Estetska operacija grudi u posljednje vrijeme postaje sve manji „bauk“. Danas se radi o jednom od najizvođenijih estetskih zahvata, a za sve one koje zanima kako izgleda cijeli postupak, donosimo iskustvo djevojke koja se podvrgnula ovoj operaciji – zašto se odlučila za nju, kako je sve teklo i koliko je zadovoljna rezultatima. Post s bloga Martine Lolić, gdje je opisano iskustvo 32-godišnjakinje, prenosimo u cijelosti.

Ovo je moje iskustvo nakon estetske i zdravstvene operacije grudi i nadam se da će možda nekoj od vas poslužiti kao vjetar u leđa ukoliko se ne možete pomiriti s onim što vam je dala majka priroda, a možda ćete više cijeniti ono što vam je dala ili barem promijeniti neke stavove o „Plastici “.

Kod nas (na Balkanu ) još uvijek vladaju pomalo uvriježeni stavovi da svaka osoba koja se odluči na zdravstveno nepotrebnu operaciju treba psihološku pomoć jer je iskompleksirana. Javljaju se komentari tipa: „Pa što ako imaš malo veći nos (čitaj kljuku) ili ravna prsa, to je ljepota različitosti, baš si zato posebna, pomiri se s time, promjeni percepciju sebe, a ne sebe fizički!“

Sve je to dobro dok se osoba može s time pomiriti i dok ne škodi njezinom dugoročnom samopouzdanju, a znamo da nam samopouzdanje treba za mnoge stvari u životu.

Imam 32 godine i u svojim tinejdžerskim godinama, negdje od početka 2000-ih do negdje 2007., silikoni su još uvijek bili na glasu kao nešto jako skupo, pomalo vulgarno jer su slavili kult Pamele Anderson i Playboyevih zečica, porno glumica i pjevačica narodnjaka. Priče koje su se mogle čuti oko zahvata povećanja grudi uglavnom su uključivale dosta boli, visoku cijenu i dug oporavak, a da žena ima umetke u grudima navodno se moglo vidjeti i iz daljine. Budući da se ženske grudi razvijaju najkasnije do 20 godine, još sa svojih 17 godina shvatila sam da ništa od njih i da sam naslijedila „tatine grudi“.

Činjenica da sa svojih 177 cm i građom pješčanog sata hodam po svijetu s grudnjakom veličine čvršće jedinice (na tu visinu to tako djeluje) frustrirala me svako ljeto kada sam morala kupovati posebni gornji i donji dio kupaćeg kostima ili nositi otvorenu haljinu, mada sam i to prihvatila i na operaciju nisam ozbiljnije pomislila, osim u šali i kada su me frendice „sprdale“.

Okolina nije djelovala pozitivno na moj ego. Ljudi će vam uvijek naći manu i iskoristiti je da vas povrijede u nekom periodu života, možda i nesvjesno, a na vama je da svoje prednosti ili nedostatke iskoristite da se povučete u sebe ili ih iskoristite u svoju korist. Svaki put me potajno zaboljela šala na račun mojih malih grudi, iako sam se smijala skupa s njima da prikrijem kompleks. Najvažnija je činjenica da se nisam osjećala kao žena u punom smislu.

Prije otprilike 10 godina, kada sam imala 22 godine, prilikom tuširanja napipala sam prilično veliku kvržicu na lijevoj dojci i smrzla se. A smrznuo se i doktorov pogled kada me krenuo gledati na ultrazvuk već idući dan, no nakon detaljnog proučavanja utvrdio je ogroman fibroadenom koji se mora pratiti svakih 6 mjeseci. Problem je bio u tome što je taj fibroadenom pokazivao tendenciju rasta i bolio me – svakih nekoliko dana osjećala sam probadanje u tom predjelu, a osjećaj da je u meni izluđivao me.

No i dalje operacija nije bila nikakva opcija, već se govorilo da će nestati s vremenom ili se smiriti, što se nije dogodilo. Naime, u našim bolnicama operiraju se samo hitni slučajevi s preporukom, a ja sam imala nalaz dobroćudne izrasline koja ničime ne šteti normalnom funkcioniranju. Moja opsesija fibroadenomom i činjenica da sam hipohondar svakodnevno me izluđivala. Uskoro sam otišla sam privatni pregled kod renomiranog onkologa i kirurga za dojke (da, pregled je besplatan, pravi doktori ne naplaćuju svoje savjete) i rekla mu da želim izvaditi fibrom i staviti umetke (jer ako već idem na operaciju, neka onda ubijem dvije muhe jednim udarcem, sad ili nikad) te pitala za mišljenje. Doktor je bio oduševljen jer je ustanovio da sam idealan kandidat zbog moje visine i građe tijela i odmah izvadio Polytech anatomske umetke veličine 395.

