Sve o deep plane faceliftu: pitali smo jednog od hrvatskih kirurga s najvećim iskustvom u ovoj tehnici

Deep plane facelift posljednjih je godina privukao veliku pažnju u svijetu estetske kirurgije, ponajprije zbog pristupa koji se ne oslanja samo na zatezanje kože, već na repozicioniranje dubljih struktura lica. No što to zapravo znači za pacijenta? Kako se deep plane razlikuje od klasičnog facelifta, može li rezultat doista izgledati prirodno i koliko dugo traje? O svim važnim pitanjima suvremenog faceliftinga razgovarali smo s dr. Mladenom Dudukovićem, koji deep plane facelift u Poliklinici Duduković Kisić izvodi redovito, u prosjeku jedan do dva puta tjedno.

Što se promijenilo u faceliftingu i zašto se danas toliko govori o deep plane tehnici?

Facelift je trenutno jedna od najzanimljivijih tema u plastičnoj kirurgiji. Konačan cilj svake tehnike isti je – postići pomlađen, skladan i prirodan izgled – ali način na koji do njega dolazimo značajno se promijenio. Ako govorimo o klasičnom liftingu lica i vrata, s incizijom koja se proteže ispred i iza uha, suvremeni pristupi sve se više usmjeravaju na dublje slojeve lica, a ne samo na zatezanje kože.

Kod deep plane facelifta, koji je danas jedna od važnih suvremenih tehnika liftinga lica, ne zatežemo prvenstveno kožu. Osnovni princip je oslobađanje dubljih anatomskih struktura, njihovo repozicioniranje i prilagodba vektora, nakon čega se uklanja samo onaj višak kože koji je zaista potreban. To je važno za prirodan rezultat. Koža ne bi trebala biti struktura koja „nosi“ cijeli facelift. Kada se dublja tkiva pravilno repozicioniraju, koža ih prati, a na samoj inciziji može biti puno manje tenzije.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Poliklinika Duduković Kisić Malić (@poliklinikadudukovickisicmalic)

Suvremeni deep plane pristup pritom se i dalje razvija. Govorimo o različitim modifikacijama, uključujući preserving deep plane pristupe, a kod određenih pacijenata mogu se adresirati i strukture ispod klasične razine preparacije, primjerice veliki zigomatični mišić ili određene fascijalne strukture. Važno je razumjeti da deep plane nije samo marketinški naziv. On opisuje konkretan anatomski sloj u kojem se izvodi preparacija i način na koji se repozicioniraju dublje strukture lica i vrata.

Starije SMAS tehnike također se međusobno razlikuju, ali su u pravilu bile konzervativnije prema dubljim slojevima. Danas imamo mogućnost preciznije djelovati na anatomiju koja je odgovorna za spuštanje tkiva.

Je li deep plane facelift automatski i lifting vrata? Gdje su u toj priči brow lift i blefaroplastika?

Oko ovoga postoji dosta nedoumica, prvenstveno zato što se različiti zahvati često nazivaju istim ili sličnim imenima. Klasični deep plane facelift u pravilu uključuje i područje vrata. Oslobađa se i repozicionira kompozitni režanj kože i platizme prema straga i iza uha. Ako je prisutno izraženije opuštanje u središnjem dijelu vrata, prema potrebi se može napraviti i platizmorafija u srednjoj liniji vrata kroz zasebnu inciziju ispod brade.

Brow lift, međutim, nije sastavni dio facelifta. To je zaseban zahvat kojim tretiramo gornju trećinu lica i položaj obrva. Kod pacijenata kojima je to potrebno facelift možemo kombinirati s endoskopskim ili temporalnim brow liftom, gornjom ili donjom blefaroplastikom, lip liftom i lipofilingom. Lipofiling je posebno koristan kada postoji gubitak volumena. Nakon što smo tkiva repozicionirali, vlastitim masnim tkivom možemo dodatno oblikovati srednju trećinu lica, obraze, jagodice ili temporalna udubljenja. Zato facelift nikada ne bih promatrao kao potpuno izolirani zahvat. Operaciju treba planirati prema anatomiji cijelog lica, a ne prema samo jednom njegovom dijelu.

