Da su višak kilograma i debljina samo estetski problemi, njima se zasigurno ne bi bavila čitava zdravstvena zajednica, i to već desetljećima.
Iako znamo da je debljina bolest, i zapravo vrlo složeno zdravstveno stanje na čiji nastanak i progresiju utječu mnogobrojni čimbenici, često nam nije u potpunosti jasno koji točno faktori mogu igrati ulogu u brojci koju vidimo na vagi.
Ples po tankoj žici
Prije svega, to su okoliš u kojem živimo, naše životne navike i eventualni zdravstveni problemi koji mogu ležati u podlozi, no sve nam je jasnija i uloga genetike u razvoju debljine. Imati genetsku predispoziciju za određeno stanje ili bolest svakako nije “presuda” da nas upravo to i čeka u budućnosti, no zanemariti ulogu gena u debljini bilo bi vrlo neozbiljno.
Kao i u većini slučajeva, može nam se činiti da “plešemo po tankoj žici” u nastojanju da ispravnim i zdravim odabirima svakodnevnog životnog stila suzbijemo nepovoljne genetske predispozicije.
Jasno je da do viška kilograma dovodi prekomjerni kalorijski unos te manjak fizičke aktivnosti, no ne možemo zanemariti činjenicu kako nasljeđivanje određenih genetskih varijanti može značajno povećati predispoziciju pojedinca – kako za povećan apetit, tako i za pohranu masti, brzinu metabolizma i bazičnu potrošnju energije.
Došlo je vrijeme da o debljini razgovaramo drugačije!
Iz tog je razloga izrazito važno shvatiti ulogu genetike u razvoju debljine – primjerice, osoba može imati genetsku predispoziciju za osjetljivost na određene namirnice ili pak sporiji metabolizam, što neminovno dovodi do bržeg dobivanja na težini. Kad tome pripojimo okolišne čimbenike, fizičku aktivnost i naučene prehrambene navike, jasno nam je kako je debljina mnogo kompliciraniji problem nego što se na prvu možda čini.
Baš kao što svatko dobiva kilograme na jedinstven način, tako ih svatko i gubi na sebi svojstven način – zbog čega u procesu mršavljenja ne možemo zanemariti genetičke, bihevioralne i okolišne čimbenike, već ih je potrebno iskoristiti za kreiranje učinkovite strategije prevencije i liječenja debljine.
Je li debljina nasljedna?
Brojne studije su pokazale kako debljina itekako nosi nasljednu komponentu, a identificirano je više gena koji, ako dođe do promjene ili defekta na njima, mogu pogodovati nastanku pretilosti i lakšeg debljanja.
Kako točno genetika utječe na debljinu? Nekoliko je ključnih točaka u kojima se naš genski materijal prepliće sa sklonošću ka nakupljanju suvišnih kilograma:
Regulacija apetita
Genetski faktori i varijacije u našim genima uvelike utječu na sposobnost tijela da uspješno regulira osjećaj sitosti i gladi. Veliku ulogu u ovom procesu imaju hormoni – pa tako leptin signalizira sitost, a grelin osjećaj gladi. Isto tako, razine ovih hormona i njihov stupanj reguliranosti mijenjaju izraženost apetita, a samim time utječu i na količinu hrane koju unosimo pojedinim obrokom.
Distribucija masnog tkiva u tijelu
Znamo da su neki među nama pravi sretnici kad je u pitanju raspodjela masnoća na tijelu, zbog čega je višak kilograma jedva vidljiv, dok se drugima svaki dobiveni kilogram “lijepi” baš tamo gdje ne bi trebao te odaje dojam kao da smo umjesto jednog, dobili pet kilograma. I ove razlike među pojedincima možemo pripisati genetici – neki ljudi imaju predispoziciju za nakupljanje masti na određenim dijelovima tijela, primjerice oko struka, dok će se kod drugih mast skladištiti pretežno na bokovima.
Osim što nam način distribucije masti utječe na izgled, može utjecati i na tjelesnu formu, ali i na rizik od razvoja zdravstvenih problema: osobe sklonije nakupljanju visceralne masnoće na području struka imaju i povećan rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti. Korisne savjete za uspješnu borbu protiv viška kilograma potražite na portalu Istina o debljini.
Brzina metabolizma
Još jedna izrazito bitna stavka genetskog nasljeđivanja je metabolizam, točnije način i brzina kojom organizam pretvara hranu (unesene kalorije) u daljnju energiju – te kako tom energijom upravlja.
Genetika utječe na brzinu našeg metabolizma, odnosno na to koliko kalorija naše tijelo sagorijeva u mirovanju – pri čemu osobe sa sporijim metabolizmom mogu imati veći rizik od debljanja, čak i kada unose iste količine kalorija kao osobe čiji je metabolizam brži. S obzirom na to da metabolizam čine svi biokemijski procesi u organizmu koji sudjeluju u razgradnji hrane i proizvodnji energije, jasno nam je kako je riječ o vrlo složenom sklopu međusobno povezanih procesa.
Važan nam je i pojam bazalnog metabolizma. On označava minimalnu količinu energije koju tijelo troši za održavanje osnovnih tjelesnih funkcija poput disanja, cirkulacije, rada srca i održavanja tjelesne temperature, a njegova brzina varira od osobe do osobe te ljudi sa sporijim bazalnim metabolizmom mogu lakše nakupiti višak kilograma.
Kod fizički aktivnih ljudi, potrošnja kalorija kroz dan je veća, a metabolizam se ubrzava upravo tijekom izvođenja fizičke aktivnosti – pri čemu ne smijemo zanemariti niti činjenicu da osobe s većom mišićnom masom imaju i veću potrošnju kalorija, a time i brži metabolizam. Također, s godinama se metabolizam prirodno usporava pa je nakupljanje kilograma sve lakše. Kad govorimo o genetici, razine hormona poput tiroksina koji regulira rad štitnjače te inzulina koji regulira razinu šećera u krvi, također su važan faktor u brzini metabolizma.
Genetika i životni stil nisu odvojena priča
Iako je sasvim jasno da genetika igra veliku ulogu u nastanku debljine, ne možemo poreći kako je interakcija genetske predispozicije i faktora životnog stila zaslužna za nastanak i progresiju pretilosti. Utjecaj gena na predispoziciju ka debljini je velik, no ne možemo odvojiti gene od životnog stila – jer se odluke koje svakodnevno donosimo odražavaju na sve aspekte našeg života, pa tako i na broj kilograma. Prehrana, fizička aktivnost i socijalna komponenta čine neraskidivu vezu koja “odlučuje” hoće li se genetski faktori aktivirati – i u kojoj fazi života.