Stavio mi je grudnjak s umecima da približno vidim veličinu i izgledalo je OGROMNOOOOOOO!!!

„Šta ne može neke manje? Nema šanse, pa ovo je petica“, rekla sam, a doktor se nasmijao.

„Ma to vam je trojka, čini vam se jer je ispred tijela, ali on se ugrađuje u tijelo i samo dio viri van iz tijela, vjerujte mi, to je to“, objasnio je. Dogovorili smo okvirno zahvat za dva tjedna. Doktor mi je kod sebe besplatno uradio EKG i izmjerio tlak, a ja sam izvadila krv u Domu zdravlja i potvrđeno je da sve odgovara.

Tada je krenula moja paranoja i svakodnevno proučavanje svih mogućih istraživanja, proučavanje fotografija i iskustva najviše baziranih na postoperativnom tijeku jer sam se jako bojala da ne umrem tijekom operacije ili od bola kasnije. Što sam naučila:

Općenito o implantantima

Na tržištu postoje razni proizvođači umetaka za grudi, koji se prilagođavaju građi tijela, načinu života i jedan umetak iste težine može dati drugačiju projekciju na dvije različite žene jer odabir odgovarajućeg implantata ovisi o količini masnog tkiva dojke i širini prsnog koša žene.

Po teksturi se dijele na glatke i teksturirane. Oba implantata imaju vanjsku stijenku napravljenu od silikonskog elastomera, no razlika je u površini implantata i materijalu ispune. Glatki implantati imaju tanje ovojnice što ih čini mekšima, a teksturirani su stvoreni kako bi se smanjio rizik kapsularne kontrakcije (izvrtanje implantata iz džepića) i komplikacije vezane uz tkivo ožiljka koje se stvara oko implantata.

Po obliku se dijele na okrugle i anatomske. Okrugli implantati daju manje prirodan izgled i stavljaju se ženama koje imaju dosta svojih žlijezda radi čvrstoće i podizanja ili ako je žena premršava i nema tkiva u gornjem dijelu dojke. Anatomski su oblika suza i stoje kod prsnog koša visoko, a potom padaju prema dolje, formirajući zaobljeni nagib prirodnih dojki koji blago pada.

Svatko može ugraditi okrugle umetke, no nije svatko kandidat za anatomske umetke. Za njih je potrebno imati nešto tkiva odnosno žlijezda u gornjem dijelu dojke i grudi ne smiju biti premalene, što je obično kod mršavica.

Ilustrativna fotografija (Izvor: Profimedia)

Što znači garancija i vijek trajanja implantata? Prosječan vijek trajanja implantata napunjenih gelom je deset ili više godina ukoliko nema promjena u obliku ili nije došlo do pucanja implantata. Ako nije došlo do komplikacija, nema potrebe mijenjati implantate bez obzira na datum kada su ugrađeni.

Doživotna garancija na implantate – što točno to znači?

Polytech ima doživotnu garanciju na svoje implantate, no to ne znači da ću ja nužno imati ove umetke do svoje smrti u stanju u kojem su sada jer se grudi mijenjaju nakon poroda, menopauze, gravitacija čini svoje, način života, debljanje i mršavljenje. Vijek trajanja najviše ovisi o tome kako će tijelo prihvatiti implantat, stilu života i čime se osoba bavi. To znači da u slučaju da mi se dogodi npr. kapsularna kontrakcija (izvrtanje umetka naopako ili ispadanje iz formiranog džepića), proizvođač šalje nove implantate, a ja plaćam samo novu operaciju koja isto nije jeftina, ali živimo u Hrvatskoj pa je bitno za mene da je takav rizik sveden na minimum.