„Mini facelift“ jedan je od najčešće korištenih, ali i najnejasnijih termina. Što se danas zapravo podrazumijeva pod mini liftom?

To je termin oko kojeg postoji dosta konfuzije jer različiti kirurzi pod njim podrazumijevaju različite zahvate. Meni je logično da se mini liftom naziva zahvat koji je po opsegu zaista manji od klasičnog facelifta. To može biti, primjerice, ograničenije zatezanje platizme i vrata, uz inciziju koja je kraća i prema naprijed seže otprilike do tragusa uške.

Druga mogućnost je prošireni endoskopski pristup kojim se kroz temporalnu inciziju tretira gornja i srednja trećina lica. U Americi se za neke takve pristupe koristi i naziv „Ponytail Lift“. Problem nastaje kada se naziv „mini facelift“ koristi samo kao marketinška oznaka. Sama duljina ožiljka ne govori nužno koliko je zahvat učinkovit. I suvremeni klasični facelift nastoji koristiti samo onoliko kožne incizije koliko je potrebno.

Kada je uz facelift potrebno napraviti i neck lift?

Ako je dominantan problem na vratu, a lice je relativno dobro očuvano, neck lift može biti odličan samostalan zahvat. Međutim, ako postoji izraženo opuštanje donjeg dijela lica, podbratka i vrata, onda je logično istodobno tretirati lice i vrat. Najjednostavnije je gledati obrazac starenja, a ne samo godine.

Kod mlađih pacijenata, primjerice između 35 i 45 godina, problem može biti dominantno u srednjoj i gornjoj trećini lica – spuštanje obrva, promjena kontura srednje trećine i izraženije nazolabijalne brazde. Tada se može razmišljati o endoskopskom pristupu, primjerice brow liftu i midface liftu, ili ograničenijem liftingu, ovisno o anatomiji.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Poliklinika Duduković Kisić Malić (@poliklinikadudukovickisicmalic)

Kod pacijenta kod kojeg je izraženo opuštanje donje trećine lica, podbratka i vrata, indikacija je češće klasični deep plane facelift koji obuhvaća lice i vrat. To su najčešće pacijenti stariji od 45 ili 50 godina. U toj dobi često razmatramo i podizanje gornje trećine lica i obrva jer je proces starenja rijetko ograničen samo na jednu regiju. Ako se prema indikaciji dodaju blefaroplastika, lip lift i lipofiling, možemo govoriti o full face pristupu pomlađivanju. Dob sama po sebi, naravno, nije indikacija za operaciju. Puno je važnija anatomija i ono što pacijent želi postići.

Koliko facelift zapravo može promijeniti izgled, a koliko se može postići samo tretmanima kvalitete kože?

To su dvije potpuno različite stvari. Facelift prvenstveno mijenja položaj tkiva i konture lica i vrata. Njime možemo vratiti spuštena tkiva u povoljniji anatomski položaj, ali sam facelift ne mijenja bitno kvalitetu kože. Zato često kombiniramo kirurški zahvat s tretmanima kojima poboljšavamo kvalitetu kože. Ovisno o njezinu stanju, to mogu biti biostimulacija, mezoterapija, microneedling ili laserski resurfacing. Drugim riječima, kirurgijom se bavimo položajem i konturama, a zasebnim postupcima kvalitetom kože. Upravo ta kombinacija često daje najbolji ukupni rezultat.

Kako izgleda planiranje facelifta i zašto su konzultacije toliko važne?

