Fleur, gdje poprima toplu nijansu nalik suhoj marelici. Voće iz priče pročitane u djetinjstvu desetljećima poslije pronalazi mjesto u parfemu. I pritom ostavlja “wow” dojam. 

Čudesno voće, pačuli, cvijet naranče…

Toplina mirakoline smješta se između raskošnog bijelog cvijeća i dubljih tonova pačulija i prženog drveta, dodajući kompoziciji voćnu mekoću. I, ne, ne pretvara ga u tipičan voćno-cvjetni parfem. Barénia Pleine Fleur tako na papiru ima zanimljivu igru suprotnosti. Ljiljan i pačuli, cvijet naranče i hrast, svježinu i toplinu, nevinost i senzualnost koju mu Nagel daje.

Vizualno, parfem ostaje čvrsto u Hermèsovu kodu. Punjiva bočica ovaj put dolazi lakirana u narančasto-ružičastoj nijansi, sa srebrnom pločicom ukrašenom Clou Médor zakovicama, dok kutija ponavlja ton bočice uz bijelo slovo H.