Poliuretanski implantati su pokazali gotovo neznatan broj pojava kapsularne kontrakcije u odnosu na ostale,a iznosi samo 1 posto u razdoblju od 10 godina nakon implantacije. Budući da ja idem u teretanu, što znači da dižem utege, radim vježbe prsa, Polytech poliuretanski implantati su bili logično rješenje. Teksturirani poliuretanski implantati i izgledom i dodirom drugačiji su jer im je površina hrapava poput morske spužve, a nakon umetanja u džepić oni se kroz otprilike 6 mjeseci od zahvata potpuno spoje s okolnim tkivom i time je mogućnost kapsularne kontrakcije minimalna (koja se prije često događala sa starim glatkim anatomskim umecima).

To je razlog zašto su kirurzi godinama svima stavljali okrugle implantate i izbjegavali anatomske, jer su imali dosta reoperacija. Isto tako, bitno je da je kirurg vješt, odnosno treba znati pravilno postaviti anatomski implantat u džepić, što iziskuje posebno znanje koje ne posjeduju svi kirurzi pa često kažu da preferiraju samo okrugle implantate jer su anatomski rizični, no to nije nužno točno.

Regija ugradnje i rez

Kirurg može smjestiti implantat ispod prsnog mišića ili ispod prsne žlijezde, ovisno o godinama žene, stanju kože i veličini i obliku prirodnih dojki.

Podmišićno smještanje postupak je kojim se umetak umeće iza velikog prsnog mišića te popratnog potpornog vezivnog tkiva i mišića koji nisu prsni. Taj postupak je preporučljiv kod mamografije s obzirom na to da su implantati u potpunosti postavljeni iza područja pregleda.

Podžlijezdanim smještanjem implantat se umeće ispred mišića, odmah iza mliječne žlijezde. Jedina je prednost manja bol i kraći oporavak nego u slučaju podmišićnog umetanja, a implantati su dostupniji u slučaju da je ponovna operacija potrebna. Mana je činjenica da su implantati postavljeni iza žlijezde vidljiviji i dosta se osjete opipom ispod kože.

Nažalost, kroz pazuh ili bradavicu više nitko ne želi stavljati umetke iz zato što su limfni čvorovi ispod pazuha i to je dosta opasno, a i dojka se mora potpuno dignuti kad se postavlja anatomski implantat, pa je rez ispod dojke bio jedina opcija. Ožiljak mi je smješten ispod grudi i dosta je velik i vidljiv i sada jer mi je koža sklona keloidima, na što se ne može utjecati. Samo je izblijedio i smanjio se, ali još se vidi i to je normalno.

Dojenje

Dojenje je najnormalnije moguće. Budući da još nemam djece, a planiram imati, bilo mi je bitno da je implantat smješten iza prsnog mišića, jer tada nema kontakt s mliječnom žlijezdom. Sposobnost dojenja uglavnom ovisi o razvijenosti mliječne žlijezde, što nema nikakve veze s povećanjem grudi.

Tijek operacije

Zahvat smo dogovorili u 15 sati jer je bio srpanj i bilo je 36 stupnjeva, tako da ujutro mogu još piti vodu. Jesti sam prestala dan prije oko 17 sati, a prestati piti nisam mogla izdržati od vrućine i pila sam voćne sokove (umrla sam od gladi) do podne, dakle 4 sata prije operacije, i rekli su da je to u redu jer tekućina ionako ne ostaje u želucu dugo i brzo prolazi kroz crijeva.

Ujutro sam se izdepilirala, otuširala i oprala kosu, skinula sav nakit, lak za kosu, spremila svoju torbicu i pozvala taxi. Kad je taxi došao i kad smo krenuli prema poliklinici, uhvatila me totalna panika, tahikardija i strah. Nisam nikome rekla da idem na operaciju osim sestrični jer mi nije trebala dodatna panika i mamina briga, iako sam joj najavila da moram izvaditi fibroadenom .

Odlično raspoloženo simpatično osoblje ponašalo se totalno „zen“, pričali su o svemu da skrenu pažnju, šalili se međusobno i sa mnom da me opuste (pa da, ne idu oni pod nož!).

Smjestili su me u sobu da se presvučem u haljinu za operacijsku salu i tamo sam se rasplakala i gledala kako bi još mogla odustati, ali mi je palo na pamet da sam već platila zahvat, da su svi došli zbog mene i da je taj plan glup. Došla je sestra koja mi je dala Apaurin i nakon 10-ak minuta me otpratila u salu gdje su me čekali anesteziolog i asistent, srdačni kao da kupujem od njih stan ili auto.

