Sasvim osobno: prim. dr. sc. Johann Nemrava

Kad bi se priča o prim. dr. sc. Johannu Nemravi, specijalistu estetske kirurgije i osnivaču JN Medical Groupa ekranizirala, sigurni smo da bi je režirao netko tko zna spojiti slojevitost lika koji na prvu oduševljava jednostavnošću, a na drugu fascinira znanjem, predanošću i širinom interesa. Rođen u Zagrebu, s imenom koje često izaziva zbunjenost u administraciji, dr. Johann Nemrava već je u djetinjstvu znao da želi biti kirurg. Odrastao u obitelji inženjera (mama strojarstvo, tata elektrotehnika) naučio je da su disciplina, znanje i rad temelj svega. 

Njegov život izvan operacijske sale podjednako je zanimljiv: bio je član hrvatske veslačke reprezentacije, zaljubljenik je u SCUBA ronjenje, aktivni humanitarac u Rotary klubu, hedonist kojem je špica gotovo ritual, ljubitelj mora, ljetnih dana na Krku, zagorskih brežuljaka, dobrih vina i još boljeg društva… Njegova svakodnevica je spoj dinamike operacijskih dvorana, studentskih predavaonica i trenutaka mira kad uroni u more ili se izgubi u prirodi. Estetska kirurgija za njega nije “tvornica ljepote”, već prostor za stvaranje balansa – onoga izvanjskog i unutarnjeg. Upravo zato odlučili smo ga “izrešetati” pitanjima koja mu možda još nitko nije postavio, koja spajaju privatno i profesionalno. A on nam je sasvim iskreno odgovarao. I, da, film o njemu definitivno biste željeli gledati!

Odakle zapravo dolazi ime Johann Nemrava? Moramo priznati da smo i sami bili uvjereni kako nije hrvatsko ili je pseudonim… 

Ime Johann dobio sam po pradjedu, koji se zvao Johan, a roditelji su odlučili dodati još jedno “N” – valjda da bude još više moje. Iskreno, ime me je dovelo u puno zabavnih situacija. Na putovanju se znalo dogoditi da me na aerodromu prozovu kao “Džon” ili “Džohan”. Jednom su me u Italiji na simpoziju uporno zvali “Giovanni”. Kod kuće je pak izazivalo pokoju zabunu u papirima kad netko zaboravi to drugo N, pa moraš loviti administraciju da ispravi grešku. Ali, zapravo, meni je to simpatično – ime ti daje priliku započeti razgovor osmijehom.

Što vas je privuklo kirurgiji, a posebno estetskim operacijama grudi?

Kirurgija me privukla jer spaja preciznost, znanost i ono što bih nazvao umjetnost trenutka. U sali nema prostora za polovičnost. Svi alati, znanje i ruke moraju raditi u savršenoj simfoniji. Grudi su posebno poglavlje. One nisu samo estetski element, one su izvor ženstvenosti, simbol snage i nježnosti u jednom. Kad žena dođe s otvorenom željom da se osjeća bolje, tu vidim svoj zadatak da pomognem ne samo izgraditi oblik, nego vratiti samopouzdanje, sklad i osmijeh.

Koji su najčešći strahovi žena koje dolaze na konzultacije za povećanje grudi?

Prvi je: “Hoće li to izgledati prirodno?” Drugi: “Hoće li boljeti?” I treći: “Što ako pogriješim u veličini?” Moj je zadatak prvo slušati, onda educirati i zajedno s pacijenticom doći do rješenja. Implantat nije samo “broj”, on mora biti u skladu s tijelom, osobnošću, životnim stilom. A bol? Ako se postoperativna terapija vodi kako treba, bol je minimalna, više nelagoda nego prava bol.

Postoje li mitovi o implantatima s kojima se stalno susrećete?

Apsolutno! Najčešći je: “Implantati traju 10 godina, pa ih moraš mijenjati”. Nema tog pravila. Današnji implantati su sigurni i traju mnogo duže. Drugi mit: “Ne smiješ letjeti avionom”. Naravno da smiješ, odmah! Često mi pacijentice lete natrag kući avionom doslovno dan nakon zahvata. Treći: “Ne možeš na mamografiju”. Možeš, naravno, samo radiolog zna kako treba prilagoditi snimanje.

