Sitni prištići oko usta? Možda je riječ o perioralnom dermatitisu. Dermatologinja otkriva što ga uzrokuje i kako ga liječiti

Ako ste posljednjih tjedana proveli barem nekoliko minuta na beauty strani TikToka ili Instagrama, velike su šanse da ste naišli na pojam perioralni dermatitis. Sitni crveni prištići oko usta, koža koja pecka, zateže i ne reagira ni na jedan od provjerenih skincare proizvoda postali su tema brojnih objava i osobnih iskustava. Iako na prvi pogled može izgledati poput običnih akni ili iritacije, riječ je o upalnom stanju kože koje zahtijeva drukčiji pristup njezi i liječenju.

@thatonegirlroni I’ve had it for so long #perioraldermatitistreatment #skincare ♬ original sound – GGG

Pomalo ironično, u vremenu kada nas društvene mreže svakodnevno uvjeravaju da nam za zdravu kožu treba barem nekoliko seruma, aktivnih sastojaka i pomno osmišljena rutina, upravo pretjerivanje s kozmetikom može biti jedan od čimbenika koji pogoršavaju perioralni dermatitis. A kada se pojave prve nepravilnosti, često radimo ono što nam se čini najlogičnijim – dodajemo još jedan proizvod koji bi trebao riješiti problem.

Zašto se perioralni dermatitis pojavljuje, kako ga razlikovati od drugih kožnih problema i što učiniti kada uobičajena njega više ne pomaže, pitali smo poznatu dermatologinju dr. sc. Jelenu Meštrović Štefekov, koja nam je objasnila što se zapravo događa s kožom i zašto je u liječenju ponekad manje doista više.

Nisu sve sitne crvene nepravilnosti akne

„Perioralni dermatitis je upalna, recidivirajuća, često uporna dermatoza koja zahvaća područje oko usta i nosnih krila, a povremeno i vanjskih kutova oba oka. Manifestira se u vidu sitnih, karakteristično grupiranih crvenih ‘prištića’, a može biti praćena crvenilom i suhoćom kože, uz osjećaj zatezanja, pečenja ili svrbeža“, objašnjava dr. sc. Jelena Meštrović Štefekov.

Zbog svojeg izgleda perioralni dermatitis lako se može zamijeniti s aknama, rozacejom ili kontaktnim dermatitisom. Međutim, pogrešna procjena može dovesti do korištenja preparata koji dodatno iritiraju već osjetljivu kožu. Dugotrajne i ponavljajuće promjene, osobito one koje ne reagiraju na uobičajenu njegu, zahtijevaju dermatološki pregled.

Može li naša skincare rutina biti jedan od krivaca?

Premda se perioralni dermatitis sve više spominje u beauty zajednici, njegov nastanak još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Kako ističe dermatologinja, riječ je o multifaktorijalnom stanju, što znači da na njegov razvoj može utjecati više različitih čimbenika.

@_clo222 It’s genuinely ruining my self confidence I don’t even want to leave my house at this point please help me🫩 I also don’t have a million dollars to spend on this and have a dermatologist appointment soon. But it’s painful af and it’s so itchy and dry #perioraledermatitis #perioraldermatitistreatment #fyp ♬ Sparks Dakotas version – kat

„Točan uzrok perioralnog dermatitisa još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da na njegov nastanak utječe kombinacija različitih čimbenika. To uključuje narušenu zaštitnu barijeru kože, genetsku predispoziciju, pretjeranu upotrebu kortikosteroidnih krema te korištenje neodgovarajućih kozmetičkih proizvoda” tvrdi dermatologinja.

“Posebno problematični mogu biti agresivni preparati, izrazito okluzivne formule i pretjerano slojevita skincare rutina. Među mogućim okidačima navode se i paste za zube s fluoridima, hormonalne promjene te hormonska kontracepcija. Posljednjih godina istražuje se i povezanost perioralnog dermatitisa sa zdravljem probavnog sustava, osobito upalnim stanjima poput gastritisa i prisutnošću bakterije Helicobacter pylori, što dodatno otvara pitanje povezanosti crijeva i kože“, navodi.

Čišćenje lica – koliko često je prečesto? Saznajte OVDJE

Ipak, potencijalna povezanost ne znači da je bakterija Helicobacter pylori dokazani uzrok perioralnog dermatitisa niti da svaka osoba s ovim kožnim problemom ima gastrointestinalne tegobe. Zato dermatologinja naglašava važnost temeljite anamneze i individualnog pristupa.

Kada je manje njege zapravo bolja njega

“U terapiji perioralnog dermatitisa primarno koristimo nulti i minimalistički pristup. Obustavlja se korištenje svih dotad korištenih lokalnih preparata, osobito kortikosteroidnih, kao i kozmetičkih, a uvode se bazični, neutralni preparati. Ukoliko ovaj pristup nije dostatan, liječenje se nastavlja s protuupalnim i antimikrobnim lokalnim preparatima (inhibitori kalcineurina, metronidazol, eritromicin, ivermektin..)” kaže dr. Meštrović Štefekov.

Kod blažih oblika već samo pojednostavljivanje rutine može donijeti poboljšanje, no u određenim slučajevima potrebna je dodatna terapija. “Kod opsežnijih i upornih recidivirajućih oblika potrebna je peroralna antibiotska terapija najčešće iz skupine tetraciklina ili makrolida, a povremeno i terapija izotretinoinom. Naravno, od izuzetne je važnosti ukidanje ili terapija potencijalnih unutarnjih trigera, poput hoormonalnih ili gastrointestinalnih” zaključuje dermatologinja.