Stavili su mi braumilu i rekli da će mi se za 15-ak sekundi početi spavati, no zaspala sam nakon 6. sekunde. Kada sam se probudila, sestrična je sjedila na mom krevetu. „Ljubavi pa ti imaš cike! Velike“, rekla je. Imala sam osjećaj da je prošlo tjedan dana i da sam se naspavala kao nikada u životu! Pogledala sam dolje, a na meni su stajali ogromni bijeli baloni, veličine F košarice.

„Nismo se tako dogovorili! Neću ove balone“, pomislila sam, ali sestra mi je rekla da se smirim jer je to otok koji će splasnuti.

Na početku ništa nije boljelo, dok se tijelo nije ohladilo, a nakon nekog vremena užasna težina pritiskala mi je prsa i osjećala sam se kao da su mi prišili 5 cigli na prsa. Bol je postajala sve jača i jača. Došao je anesteziolog i ubrizgao mi malo morfija u braumilu i ja sam počela kukati kako me jako boli, da mislim da umirem, a on se šalio: „Ma ne boli to tako, ne dramatiziraj.“

„Ti znaš kako boli, ti si operirao sise, pomozi mi, molim te“, i suze su same krenule.Tada mi je ubrizgao još jednu manju količinu i opet sam zaspala. Cijelu noć sam plakala i jaukala pa bi mi sestra koja me čuvala dala venozno ketonala i infuziju pa opet 3 sata brojanja minuta u istom položaju i razmišljanja o životu. Nevjerojatno je kakve vam stvari padaju na pamet u stanju takve boli i delirija.

Iako sam osjećala olakšanje jer je fibroadenom uklonjen, cijelu noć sam se pitala je li to bila dobra odluka, i, što je najbitnije, je li vrijedna tolike boli koju sam osjećala tih 10 sati. U krevetu sam ostala čitava 24 sata, budući da sam do ujutro bila nepokretna i vrtjelo mi se od anestezije. Ujutro sam dobila čaj, a oko 15 sati su mi naručili rižoto i čekali da me pusti vrtoglavica i slabost do 19 sati.Tada sam dobila zadnju dozu ketonala intravenozno, jedva se obukla i sjela u taxi. Bol je već tada potpuno prestala zbog jakih sedativa i doma sam uzela samo tabletu Knavona prije spavanja.

Jedina bol koju sam poslije osjetila je ujutro nakon buđenja jer se tijelo ohladi i ta 3,4 dana razradila sam tehniku uzimanja Normabela i Knavona odmah nakon buđenja u krevetu. Zatim bih čekala 20-ak minuta na leđima u krevetu da krene djelovati i nekako se iskobeljala iz kreveta.

Bolovanje i konačni rezultat

Budući da je bilo jako vruće, čitav tjedan provela sam na kauču, a nakon 3 dana krenula sam u šetnje navečer. Nakon tjedan dana mogla sam sve što i prije, osim što me ponekad jako stiskalo u prsima. Nakon 2 tjedna krenula sam normalno na posao, a za mjesec dana skinula sam stezni grudnjak koji se mora nositi 3 tjedna, no ja sam se osjećala bolje s njim pa sam produžila na 2 mjeseca, zbog osjećaja sigurnosti.

Prvih 6 mjeseci grudi su mi bile jako tvrde i natečene i nije mi se sviđalo imati kamene grudi, no nakon 8 mjeseci otok je nestao, a konačni opušteni izgled i mekani osjećaj identičan prirodnim dojkama dobila sam nakon točno godinu dana od operacije.

Sada, nakon skoro 2 godine, osjećam se kao da nisam niti bila na zahvatu. Potpuno sam se „spojila“ sa svojim implantatima, i psihički i fizički u smislu da ih više ne osjećam kao strano tijelo – spavam na trbuhu, trčim, vježbam, a kada vidim sliku sebe prije zahvata, ne mogu vjerovati da sam to bila ja.

Na pitanja dušebrižnika je li mi sada žao što sam ugradila „silikone“, odgovaram: „Da, žao mi je što to nisam uradila prije.“

Izvor: dearskin.me

Foto: dearskin.me (osim fotografija izvora Profimedia; naslovna foto: Profimedia, ilustrativna)