Vitiligo je kronična bolest kože obilježena pojavom bjelkastih mrlja na koži i na sluznicama koje nastaju kao posljedica gubitka pigmentnih stanica u epidermisu. Riječ je o relativno čestom stanju koje zahvaća 1-2% populacije diljem svijeta, a u nekim područjima, primjerice u Indiji, bolest zahvaća i do 8% stanovništva. Mogu biti zahvaćeni svi dijelovi kože, sluznice i dlačice na svim dijelovima tijela, najčešće obrve i trepavice.
O ovoj kožnoj bolesti, njezinim uzrocima i eventualnim načinima liječenja razgovarali smo sa zagrebačkom dermatovenerologinjom dr. Majom Kovačević.
Prije svega, zanimalo nas je u kojoj se životnoj dobi vitiligo obično javlja?
“Vitiligo se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. U žena se češće javlja prije 30. godine života, dok se u muškaraca javlja u petom desetljeću života. Obično se očituje tijekom proljeća i ljeta, na područjima izloženim sunčevoj svjetlosti, a zabilježena je povezanost između trauma kože, sunčanih opeklina te trudnoće i pojave promjena na koži. Iako je tijek vitiliga nepredvidiv, bolest najčešće sporo napreduje”, otkrila nam je dr. Kovačević.
Kakav je tijek bolesti? Napreduje li, smanjuje li se ili stagnira kada se jednom pojavi?
“Vitiligo ima vrlo nepredvidiv klinički tijek. U nekih se pacijenata naglo pojavi i naglo širi, a potom dulje vrijeme miruje, dok se u nekih kontinuirano širi tijekom vremena. Slična je situacija sa pojavom novog pigmenta – kad se pojavi, kod nekih pacijenata ostaje trajno, dok se kod drugih izgubi uslijed prekida terapije ili nakon nekog vremena”.
Je li bolest genetski uvjetovana ili na nju djeluju vanjski faktori?
“Pigmentne mrlje nastaju zbog gubitka funkcionalnih pigmentnih stanica – melanocita u površinskom sloju kože. Smatra se kako je riječ o autoimunoj bolesti koja se javlja u osoba koje imaju genetsku sklonost uslijed djelovanja nekih čimbenika iz okoliša. Pacijenti s vitiligom češće imaju neke druge autoimune bolesti kao što su bolesti štitnjače, dijabetes tipa 1, psorijaza, reumatoidni artritis, Addisonova bolest, sistemski eritematozni lupus, perniciozna anemija i slično pa je vrlo važno učiniti detaljniju dijagnostičku obradu”.
Postoji li lijek za vitiligo ili barem preparati kojim se njegova pojavnost može ublažiti?
“Terapiju koja nam je u današnje vrijeme dostupna dijelimo na: topičku terapiju koja podrazumijeva aplikaciju krema i masti na bazi kortikosteroida, vitamina D3 i/ili imunomodulatora, sistemsku terapiju, odnosno peroralno uzimanje antioksidansa, vitamina i dodataka prehrani, fototerapiju ili obasjavanje promjena UVB svjetlošću valne duljine 311nm sa specijaliziranim aparatima, kiruršku terapiju koja podrazumijeva presađivanje dijelova tkiva ili presađivanje suspenzije melanocitnih stanica, alternativne metode liječenja (psihoterapija, kamuflaža), te klimatoterapiju na Mrtvom moru.
Kombinirana terapija danas se smatra zlatnim standardom za liječenje vitiliga, a temelji se na primjeni topičkog kortikosteroida ili topičkog imunomodulatora uz uskospektralnu UVB 311 nm fototerapiju i peroralne antioksidanse. Rezultati kombinirane terapije premašuju rezultate postignute monoterapijom, no u oba slučaja potrebno je naglasiti pacijentu kako je ipak za pojavu repigmentacije potreban određen vremenski period i kontinuirana primjena terapije”, pojasnila je dr. Kovačević te je dodala da se u pacijenata koji imaju više od 80% površine kože zahvaćene vitiligom i kod kojih ostale terapijske opcije bile bezuspješne, provodi potpuna depigmentacija kože preparatima hidrokinona.
Postoji li neka vrsta preventivnog djelovanja kako se vitiligo ne bi pojavio?
“Nažalost ne postoje preventivne mjere koje bi spriječile pojavu vitiliga, a u slučaju pojave bolesti je važno što prije potražiti pomoć liječnika kako bi se spriječilo njezino širenje”, poručila je dermatovenerologinja dr. Maja Kovačević.