Jeste li ikad odbili nekoga operirati?

Jesam. Ako je želja nerealna, ako traži nešto što nije estetski ni funkcionalno opravdano, bolje je reći “ne”. To nije poraz, to je poštovanje prema osobi i mojoj struci. Uvijek kažem: “Estetska kirurgija nije nešto što treba svima. Ali kad želiš, želja mora biti tvoja, a ne tuđa”.

Koji vam je najdraži kompliment koji ste primili od pacijentice?

“Sad sam to napokon ja”. To je rečenica koja ti kaže da si uspio. Da nisi promijenio samo izgled, nego i osjećaj iznutra.

Što biste savjetovali ženama koje se odlučuju na estetski zahvat?

Prvo: dobro razmislite. Neka to bude vaša odluka, a ne odluka partnera, prijatelja, društvenih mreža. Drugo: tražite kirurga s kojim možete otvoreno razgovarati, koji će vas slušati i voditi vas kroz proces. I treće: budite strpljive. Tijelo treba vremena da se prilagodi, da se oblik dovrši.

Kako izgleda vaš radni dan?

Intenzivno. Dolazim ranije u ordinaciju, organiziram tim, operacije, konzultacije… Nekad dan traje 12 ili 14 sati, ali iskreno – kad radiš što voliš, vrijeme proleti. A kad skinem kutu, odjevam trenirku i idem u teretanu ili prošetati ili na kratko druženje. Rad i život moraju biti u balansu.

Da niste kirurg, što biste bili?

Možda pomorac ili istraživač. More mi je oduvijek strast. Ili možda arhitekt – volim stvarati, oblikovati, graditi nešto što ostaje. Ali iskreno? Mislim da je kirurgija moj poziv. Ona mi daje priliku za kreativnost, preciznost i ono što najviše volim – rad s ljudima.

Kad ne operirate, gdje punite baterije?

Na moru, pod morem i u prirodi. SCUBA ronjenje je moja meditacija – u trenutku kad zaronim, sve brige ostaju na površini. Ljeti sam često na Krku, gdje imam svoje mjesto za odmor, a zimi volim zagorska brda, vina i prijatelje. Veslanje mi je oblikovalo karakter – u mladosti sam bio u reprezentaciji i veslao na svjetskim prvenstvima, a danas mi je sport nužan ventil. Volim i jednostavne stvari: kava na špici, dobar ručak, razgovor s ljudima koje volim.

Koje su tri sitnice koje vas u trenu mogu usrećiti?

Iskren osmijeh – to je ono što mi odmah popravi dan. Drugo je miris mora  – mogu biti kilometrima daleko, ali kad osjetim taj slani zrak, odmah mi srce zaigra. I treće, dobar espresso na špici, u društvu prijatelja – običan trenutak koji vrijedi više od mnogih spektakularnih scena.

Što vam je najveća slabost?

Ne znam reći “ne” ljudima koje volim. Kad mi netko blizak nešto traži ili treba pomoć, spreman sam mijenjati planove, odgađati obaveze, što ponekad zna biti iscrpljujuće. Ali to sam ja – vjerujem u lojalnost, a prijateljstvo mi je sveta stvar.

Imate li neki skriveni talent ili nešto što bi iznenadilo vaše pacijente?

Možda bi ih iznenadilo da odlično kuham. Obožavam spremati mediteranska jela, pogotovo ribu i školjke. Kuhinja mi je još jedan oblik terapije – opuštanje i stvaranje u isto vrijeme. I da, znam zapjevati uz klapu kad me ponese atmosfera, ali to ostavljam za prijatelje!

Ljubitelj ste mode. Kako biste opisali svoj stil?

Volim klasične krojeve, ali volim im dati svoj pečat – neki detalj, boju, teksturu. Ne pratim slijepo trendove, ali pratim što se događa. I uživam u dobroj košulji, savršenim cipelama, dobrom satu. Moda je igra – ozbiljna, ali igra.

Koji je vaš životni moto?

“Radi najbolje što možeš, i ne zaboravi uživati u putovanju”. Život nije samo o ciljevima i postignućima, već o svemu onome što se događa dok ideš prema njima.