Povećanje grudi, iako već desetljećima slovi kao najpopularniji estetski zahvat, i dalje je jedan od najkontroverznijih. Postoji li povezanost između ugradnje implantata i povećanog rizika od karcinoma dojke, kako znati koja veličina grudi će odgovarati pojedinoj osobi te što se događa s kožom na grudima nakon ugradnje implantata?

O trendovima, novitetima i standardima na tržištu estetske kirurgije željeli smo porazgovarati sa stručnjakom s čijim se iskustvom malo tko u Hrvatskoj može mjeriti. Riječ je o nacionalnom treneru za rekonstrukciju i estetsku kirurgiju dojke, prof. dr. sc. Davoru Mijatoviću, neprikosnovenom autoritetu u području augmentacija, podizanja i rekonstrukcija grudi.

Iako žene zanimaju mnogi detalji kad je u pitanju povećanje grudi, poput informacija o cijenama, vremenu oporavka i konačnom estetskom rezultatu, primjećujemo da je velik broj postavljanih pitanja vezan za sigurnost operacije, kvalitetu implantata, trajnost rezultata i potencijalne rizike koje augmentacija grudi može donijeti.

S obzirom na to da je naš sugovornik ujedno i predstojnik Zavoda za plastičnu kirurgiju i voditelj Katedre za kirurgiju zagrebačkog Medicinskog fakulteta, sigurni smo da će vas zanimati što nam je sve otkrio.

Najčešće postavljano, ali i najkontroverznije pitanje u posljednje vrijeme kad je riječ o povećanju grudi je – uzrokuju li implantati karcinom dojke? Nakon brojnih istraživanja čiji su zaključci donosili oprečne rezultate, moramo Vas upitati: Povezuje li se još uvijek karcinom s ugradnjom implantata?

Povezanost karcinoma dojke i implantata u stručnim krugovima nikad se nije spominjala. Radi se o spinu osoba koje nisu stručnjaci – danas se takve osobe nazivaju „influencerima“, a najčešće se radi o osobama koje sve informacije prikupljaju od najopasnijeg doktora na svijetu – „dr. Googlea“. Svojevrsna histerija oko povezanosti karcinoma dojke i implantata počela je devedesetih godina prošlog stoljeća nakon što je Oprah Winfrey u emisiju pozvala 10 žena koje su imale problema s dojkama nakon zahvata povećanja dojki. S obzirom na to da se do tada u SAD-u više od 3 milijuna žena podvrgnulo povećanju grudi, riječ je o statistički vrlo neznačajnom postotku.

U posljednje vrijeme na društvenim mrežama pojavio se i pojam Breast Implant Illnessa, što su neke organizacije i poznate osobe iskoristile za vlastitu promociju. Riječ je o fantomskoj bolesti, pri čemu pacijentice misle da će otkloniti neke nedefinirane i neugodne simptome vađenjem implantata. Za to nema nikakvog znanstveno osnovanog dokaza, čak naprotiv – veliki broj pacijentica svjedoči da im se ništa nije promijenilo i da im je žao što su se podvrgnule nepotrebnoj operaciji.

U ovom slučaju se radi o težnjama pojedinaca koji koriste mogućnosti društvenih mreža, da ostvare svoj osobni interes. Oni nude alternativne lijekove, tinkture i promoviraju usluge doktora koji isključivo uklanjaju implantate. Ovakve stvari su opasne jer se radi o prevarenim pacijentima, osobama kojima možda treba pomoć iz neke druge grane medicine kako bi se utvrdio uzrok simptoma koje osjećaju. Iz tog razloga smatram da je dužnost i obaveza svakog kirurga da uz kirurške postupke koji provodi ujedno i educira pacijentice i da im jasno objasni što mogu očekivati poslije operacije dojki.

Postoje dvije glavne tehnike ugrađivanja implantata – smještanje ispod mišića ili ispod žlijezde. Kako odlučujete koju ćete tehniku koristiti u svakom pojedinom slučaju?

