Piše dr. Nikola Milojević

Postoje neki trenuci u životu, naizgled nebitni, beznačajni, ali s vremenskim odmakom shvatimo da su nam zapravo obilježili životni put i da smo došli do nekih važnih spoznaja.

Jedan takav trenutak dogodio mi se još dok sam gradio svoju karijeru u Londonu. Iza mene je bio naporan radni dan i kao da to nije bilo dovoljno, na ulici me dočekala dosadna londonska kiša, a slobodnog taksija nije bilo ni na obzoru. Nakon što potpuno mokar uspijevam pronaći svoj prijevoz do kuće, umornog i pomalo neraspoloženog, dočekuje me vrlo brbljiv taksist. Radni dan estetskog liječnika ne staje izlaskom iz ordinacije, pa me u vožnji nazvao jedan pacijent koji je imao bezbroj pitanja vezanih uz moju profesiju. Na sva sam pitanja vrlo strpljivo i detaljno odgovorio, ali sam nažalost ili sada kako sam rekao, s vremenskim odmakom – nasreću, za temu zainteresirao i svog vrlo znatiželjnog taksi vozača.

Ne volim i izbjegavam stereotipe, ali kad bih vam ga opisivao, macho bi možda bila najbliža asocijacija. „Vi ste estetski liječnik? Radite tretmane botoksom? Nikad si to ne bih priuštio, izgledati podbuhlo, prezategnuto, neprirodno..“ Nakon što sam i njemu objasnio kako se tu ne radi ni o kakvoj štetnoj supstanci, upitao sam ga koristi li kreme za lice. Odgovorio mi je potvrdno. Dakle, ipak brine o svom izgledu. Eto, rekao sam mu, upravo tako kako je danas sastavni dio muške njege (a nekad je to bilo sjetit ćete se, nezamislivo) nanositi kremu na lice, tako će jednom i botoks postati sastavni dio osnovne njege. Bila je to iz te pozicije, vrlo hrabra, vizionarska izjava, ali vizionari su oduvijek hrabri u svojim izjavama, složit ćete se. Danas svjedočimo činjenici da su se moja predviđanja obistinila.

Tragovi života

Došavši kući, a prije spavanja imao sam i jedan jako zanimljiv razgovor s mojom, tada još malenom kćeri Hanom. Čitao sam joj priču prije spavanja i pritom, najvjerojatnije gestikulirao, a ona me, naivno, nevino, ali vrlo pronicljivo – jer djeca su upravo takva, upitala: „Tata, kakvi su to tragovi na tvom čelu?“ Naravno mislila je na bore, a ja sam pomislio, koja divna asocijacija, kakva lijepa metafora. Da, bore su tragovi. Tragovi smijanja, sunca, tuge, neprospavanih noći, ukratko tragovi života. I tragovi života se ne smiju brisati, jer tako brišete i sam život. Ali ipak me natjeralo na razmišljanje… Nekad su ti tragovi lijepi, nekad manje lijepi, baš kao i sam život, no zašto te manje lijepe tragove ne bismo nekako ublažili, oplemenili?

Još u ranim devedesetim godinama renomirana okuloplastična kirurginja Dr. Jean Carruthers, koja je na recentnom TAMC kongresu osvojila Lifetime Achievement Award, botoks je koristila za ublažavanje tikova oka. Naime, naše je tijelo sastavljeno od mišića i gotovo sve što radimo od disanja do treptanja, pokreću upravo mišići, a botoks je stoga vrlo uspješno rješavao taj problem, kao i probleme vezane uz prekomjerno znojenje, migrene. Botoks je zapravo jedan vrlo fini lijek, koji na lijep način kontrolira mišiće i ako smo dovoljno dobro obaviješteni o svim njegovim prednostima, uvidjet ćemo da je cijela ta tema vrlo kompleksna i zanimljiva.

Dr. Jean Carruthers je dakle botoksom vrlo uspješno sanirala probleme tikova, sve dok joj jednog dana jedan pacijent nije izrazio svoje nezadovoljstvo. Budući da su dotičnom pacijentu tikovi bili uvelike ublaženi, možete samo zamisliti koliko se neugodno iznenadila. Ali, na njeno još veće iznenađenje, pacijent je rekao: „Da, tikovi su pod kontrolom, ali ovaj put mi se nisu smanjile bore.“ To je bio taj jedan „eureka trenutak“, u kojem se Dr. Jean Carruthers zapitala – pa zar je ovo moguće, u tretmanu od pet do deset minuta postigli smo rezultate kao nakon skupih kirurških zahvata, rezerviranih za privilegirane, bogate, ali i hrabre. One koji se ne boje ići „pod nož“.

Botoks revolucija

Dugo je trebalo da se ishoduju sve potrebne dozvole za korištenje botoksa u estetske svrhe, u početku je bilo dozvoljeno tretirati samo bore između očiju, kasnije i ove na čelu – frontalis, a potom i  treću zonu – okularis. To su bile dakle prve tri zone koje su se tretirale. U ranim dvijetisućitim godinama, gotovo svi estetski liječnici počeli su koristiti botoks, naravno bila je to revolucija, a kako to s revolucijama ide – ponešto se i pretjera. Ubrizgavale su se prevelike količine botoksa i rezultati su ponekad uistinu znali biti neuspješni. Naravno, kao i u bilo kojoj drugoj grani znanosti, ponekad učimo na tuđim, ali i vlastitim greškama i kako godine idu, količina botoksa koji se ubrizgava, smanjuje se, a rezultati su bolji i prirodniji.

