Tim Poliklinike Sinteza i dr. sc. Bruno Cvjetičanin „kliknuli“ su na prvu. Ovom se zagrebačkom liječniku – koji se nedavno vratio s dvoipolgodišnjeg usavršavanja u Oslu – svidjelo što u renomiranoj zagrebačkoj poliklinici svi liječnici imaju međunarodno iskustvo i sklonost inovativnom pristupu liječenju. Dr. Jeannette Gjurić i dr. sc. Mislava Gjurića – vlasnike poliklinike – oduševilo je pak njegovo bogato radno iskustvo, želja za usavršavanjem odnosa prema pacijentu i neke nove ideje i tehnike koje će itekako pridonijeti kvaliteti ove ustanove posvećene zdravlju i ljepoti.

Dr. sc. Bruno Cvjetičanin specijalist je opće i supspecijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, koji se poslije završenog doktorskog studija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu tijekom višegodišnjeg rada u KBC-u Zagreb paralelno educirao u Parizu, Frankfurtu, Kölnu, Zürichu, Stockholmu, Madridu, Ljubljani, New Yorku…

U Norveškoj je radio u najvećoj skandinavskoj bolnici – Sveučilišnoj bolnici u Oslu, kao i u tamošnjoj vodećoj privatnoj ustanovi, medicinskom centru Aleris Helse gdje se, osim kompliciranim mikrokirurškim rekonstrukcijskim zahvatima, ponajviše bavio estetskim operacijama i korekcijama grudi.

Nema sukoba interesa

Vrativši se u Hrvatsku pridružio se Sintezinoj ekipi i vratio timu Kliničko-bolničkog centra Zagreb. „Ali nisam u sukobu interesa“, sa smješkom je odmah dao do znanja, jer su pacijenti jedne i druge ustanove – potpuno različiti.

U privatnu polikliniku ljudi, naime, dolaze radi estetskih zahvata (većinom tretmana filerima i botoksom te augmentacije dojki), dok u kliničkoj bolnici dr. Cvjetičanin obavlja komplicirane rekonstrukcije (nakon teških dijagnoza poput karcinoma i sarkoma, kod traumi ekstremiteta…).

Ponos (i predrasude)

S obzirom na težinu tih zahvata, na samom smo ga početku pitali na koje je iskustvo najponosniji. „Najviše mi znači to što smo na Rebru oformili super tim, predvođen prof. dr. Mijatovićem, i što ćemo pacijenticama koje onamo dođu zbog karcinoma dojke moći ponuditi najbolju moguću kvalitetu usluge. Devedeset posto ljudi u bolnicu dođe teško bolesno: riječ je o karcinomima, sarkomima, teškim traumama ekstremiteta…

A mi ih pokušavamo što prije osposobiti za funkcionalan život – koliko god je to moguće. Ženama zna biti poprilično teško nakon što im se zbog karcinoma odstrane dojke, i nama je jako važno pomoći im da same sebe prihvate kao funkcionalne osobe“.

Nije sve u silikonu

Dr. Cvjetičanin nam pokazuje i fotografije teške ozljede šake: pacijent je izgubio palac (a time i 90 posto funkcije šake), zbog čega je morao u prijevremenu mirovinu. No, uspjeli su mu na ruku presaditi – nožni prst (replantacija). „Kosti, mišiće, tetive… sve smo spojili – i čovjek se ponovno mogao vratiti na posao. Taj osjećaj da si nekome pomogao zaista je super“, otkrio je ovaj liječnik, koji se u Norveškoj usavršavao i u području traume.

„Nije sve samo silikon“, nasmijao se aludirajući na to da neke velike stvari često prođu nezamijećeno, ispod radara, a jako su važne…

Estetika kao šlag na torti

A iskustvo mikrokirurgije (koje se može steći samo u velikim bolničkim centrima) jako mu pomaže i kod estetskih zahvata, kao i noći i noći provedene u operacijskoj sali... „Estetika je svakako šlag na torti, ali ja sam apsolutno sretan nakon svakog dobro obavljenog zahvata – i svakog zadovoljnog pacijenta“, rekao nam je naš sugovornik.

Full face approach

Što mu je bitno objasniti ženi koja u njegovu ordinaciju dođe radi uljepšavanja? „Prije svega je važno napraviti dobru analizu, jer pacijentica ponekad ne vidi širu sliku. Dođe zbog tankih usnica, ali sasvim zanemari činjenicu da je cijelo lice ostarjelo, opustilo se… I da povećane usne neće izgledati onako kako je ona zamislila.

