Estetska kirurgija danas je sve samo ne na tabu, a odlazak estetskom liječniku ili kirurgu postao je tema sve brojnijih razgovora među prijateljima, kolegama na poslu, pa čak i poznanicima. No, to nikako ne znači da bismo estetske korekcije lica i tijela trebali shvaćati olako.

Oko nekih zahvata mišljenja su podijeljena

Svaki zahvat nosi posljedice i rizike – pa iako su one mahom pozitivne te nam omogućavaju da napokon ispravimo nedostatke, vratimo izgubljene konture ili se riješimo dugogodišnjih kompleksa, treba imati na umu kako svaka operacija nosi i svoje “protiv” argumente.

A kad su u pitanju operacije oko kojih su mišljenja podijeljena, jedna od najčešće spominjanih svakako je facelifting – posebno prije 50-e. Kirurško uklanjanje viška kože i zatezanje potkožnog tkiva i kože lica i vrata jedna je estetskih operacija s najsnažnijim učinkom, no mnogima i sam spomen faceliftinga izaziva nelagodu. Plastični kirurzi se slažu da je riječ o jedinom zahvatu koji zaista uklanja višak opuštene kože, no jedno od spornih pitanja je – u kojoj dobi ga je najbolje napraviti?

Svaka operacija nosi “za i protiv” argumente

Uvriježeno je mišljenje da je kirurški facelifting rezerviran za osobe nakon 50-e, no zanimalo nas je – što je s osobama koje već u 40-ima imaju indikacije za operaciju – jer im neinvazivne metode više ne pomažu s problemom opuštenog viška kože?

Po odgovore smo se uputili kod jednog od najvećih hrvatskih stručnjaka za facelifting, prim. doc. dr. sc. Zorana Veira, vlasnika Poliklinike Veir.

Ima li smisla raditi facelifting u 40-ima? Znači li izvođenje zahvata u tim godinama i potrebu za ponovnim zahvatom u 60-ima? Koji su argumenti “za” i “protiv”? Saznajte u nastavku!

Jedino je faceliftingom moguće zategnuti kožu i potkožno tkivo

Prije svega, važno je znati kako ne postoji drugi način uklanjanja obješene kože lica – čak niti uz najmodernije uređaje i sofisticiranu tehnologiju koja je estetskim kirurzima dostupna. Mnoge aparativne metode mogu zagladiti kožu, zategnuti manju količinu opuštene kože, popraviti konture i skinuti nekoliko godina s lica – no opušteni višak kože ne može nestati sam od sebe – potrebno ga je kirurški odstraniti.

“Za razliku od neinvazivnih tretmana, facelifting ne djeluje samo na kožu, već i na potkožna tkiva pogođena procesom starenja. Rez se prilikom ove operacije pozicionira uz vlasište i liniju ušiju, čime osiguravamo minimalno vidljive ožiljke. Iako nam je izvana vidljiv samo učinak koji smo postigli na podizanju kontura lica i zatezanja kože, činjenica je da je riječ o prilično kompliciranom zahvatu. Nije dovoljno odstraniti višak kože i ‘nategnuti’ ostatak u novi položaj, već je nužno podignuti i potkožni sloj tkiva, poznat kao SMAS”, objašnjava naš sugovornik.

Upravo je činjenica da repozicionira i zateže potkožne strukture ono što izdvaja facelifting od svih neinvazivnih metoda – jer kreira nove konture lica, dok istovremeno zadržava prirodnost rezultata, jer lice vraćamo u položaj u kojem je nekada bilo.

Godine nisu uvijek mjerilo

Svatko od nas različito stari – ovu smo izjavu čuli već mnogo puta, a s njom se slaže i naš sugovornik. Poznati plastični i estetski kirurg ističe kako ne možemo postaviti dobnu granicu potrebe za kirurškim faceliftingom – jer će kod nekih osoba potkožno tkivo, koža, masni jastučići i koštana potpora lica značajno pasti već nakon 40-e, dok drugi indikacije za ovaj tip zahvata neće imati niti u 60-ima.

„Kada govorimo o ‘idealnoj’ dobi za facelifting, obično razmišljamo o osobama koje su u 50-im i 60-im godinama, no postoji dio pacijenata koji pokazuju interes za kirurškom intervencijom i ranije. Iako je kirurg taj koji donosi procjenu za svakog pacijenta individualno, ponekad su osobe već iscrpile neinvazivne opcije i niti jedna im nije donijela rezultat. U slučaju osoba koje imaju veći volumen lica, tzv ‘teže obraze’ i deblju kožu, može se već u 40-ima pokazati potreba za kirurškim faceliftingom. Ponekad filerima, botoxom i uređajima za pomlađivanje jednostavno ne možemo djelovati na pad kontura lica i potrebno je manualno podići kožu i potkožno tkivo“, ističe ugledni kirurg.