Danas dodatno pomažu i razni tretmani poput Skinpena, lasera, Morpheusa… Tragove ublažavamo puno manjim dozama botoksa. Ipak, naglašavam, estetska medicina nastala je pronalaskom botoksa, odnosno njegovom primjenom u estetske svrhe. Upravo je botoks pokretač nekirurške estetske medicine. Tek kasnije uvode se laseri, dermalni fileri, krvne plazme, microneedlinzi, ali bez botoksa ne bi bilo estetske medicine, a botoks i dermalni fileri dva su glavna „alata“ u toj grani medicine.

Meni osobno, jako je važno da su rezultati botoksa što prirodniji i to mi je prioritet od samih početaka karijere estetskog liječnika. Botoks ubrizgavam od 2005. godine, a u The Harley Medical Group u Londonu znao sam napraviti i po 50 tretmana botoksom dnevno. Čovjek teško može ocijeniti sam sebe, ali brojni intervjui koje sam tada dao za britanske medije i činjenica da sam novinarima u Engleskoj tada bio gotovo pa referentna točka kada se priča o botoksu, rekao bih da govori sama za sebe.

The Botox King

Nadjenuli su mi nadimak The Botox King. Moram priznati da mi je to djelovalo pretenciozno, neprofesionalno i na neki mi je način izazivalo i nelagodu, ali sada, 35 000 botoksa kasnije, s ponosom mogu reći da sam taj nadimak prigrlio. Dobio sam ga od svojih kolega i danas oko te teme više nisam nesiguran, dapače. Svaki čovjek ima neki talent, tužno je što ga neki nikad ne otkriju, a ja sam sretan ako sam kroz svoju profesiju svoj talent uspio razviti do te mjere da će me netko prozvati kraljem neke vještine. I nisam ga dobio tek tako, nasljedstvom! Na to sam osobito ponosan. Naime, moja primanja u The Harley Medical Group nisu bila visoka, ali dobio sam priznanje pacijenata, struke i što je najvažnije neprocjenjivo iskustvo. Radio sam jako puno, umor nikada nije bio izgovor, nikad mi ništa nije bilo teško. Kažu da je znanje biljka gorkog korijena, ali slatkih plodova i ja se s time u potpunosti slažem.

Još dok sam radio u The Harley Medical Group, počeo sam paralelno graditi Milo Clinic. Ohrabren ogromnim iskustvom počeo sam botoksom i dermalnim filerima ravnati nos,  „popunjavati“ podočnjake, što mi je i danas omiljen tretman, ali počeo sam i eksperimentirati s puno manjim dozama botoksa od uobičajenih.

Baby botox

Tada sam negdje, pretpostavljam u medijima naišao i na termin “boytox” – botoks za muškarce. Inspiriran tim zgodnim terminom, spontano sam rekao, ok, a zašto onda ne bismo male količine botoksa koji se ubrizgava za prirodne rezultate nazvali baby botoks. Taj termin nikada prije nisam čuo i nakon što sam ga u engleskim medijima par puta spomenuo, taj je izraz zaživio. Hoće li to nekom zazvučati pretenciozno, baš kao što može i moj nadimak manje je važno, važnije je da objasnim što je to zapravo baby botox.

Dakle, imamo nešto što nazivamo „visoki botoks“ –  ubrizgavaju se velike doze botoksa, normalni botoks, što bi značilo 20 – 50 jedinica za cijelo lice, a baby botoks je pola doze normalnog botoksa.

Što nas dovodi do sljedeća tri termina, mikrobotoks, mezobotoks i nanobotoks. E, tu je pak riječ o tehnici. A to je nešto što se ne može tek tako savladati. Potrebno je malo talenta, puno znanja o anatomiji lica i jako puno iskustva, dakle – rada. Radi se o jednom vrlo kratkom trzaju prsta, kojeg je teško objasniti kao što je i osjećaje ponekad teško objasniti, a botoks se mora aplicirati na vrlo egzaktan način, dakle točno se mora znati mjesto ubrizgavanja za optimalne rezultate, ne ubrizgavamo ga na potpuno identično mjesto kao što bismo ubrizgavali obični botoks, a to je stvar kako poznavanja anatomije lica, tako i osjećaja.

Injektiraju se minimalne doze, mimika lica se zadržava, šarmantne bore se s lica ne brišu, a one nepoželjne se smanjuju, a rezultati su dugotrajni. Priča je to koja sve ide više u sferu prirodnog, fokus je na samoj kvaliteti kože, na tome da koža blista, a svako pretjerivanje i “prenapumpanost” se izbjegava. Budući da se cijeli tretman izvodi na vrlo osjetljivim zonama lica, potrebno je imati takve kompetencije koje onemogućuju nepoželjne rezultate kao što su primjerice Spock eyebrows..nedopustivo je i da se obrva spusti, lice zamrzne, a sve je to je vrlo zahtjevno.

I za kraj, ponavljam i stoput ću ako treba ponoviti – botoks nije otrov, botoks je prirodni protein, a njegovo ubrizgavanje je iznimno siguran tretman. U tijelu se zadržava do tjedan dana, a rezultati traju od 3 do 6 mjeseci. Izvodi se vrlo tankom iglom, a ako ga izvodi profesionalac, gotovo je pa bezbolno.

U dobrim i sigurnim rukama botoks zapravo postaje – njega kože