Licu treba pristupiti kao cjelini, a ne gledati pojedinačne regije“, objašnjava dr. Cvjetičanin, koji ženama pokušava dati do znanja i koliko je bitno održavanje i njegovanje. Bore, naime, nisu izdvojeni „fenomen“ – one su posljedica degradacije cijelog potkožnog sustava koji drži lice, gubljenja elasticiteta i kvalitete kože…

„Kako bi žena izgledala mladoliko – a većini je to cilj – najprije treba napraviti dobar temelj. Uz pomoć filera, plazme ili konaca ojačava se struktura lica i zaustavlja njegovo opuštanje, i tek se onda počinje raditi na kvaliteti kože. Procesi koji se odvijaju ispod nje mnogo su složeniji“, objasnio nam je, naglasivši da je jako važno da pacijent u potpunosti shvati o čemu se radi.

Najvažnije je usavršiti tehniku

Vraćamo se njegovoj specijalnosti – operaciji povećanja grudi. Koliko se ona promijenila u periodu od pet, deset godina? „Danas je na tržištu mnogo veći izbor implantata, možete naći onaj koji u milimetar odgovara pacijentu. Usavršila se i tehnika, no najvažnije je da je liječnik u njoj dobar, da se usavršavao godinama…“, govori nam dr. Cvjetičanin, naglašavajući da je bitno znati kako najmanje oštetiti mišić koji je uvijek vezan za implantat, te žljezdano tkivo.

A kao novost spominje i komplementarnu metodu, u kojoj se – da bi rezultat operacije bio što bolji – koriste vlastite masnoće te matične stanice koje pomažu da tkivo brže zacijeli i da rezultat bude još bolji.

„Kad se žena nakon 35. godine odluči za augmentaciju dojki (posebice poslije perioda trudnoće i dojenja), grudi više ne izgledaju tako svježe, nego djeluju pomalo izmučeno, opušteno…. Stoga poanta nije samo povećanje dojki, nego se fokusiramo na to da grudi u cijelosti izgledaju bolje, što se postiže kombinacijom implantata, transferom masnog tkiva te matičnih stanica koje imaju regenerativna svojstva, što će cijelu dojku osvježiti.“

Kako se riješiti strija

A što ako je koža puna strija? Znamo, naime, da to nije rijedak slučaj nakon trudnoće i dojenja… „I za to postoji rješenje, a način tretiranja ovisi o vrsti strija“, objašnjava nam naš sugovornik.

Naime, one blage, površinske, mogu se korigirati uz pomoć masti i matičnih stanica, a ako su puno veće, pokušat će taj dio kože sasvim odstraniti – i kod operacije dojki, i na trbuhu (kod abdominoplastike).

Optimalna opcija

Mogu li se grudi povećati samo uz pomoć masnoća? „Svakom pacijentu treba ponuditi optimalnu opciju, a u većini slučajeva to je kombinacija implantata i masnoće, koja taj implantat pokrije i čini prijelaz manje vidljivim, prirodnijim.

Masno će se tkivo koristiti samo kod skoro savršenih grudi čiji se volumen želi malo naglasiti, a pacijentica pritom nije sklona umetcima“, kazao nam je liječnik.

Tetoviranje bradavica kao točka na “i”

Na kraju smo došli i do teme koja je zapravo bila povod za razgovor s dr. Cvjetičaninom, a to je tetoviranje bradavica nakon zahvata rekonstrukcije dojki i bradavica poslije teških dijagnoza. Ta novost na hrvatskom tržištu posebno ga veseli jer mu je zadovoljstvo pacijenta na prvom mjestu. „U Norveškoj sam naučio da posao nije završen dok pacijent nije apsolutno zadovoljan.

Kod nekih pacijentica zadovoljstvo nastupi nakon rekonstrukcije dojke, i dobar dio žena (posebice starijih) na tome stane. No, uvijek treba težiti boljem, posebice danas, kada je postotak preživljavanja izrazito visok“, ističe liječnik koji – nakon toliko iskustva – zaista ima uvid u „žensku psihu“. Stoga mnoge pacijentice nagovori da „posao obave do kraja“.

I estetika pridonosi kvaliteti života

„Ako je karcinom bio blizu bradavice, ili je pak bila zahvaćena, ona se mora odstraniti. A bradavica je bitan dio estetike dojke… No, velikom broju žena važno je da se nakon operacije što prije maknu iz bolnice, da dođu k sebi, da prođe prvi šok. Žele skinuti sa sebe sve te cjevčice, drenove… I to je sasvim razumljivo. Ali, zato smo tu mi – da ih podsjetimo da treba planirati dugoročno.