Napravimo li facelifting relativno „rano“, hoćemo li time usporiti starenje, kako će naše lice stariti nakon toga i postoji li potreba za ponovnim zahvatom u kasnijim godinama?

„Najčešće osobe koje ranije imaju indikacije za kirurški lifting kao najveći problem ističu liniju čeljusti i područje obraza, koje gubi na čvrstoći i time nestaju izražene konture koje licu daju napetost i mladolikost. Starenje nije moguće zaustaviti niti jednim postupkom – no kirurškim odstranjivanjem viška kože i zatezanjem lica postižemo desetak godina mlađi izgled, a taj pomlađeni dojam ne nestaje s godinama. Zahvat neće spriječiti daljnje starenje i razvoj znakova starenja, ali će osoba uvijek izgledati mlađe i svježije nego što bi izgledala da zahvat nije napravila“, objašnjava prim. doc. dr. sc. Veir.

Jedan od argumenata “za” kad govorimo o faceliftingu u 40-ima svakako je i kvaliteta kože. Svaka operacija zahtijeva oporavak, a kad govorimo o kirurškom faceliftingu, moramo znati da je riječ o kompliciranoj operaciji čiji se oporavak može znatno razlikovati od pacijenta do pacijenta.

“Mlađi pacijenti imaju bolju kvalitetu kože, veću razinu kolagena, bolju elastičnost i čvršća elastinska vlakna. Njihova je koža deblja, otpornija i brže se regenerira – samim time, oporavak je brži, ožiljci ljepše zarastaju, a rezultati su brže vidljivi. Ne možemo očekivati da proces cijeljenja protekne jednako glatko u 65. kao u 45., stoga je mlađim pacijentima oporavak brz, a rezultati prirodniji“, dodaje naš sugovornik.

Koliko zapravo traju rezultati? Koji su argumenti „protiv“?

Kod svakog faceliftinga vrijedi isto pravilo – trajnost rezultata je individualna.

“Ako facelifting napravimo kod pacijenta u dobi od 45 godina, on – naravno – neće zauvijek izgledati kao da ima 45, ali će zauvijek izgledati deset godina mlađe nego što zapravo jest, a to i jest glavni cilj ovog zahvata. U slučaju da se odlučimo na kirurški lifting u relativno ranijoj dobi, protekom godina javit će se potreba za popravkom, odnosno dodatnim zahvatom – jer će godine ponovno činiti svoje. No, kvalitetnom njegom, zdravim životnim stilom i neinvazivnim tretmanima za kvalitetu kože, potreba za ponovnim zahvatom značajno se odgađa“, ističe kirurg.

Ipak – facelifting ne treba napraviti niti prerano. Iako postoje osobe čijoj koži neinvazivni tretmani ne donose željeni rezultat, s izvođenjem faceliftinga ne treba žuriti – barem dok lice ne pokazuje znakove starenja koje nije moguće ukloniti na manje invazivan način. Za osobu u 30-ima ili ranim 40-ima kirurška bi intervencija mogla doprinijeti nastanku neprirodnog dojma, a bolje bi rezultate postigla kombinacija tretmana – poput podizanja obrva botoxom, liposukcije podbratka i konturiranja lica filerima.

Što je osoba starija, rezultat je drastičniji

Zaključujemo kako je, baš kao i kod svih pitanja estetike – ključ u balansu. Prerani odlazak na kirurški facelifting dovodi do potrebe za ponavljanjem zahvata, a nosi i rizik neprirodnog izgleda. S druge strane, prekasni odlazak (primjerice, sa 70+ godina) nosi druge rizike – otežano zacjeljivanje i prevelike promjene u izgledu lica -jer su rezultati često drastičniji, što je osoba starija i znakovi starenja izraženiji.

Vlasnik Poliklinike Veir zaključuje – ne postoji idealno vrijeme za facelifting – ali postoje idealne indikacije. S obzirom na to da je riječ o složenom zahvatu čiji će se rezultat vidjeti na vašem licu do kraja života – o idealnom trenutku, tehnici izvođenja i željenim rezultatima svakako se savjetujte s kirurgom. Prim. doc. dr. sc. Veir jedan je od najiskusnijih u državi, a ističe kako su upravo konzultacije prije zahvata trenutak u kojem pacijent i kirurg zajedno dolaze do odluke o idealnom trenutku za facelifting. Ovom se vrsnom stručnjaku za informacije o zahvatu i dogovor konzultacija možete obratiti OVDJE.