Tri ljetne pogreške koje ozbiljno štete koži i kako ih izbjeći

Ima ta jedna zanimljiva podjela poslova koja svake godine stupa na snagu negdje između lipnja i rujna: mozak ode na godišnji, a koža ostane raditi. I dok mi kolekcioniramo zalaske sunca, špricere i fotografije s mora, ona poput zapisničara arhivira svaki sat na plaži, svaki preskočeni SPF, svako “tuširat ću se kasnije”… Problem je u tome što se ta arhiva ne otvara u kolovozu, kada bismo još stigli nešto ispraviti, nego godinama kasnije.

Ljeto, naime, počiva na selektivnom pamćenju. Sjećamo se da nam je preplanuli ten “dobro stajao”, a zaboravljamo ljuštenje koje je uslijedilo. Sjećamo se da smo kremu za sunčanje kupili, a zaboravljamo da je sezonu završila napola puna. U toj mentalnoj maglici iz godine u godinu ponavljamo iste poteze, uvjereni da su bezazleni. Jer izgledaju bezazleno, jer ih rade svi, jer su dio ljetne rutine otkako znamo za sebe.

Zanimljivo je da nijedna od velikih ljetnih pogrešaka ne izgleda kao pogreška. Štoviše, sve nose masku razumnog ponašanja. Sunčamo se “s mjerom” i prije puta “pripremimo” ten, jer valjda je postupno bolje od naglog. Kremu s faktorom nosimo u torbi za plažu, pa savjest miruje. A kada se s mora vratimo s kožom koja se zateže i ljušti, posežemo za pilingom, ponosni na to što o njezi uopće vodimo računa. 

Tri navike koje prolaze ispod radara

Tri poteza, tri dobre namjere i tri promašaja koji se zbrajaju. Upravo zato ih je tako teško iskorijeniti. Protiv očito loših navika lako je ratovati, protiv onih koje se predstavljaju kao briga o sebi, znatno teže. Za takve je situacije potreban netko tko kožu ne gleda kroz filter ljetne nostalgije, nego kroz dermatoskop.

Dermatologinja dr. Vanda Haralović reviziju ljetnih rituala počinje od temelja, od uvjerenja da je preplanulost znak zdravlja: “Prva je pogreška to što mislimo da postoji zdrav preplanuli ten. Kada je koža preplanula, ona je već oštećena”, kaže i dodaje: “Čim koža počne dobivati boju, to znači da je došlo do oštećenja uzrokovanog UV zračenjem. U koži se tada počinje stvarati melanin koji štiti DNK od daljnjih oštećenja.”

Rečenica je to koju vrijedi pročitati dvaput jer boja kojom se hvalimo nije ukras nego uzbuna. Koža ne pozira nego se brani. U tom svjetlu otpada i popularna teorija o “pripremanju” tena prije odlaska na more, ta ljetna verzija treninga za maraton. Trenirati se, nažalost, nema što: oštećenje je oštećenje, bilo ono stečeno u solariju, na gradskoj terasi ili prvog dana na plaži.

“Kožu svakako trebamo zaštititi od sunca jer svako izlaganje UV zračenju kumulativno povećava rizik od razvoja karcinoma kože. Kada je riječ o estetskim posljedicama, najviše nas zabrinjavaju bore i prerano starenje kože”, upozorava dr. Haralović. Ključna riječ u toj izjavi jest “kumulativno”. Koža ne poznaje čistu bilancu ni novi početak, svako ljeto nastavlja se na prethodno, a račun raste tiho, bez opomena.

Piling u krivo vrijeme

Druga pogreška s doktoričina popisa posebno je podmukla jer se rađa iz najbolje namjere. Koža nakon sunčanja djeluje umorno, suho, mjestimice se ljušti i ruka sama krene prema pilingu ne bi li joj “pomogla” da se obnovi. No upravo u tom trenutku koža je najranjivija, a mi joj, umjesto pojačanja, šaljemo dodatni napad.

“Nakon izlaganja suncu dolazi do oštećenja kožne barijere i isušivanja kože, a dodatnim kemijskim ili mehaničkim pilingom tu barijeru još više slabimo. To na kraju može dovesti do pojave hiperpigmentacija”, objašnjava dermatologinja. Drugim riječima, u želji da uklonimo posljedice sunca, stvaramo nove, a hiperpigmentacije spadaju među najtvrdoglavije suvenire koje ljeto ostavlja, a koje ni jesen ni zima ne uspijevaju izbrisati. Kemijski i grublji mehanički pilinzi zato pripadaju hladnijim mjesecima.

Škrtarenje sa SPF-om koje se vidi tek poslije

Treća pogreška najraširenija je upravo zato što je u sivoj zoni. SPF koristimo, i tu većina stavlja kvačicu na svoju ljetnu dužnost. No između “koristiti” i “koristiti ispravno” stane spektar propuštene zaštite. “Mnogi od nas koriste proizvod sa zaštitnim faktorom, ali ga nanose premalo. Prema pravilu, za lice bismo trebali nanijeti količinu koja odgovara duljini dva prsta te zaštitu obnavljati svaka dva sata”, kaže dr. Haralović.

Dva prsta, svaka dva sata, formula jednostavnija od većine ljetnih koktela, a ipak je se gotovo nitko ne drži. Kremu nanosimo ujutro, tanko, kao da je riječ o skupom serumu koji treba rastegnuti do rujna, i potom na nju zaboravimo do sutrašnjeg jutra. Pritom svako kupanje, svako znojenje i svaki boravak u moru zaštitu odnose sa sobom, pa je nanošenje potrebno ponoviti bez pregovaranja i bez iznimke. A svima koji pred policom drogerije vode unutarnju debatu između faktora 30 i 50, naša sugovornica štedi vrijeme jednom rečenicom: “Nije toliko velika razlika između zaštitnog faktora 30 i 50 koliko je važno nanijeti dovoljnu količinu proizvoda”. 

Naravno, važno je biti dosljedan. Jer mozak će se s godišnjeg vratiti i sve zaboraviti, takva mu je narav. Koža neće. No ako joj ove sezone u arhivu pošaljete manje UV zraka, više kreme sa zaštitnim faktorom i samo odabrane najnježnije pilinge, pokazat će vam svoje najljepše lice.

Fotografije: dupephotos; magnific