Svaka se žena želi vratiti „u normalu“

I tu do izražaja dolazi taj „partnerski odnos“ liječnika i pacijenta, toliko važan dr. Bruni Cvjetičaninu. „Oko 80 posto žena nagovorimo na primarnu rekonstrukciju (odmah nakon operacije) jer je ona najjednostavnija: šok je mnogo manji jer pacijentica nema osjećaj da je izgubila bitan dio svoje ženstvenosti.

Dobar dio žena koje su odbile rekonstrukciju predomisli se nakon godine dana, kad završe s kemoterapijama i polako se vrate normalnom životu. Kad se izliječe, ponovno požele dekoltirane haljine, požele kupanje s djecom i unucima na moru ili bazenu… Požele da sve bude kao i prije“, otkriva ovaj iskusni doktor.

„Ja inzistiram na tome da kvaliteta njihova života prije teške dijagnoze i poslije operacije bude što sličnija, da posljedice bolesti budu što manje vidljive. I tu dolazimo do rekonstrukcije i tetoviranja bradavica, što dosad nije radio nitko u Hrvatskoj – barem ne na medicinski način. U Oslu je to normalna praksa, i rezultati su fantastični“, govori dr. Cvjetičanin, naglašavajući da se tetoviranje izvodi tri mjeseca nakon rekonstrukcije bradavica.

Kako odabrati pravog liječnika

Razgovor s ovim izuzetnim stručnjakom završili smo pitanjem – kako odabrati pravog liječnika? „Tu pacijent mora preuzeti odgovornost. Proučiti što je i gdje određeni doktor radio, koje su mu reference…“ naglašava dr. sc. Bruno Cvjetičanin, koji i u tome slijedi svog mentora i kolegu prof. dr. sc. Davora Mijatovića. Taj vrhunski stručnjak često naglašava da, kada se žena odluči za estetsku operaciju, prvenstveno treba paziti da je operira licencirani kirurg za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju.

U jednom nam je intervjuu dr. Mijatović otkrio i zašto je to iznimno važno. „Mi naprosto znamo riješiti komplikacije. A treba obratiti pozornost i na to kakav materijal kirurg koristi, kakvo ima iskustvo i kakvi su mu rezultati. Kirurško umijeće najvećim je dijelom rezultat broja odrađenih operacija, kolokvijalno bismo rekli da se mjeri brojem utakmica u nogama. Nije dovoljno obući odijelo, staviti kravatu i nabaciti osmijeh pa se poslikati za web. Da bi netko bio uspješan, sate, dane i godine treba provesti u operacijskoj sali“, bio je jasan ovaj renomirani plastičar.

Dr. Bruno Cvjetičanin kao bitan faktor ističe i konzultacije. „Tijekom tih se razgovora mora razviti odnos pun povjerenja…“, rekao nam je ovaj liječnik, uzevši i tu za primjer Skandinavce. Oni, kako kaže, nemaju hijerarhijski ustrojen sustav, niti se potiče educirano dociranje.

Doktor nema ulogu boga, nego su liječnik i pacijent u partnerskom odnosu – pacijent mora biti suglasan sa svime, upoznat sa svim koracima postupka… Iza svake operacije stoje liječnik i sestra, sve se pomno planira, detaljno svi skupa prolaze kroz proceduru…

 Važnost poticajne atmosfere

„U takvoj klimi želim raditi. Uz to, mislim da je jako važno da je liječnik iskren i empatičan. Jer, ne podnosi svaki pacijent liječenje jednako, niti su svačija očekivanja ista. Netko je plašljiv i teška mu je i sama pomisao na to što bi sve trebao proći. Netko će biti sretniji s manje savršenim rezultatom, samo da se kraće muči.

Liječnik treba znati koliko je pacijent spreman podnijeti“, govori novi član tima Poliklinike Sinteza, naglašavajući i da liječnik u svakom trenutku treba biti realan. „Ponekad im kažem: Nećete biti u savršenoj formi za mjesec dana, ali imamo razne opcije, borit ćemo se“, iznosi svoja iskustva liječnik koji zna što nudi – i što može obećati.

„Možda još ovo ljeto nećete biti tip top na plaži, ali iduće sezone, kad odjenete bikini, nitko neće znati da ste bili operirani“, voli reći svojim pacijenticama. I tako im pomaže da na bolove, strah i neugodu što prije – zaborave.