Vrućina u tijelu, napetost i tijesne traperice – zvuči vam poznato? Ako da, vi ste najvjerojatnije u perimenopauzi, najturbulentnijem životnom razdoblju žene, koja se odnosi na godine koje prethode i slijede posljednju menstruaciju.

“Iako najčešće počinje nakon četrdesete godine života, perimenopauza nije dobna točka, već stanje tijela i uma“, započinje razgovor o ovoj, uvijek aktualnoj temi, dr. sc. Ivana Pentz, specijalistica ginekologije i opstetricije iz zagrebačke poliklinike Fleur koja je dugi niz godina vodila ambulantu za menopauzu u KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu.

Dodaje kako prije posljednje menstruacije, žena proživljava manje ili više intezivno razdoblje koje traje od četiri do deset godina, a obilježeno je brojnim promjenama – od onih vezanih uz menstruacijski ciklus, preko promjena raspoloženja i pojavi nesanice pa do preoblikovanju tijela. Brojne žene tako pogađa gubitak mišićne mase i debljanje u području pojasa.

Tko je glavni krivac?

Gotovo da i ne postoji žena koja nije čula i pročitala nešto o estrogenu. Dr. Pentz pojašnjava kako je estrogen jedan od spolnih hormona koji se najviše stvara u jajniku i ima više od 300 bioloških funkcija u ženskom tijelu. Osim u jajnicima, nastaje i u masnom tkivu i u nadbubrežnoj žlijezdi. On je glavni pokretač ženskog reproduktivnog sustava, ali je i čuvar vitalnih funkcija žene i njezina cjelokupnog zdravlja.

“Estrogen ima ključnu ulogu i u fiziologiji i metabolizmu masnoga tkiva, djeluje na razinu inzulina i metabolizam šećera, a između ostalog, sudjeluje i u izgradnji kostiju, potiče stvaranje kolagena te potiče rast kose i čuva libido. Žensko tijelo nastoji održati hormonsku ravnotežu, a problemi nastaju ako estrogena ima previše ili premalo”, pojašnjava dr. Pentz.

Višak estrogena mogu, među ostalim, stvoriti i bolesti nadbubrežne žlijezde i stres, prehrana s previše masnoća, te prekomjerno konzumiranje alkohola. No, srećom, kaže dr. Pentz, povećana količina estrogena ne pogađa svakoga. Osim toga, nečiji će organizam puno lakše deaktivirati i eliminirati višak estrogena, dok će drugom organizmu to biti mnogo teži izazov.

Menopauza i bolesti vezane uz nju

Vrijeme menopauze poklapa se s biološkim starenjem, a time i s porastom broja bolesti. Zbog pada razine spolnih hormona,   usporava se i rad štitnjače, a mijenja se i inzulinska osjetljivost koja kao posljedicu ima i preraspodjelu masnog tkiva te dobivanje na tjelesnoj težini. Poznato je da žena sa starenjem dobiva oko jedan kilogram godišnje, pa je 60-70% žena u postmenopauzi – pretilo.

Kako estrogen može utjecati na debljanje?

Žene se u perimenopauzi uglavnom žale na prekomjerno nekontrolirano debljanje ili znaju reći im je teško, gotovo „nemoguće smršaviti“.

“Istina je da je jedan oblik estrogena jako povezan sa kontrolom tjelesne težine. Radi se o estradiolu koji pomaže regulirati metabolizam masti i ugljikohidrata, a oko menopauze dolazi do njegovog značajnog pada”, pojašnjava dr. Pentz.

Zanimljivo je da se u reproduktivnoj dobi žene uglavnom debljaju oko bokova i bedara te poprimaju tzv. kruškasti oblik, dok u peri-i postmenopauzi ženino tijelo poprima oblik jabuke. “Ovaj drugi tip debljanja karakterističan je po nakupljanju masnih stanica u središnjem djelu, u abdomenu i oko unutarnjih organa te može biti opasan zbog povezanosti sa razvojem šećerne bolesti, srčanih bolesti, moždanog udara te nekih karcinoma”, upozorava dr. Pentz.

Osim toga, nastavlja naša sugovornica,  žene oko menopauze postaju manje fizički aktivne, osjećaju se umornije zbog manjka energije, ali i gube mišićnu masu, što im dodatno otežava održavanje normalne tjelesne težine.

“Težina samo raste, iako jedemo manje, a vježbamo više. Osjećaj gladi i slabost, s naročitom potrebom za nečim slatkim, uz neizostavno pojasasto debljanje najvjerojatnije su znak inzulinske rezistencije, a kod sumnje na tu pojavu, obično se radi se modificirani OGTT test – mjeri se razina šećera u krvi  natašte i dva sata nakon doručka, uz određivanje inzulina, te provjeru hormona štitnjače i razinu vitamina D.

Savjetuje se i promjena životnih navika te pojačana fizička aktivnost, smanjenje količine rafiniranih ugljikohidrata u prehrani te, u ozbiljnijim slučajevima, uvođenje lijekova koji povećavaju učinkovitost inzulina kao što su metformin, inozitol i slično.

Hormonska terapija – da ili ne?

“Kod ovog pitanja, ključan je invidualni pristup svakoj ženi”, kaže dr. Ivana Pentz.  “Hormonska terapija je općenito dobro ispitivana  metoda, s poznatim povoljnim učincima i rizicima, a u zadnje vrijeme sve je više dokaza da upravo estrogenskom terapijom u perimenopauzi može se spriječiti pojava inzulinske rezistencije kod žena. Danas se paleta preparata za hormonsko liječenje proširila, doze sintetskih preparata smanjile, a otvorila su se vrata i preparatima biljnog podrijetla koji djelovanjem sličnim sintetskim hormonima mogu poprilično ublažiti simptome”.

Preporuča se konzumacija žutog i narančastog voća i povrća – agruma, bobičastog voća, naročito borovnica, zeleno lisnato povrće – brokula, cvjetača, kupus, zatim avokado, orašasti plodovi, plava riba, integralne žitarice, zob, mahunarke i lan. Treba izbjegavati unos životinjskih bjelančevina (crveno meso, suhomesnati proizvodi, mlijeko) jer oni doprinose dodatnom gubitku kalcija iz tijela. Mlječne proizvode kao što su sir, vrhnje, jogurt treba konzumirati umjereno. Izbaciti iz prehrane šećer i bijelo brašno.

Preporučuju se i biljni čajevi – kopriva i kadulja koji navodno smanjuju nalete vrućine.

“Sve žene u menopauzi mogu uzimati dodatno vitamin D budući da on okazano pozitivno djeluje i na reproduktivni sustav i na metabolizam šećera preko inzulina, a o doziranju se valja posavjetovati s liječnikom”, zaključila je dr. Ivana Pentz.