U cijelom postupku upravo su konzultacije najvažnije. Pacijent vrlo često dođe s vrlo konkretnim zahtjevom. Netko, primjerice, dođe zbog gornje blefaroplastike, a tijekom pregleda postane jasno da problem nije samo u kapcima. Postoji spuštanje obrva, promjena srednje trećine lica ili izražena opuštenost donje trećine lica i vrata. Zato tijekom pregleda ne gledamo samo jednu regiju.

Gledamo anatomiju pacijenta, kvalitetu kože, količinu i raspored tkiva, položaj obrva, srednju i donju trećinu lica, vrat te obrazac prema kojem je došlo do starenja. Jednako je važno što pacijent želi postići. Netko želi vrlo diskretnu promjenu, dok drugi želi izraženije definiranu čeljust i vrat. Zbog toga ne postoji jedan facelift koji odgovara svima. Postoji facelift koji je prilagođen konkretnoj anatomiji i ciljevima konkretnog pacijenta.

Koliko je kod deep plane facelifta važno iskustvo kirurga?

Deep plane facelift nije samo pitanje poznavanja jedne kirurške tehnike. Potrebno je vrlo dobro poznavati anatomiju lica i vrata, odnose među različitim slojevima i strukture koje se nalaze u području preparacije. Jednako je važno znati kada određenu tehniku primijeniti, a kada je modificirati. Dva pacijenta mogu imati naizgled sličan stupanj opuštenosti kože, ali potpuno različitu anatomiju, kvalitetu tkiva, raspored volumena i obrazac starenja.

Zato iskustvo igra veliku ulogu. Što kirurg češće izvodi određeni zahvat, susreće veći broj različitih anatomskih situacija i može preciznije prilagoditi operaciju pojedinom pacijentu. U Poliklinici Duduković Kisić deep plane facelift izvodimo redovito, u prosjeku jedan do dva puta tjedno. To znači da nije riječ o zahvatu koji radimo sporadično, nego o redovitom dijelu naše kirurške prakse. Ipak, broj operacija sam po sebi nije dovoljan. Najvažniji su pravilna indikacija, dobro poznavanje anatomije, sigurnost pacijenta i sposobnost da se tehnikom postigne prirodan rezultat.

Što zapravo znači „prirodan facelift“ i kako izbjeći onaj prepoznatljivi, zategnuti izgled?

To je zapravo jedan od glavnih ciljeva suvremenog facelifta. Pacijent nakon dobrog facelifta ne bi trebao izgledati kao da je „napravio facelift“. Trebao bi izgledati odmornije, svježije i mlađe, ali i dalje kao on sam. Zato nije cilj jednostavno povući sve prema natrag. Moramo razumjeti kako su se tkiva tijekom godina pomaknula i pokušati ih vratiti u anatomski povoljniji položaj.

Kod deep plane pristupa prednost je upravo u tome što ne ovisimo samo o zatezanju kože. Repozicioniraju se dublje strukture, a koža ih prati.To omogućuje da se izbjegne pretjerana tenzija na koži i da rezultat izgleda prirodnije. Naravno, nijedna tehnika sama po sebi ne garantira prirodan rezultat. On ovisi o pravilnoj indikaciji, anatomiji pacijenta, kirurškom planu i samoj izvedbi.

Koliko godina facelift realno može „skinuti“ s lica?

Ako je facelift pravilno indiciran, dobro isplaniran i izveden u pravom trenutku, realno je govoriti o otprilike deset godina pomlađenijem izgledu. Ali važno je naglasiti da facelift ne zaustavlja starenje. Pacijent nakon operacije nastavlja starjeti, samo iz povoljnije anatomske pozicije. Zato rezultat treba promatrati kao vraćanje vremena unatrag, a ne kao zaustavljanje vremena.

Upravo zato mi je facelift jedna od najdražih operacija u plastičnoj kirurgiji. Kada je pravilno napravljen, cilj nije promijeniti pacijentovo lice, nego ga vratiti u stanje u kojem izgleda prirodno, odmorno i mlađe, bez gubitka vlastitog identiteta.