U ovom malom krugu života koji gotovo poput neke mantre ponavljamo iz godine u godinu, prvo se pripremamo za ljeto, pokušavamo dati sve od sebe da budemo najljepši i najzanosniji, a onda se nakon ljeta vraćamo s brojnim problemima jer u želji za preplanulom puti nismo uspjeli zaštititi kožu na adekvatan način. Tako se s velikim uskličnikom javljaju HIPERPIGMENTACIJE, a potom i veliki upitnik kako ih se riješiti.
U ovom tekstu neću ponavljati sve vrste pigmentacija i njihovu tvrdokornost te razloge zbog kojih nastaju, jer to se može pročitati gotovo svakim klikom u tražilici. Neću govoriti previše ni o prevenciji, jer svi znate koliko se štete događa s prvim zrakama sunca i kako i kratko izlaganje utječe na kožu osoba sklonih hiperpigmentacijama. Samo ću reći da zaštitni faktor treba nanositi tijekom cijele godine.
Melazma se češće razvija kod tamnoputih
Melanociti koji aktivno proizvode melanin odgovorni su za sve pigmentacijske poremećaje. Razlog zbog kojih su ovi poremećaji česti zapravo je njihova velika osjetljivost na sve vanjske utjecaje. Klinički se melazma manifestira kao ograničena tamno pigmentirana makula ili više njih, bizarnog oblika, ali simetrična na obje strane na suncu izloženim dijelovima kože, najčešće na licu. Promjene su najčešće izražene na čelu, nosu, obrazima i iznad gornje usne. Epidermalne promjene su tamno smeđe, a one koje dolaze iz dermisa su plavo sive, dok miješani oblici izgledaju sivo smeđe. Upravo je ova diferencijacija najvažnija prilikom dijagnostike kako bi se moglo pristupiti optimalnom terapijskom postupku.
Melazma se češće razvija kod tamnoputih i češće kod žena, ali još uvijek pravi uzroci nailaze na brojne debate među znanstvenicima. Genetska predisponiranost može objasniti zbog čega se kod više članova iste obitelji razvijaju slični poremećaji pigmentacije. Među potencijalne trigerima svakako treba spomenuti UV zrake, vaskularne faktore, kronične upalne poremećaje, upotrebu različitih kozmetičkih proizvoda, fototoksične i fotosenzitivne supstancije te upotreba brojnih fotosenzitivnih lijekova. Sve navedeno dovodi do pretjerane stimulacije melanocitnih receptora. U stanju ekscitiranosti, receptori su preosjetljivi i na niže doze gore navedenih trigera koji potom produciraju povećane količine melanina. Druga mogućnost je da trigeri, kada zahvate receptore, onesposobe regulaciju produkcije melanina.
Kratko ću se osvrnuti na vanjske faktore koji su međusobno povezani. UV zrake i vrućina, vruća voda, neadekvatna primjena lokalne terapije koja dovodi do kontinuirane iritacije kože s posljedičnim upalnim reakcijama te postinflamatorne hiperpigmentacije kao posebna vrsta hiperpigmentacije… Sve su to najčešći razlozi zbog kojih nakon ljeta nastaju gore opisane promjene.
Kako tretirati hiperpigmentacije?
Prvi korak u liječenju je diferencijacija epidermalnih od dermalnih pigmentacija. Liječenje treba započeti liječenjem svih nepravilnosti na koži, svih upalnih procesa, uklanjanjem viška sebuma uz regulaciju sebacealne sekrecije, liječenjem prištića, vaskularnih poremećaja i drugih nepravilnosti.
Započinjemo s hidrokinonom (najčešći sastojak preparata za terapiju hiperpigmentacije) i AHA kiselinama (prirodne kiseline koje pomažu da se koža riješi odumrlih stanica i time potiču obnovu kože), jednom do dva puta dnevno, a navedeni protokol se provodi kroz 4 mjeseca. Nakon toga se koriste antioksidansi (primjerice vitamin C) i retinol u visokim koncentracijama koji su bitni za stabilizaciju i smanjenje osjetljivosti melanocita na vanjske i unutrašnje faktore, a potom ponovno ubacujemo 4% hidrokinon u kombinaciji s tretinoinom i navedeni se postupak može koristiti i duže od 4 mjeseca, ovisno o podnošljivosti. Vitamin C u koži ima antioksidativno djelovanje te je štiti od slobodnih radikala koji oštećuju kožu i čine je starijom. Ima mogućnost neutralizacije slobodnih radikala i stvara svojevrsnu barijeru od štetnih tvari izvana. Osim toga, vitamina C sprječava sintezu melanina i time sprječava razvoj hiperpigmentacija i diskoloracija na koži, a može i posvijetliti postojeće.
Posljednja faza zapravo je nastavak stabilizacije s retinolom, antioksidansima i protuupalnim te nehidrokinonskim izbjeljivačima. U slučaju ponovnog recidiva, vraćamo se na prvi i drugi korak. U suprotnom se savjetuje održavanje kemijskim pilinzima različitih kakvoća i dubina te neabrazivni i abrazivni laserski postupci. Kako svaki pacijent zahtijeva individualni pristup, i protokoli su varijabilni.
Temeljem brojnih znanstvenih i kliničkih studija te literature, izdvajam Dr. Obagija i prof. Katsambasa, zahvaljujući čijim radovima sam i sama razvijala svoje principe rada (napominjem da dolaze iz LA-a i Atene, što znači da se cijeli svoj radni vijek bore s hiperpigmentacijama zbog velike insolacije).
Zaključak je da ne postoji instantno rješenje za hiperpigmentacije i liječenje je dugotrajno. Svi postupci koji su agresivniji i s trenutnim rezultatom, manje su učinkoviti i s dužim oporavkom, a s posljedičnim brzim vraćanjem hiperpigmentacija te uz moguća dugotrajna oštećenja kože i „rebound“ fenomenom s još gorim izbijanjem pigmenta.