Odluka o postavljanju ispod ili iznad žlijezde ovisi prvenstveno o želji pacijentice, no stručno gledano, ako je riječ o iznimno mršavoj osobi, pametni je implantat staviti ispod mišića. U protivnom, rezultat će biti takav da će rubovi implantat biti vidljivi – što, vjerujte, nikako nije poželjno. U današnje vrijeme, žene se sve češće odlučuju na postavljanje implantata ispod žlijezde, jer mnoge od njih redovno vježbaju te ne žele oštetiti grudni mišić. To posebice olakšava upotreba novih ergonomskih Motiva implantata, koji se prirodno prilagođavaju dojci žene te je njihov rub u potpunosti nevidljiv.

Kako procjenjujete koja je veličina implantata potrebna, odnosno idealna za pojedinu pacijenticu? Traže li pacijentice često prevelike implantate i kako u takvim slučajevima postupate?

Veličinu implantata određuje pacijentica – na konzultacijama prije zahvata mogu joj upotrebom simulacije vizualno predočiti kako će izgledati postoperacijski rezultat, no naposljetku, to je odluka pacijentice.

Moja je uloga da pacijenticu „vodim“ i savjetujem, naravno – u granicama mogućeg. Kad su u pitanju pacijentice koje zahtijevaju ugradnju prevelikih implantata, zamolim da odu drugom liječniku, jer nikada nisam napravio neprirodne grudi. Bilo je odličnih, dobrih i manje dobrih rezultata, jer nisam čarobnjak, no neprirodne se dojke nikada nisu mogle vidjeti među mojim rezultatima.

Što se događa s kožom na grudima nakon postavljanja implantata? Ako, primjerice, u prirodno male grudi postavite veći implantat, dolazi li do pucanja ili oštećivanja kože?

Naprotiv, u prirodno male grudi ide nešto veći implantat i točka! No, s obzirom na pitanje – koža na grudima nikada ne bi puknula, čak niti kod ugradnje iznimno velikom implantata, jer je iznimno elastična. Dojke bi u tom slučaju možda završile „pod bradom“ ili ispod pazuha, no do pucanja kože ne bi došlo.

Suprotno od toga, što ako žena koja je nekada imala veće grudi, koje su se s godinama smanjile, „ispuhale“, primjerice nakon dojenja, poželi stavili relativno mali implantat – je li to realni zahtjev ili je potrebno implantat prilagoditi količini kože koja se nalazi na grudima?

U slučaju da je pacijentica imala veće grudi koje su s godinama postale „ispuhane“, kada bismo u tom slučaju stavili mali implantat, efekt zaista ne bi bio dobar – dobili bismo obješene grudi bez volumena i čvrstoće. Kako bi ovaj nepoželjni efekt najlakše dočarao – pokušajte zamisliti malu lopticu u velikoj vrećici – rezultat jednostavno ne može izgledati dobro. U ovakvim je slučajevima potrebno reducirati kožni pokrivač, a nakon redukcije – u istom zahvatu staviti adekvatan implantat koji će dati lijepi, proporcionalni rezultat.

U posljednje se vrijeme mnogo govori o sigurnosti implantata, a MOTIVA se spominje kao najsigurniji brend implantata na tržištu. Čime su zaslužili takvu titulu?

Motiva implantati su nova generacija nanoteksturiranih implantata te po svim dosadašnjim istraživanjima imaju najmanji postotak kapsularnih kontrakcija (jedne od najčešćih komplikacija kod ugradnje implantata), a što je najvažnije – s obzirom na to da nisu mikro niti makro teksturirani, Motiva implantati nemaju do sada niti jedan zabilježeni slučaj BIA ALCL lymfoma, za razliku od nekih koji su zbog toga povučeni iz upotrebe u zemljama diljem svijeta.

Što se sigurnosti tiče, ovaj zahvat izvodim već 25 godina te sam izveo preko 1500 zahvata povećanja grudi. Ono što je zanimljivo – isprobao sam sve implantate koji su se dosad pojavili na tržištu te me „veseli“ da se nakon četvrt stoljeća dogme o važnosti i benefitima teksture implantata, vraćamo tamo gdje smo započeli – na glatke implantate.

Zbog iznimne mekoće, MOTIVA implantati se prilagođavaju okolnom tkivu, „ponašajući se“ vrlo prirodno. Uklapaju li se MOTIVA implantati u svaki tip i oblik grudi, mogu li se jednako dobro prilagoditi svakom tkivu?

Prednosti MOTIVA implantata već sam istaknuo, a na njihovim se anatomskim implantatima nalaze i kukice za fiksiranje implantata – na donjem polu dvije se kukice fiksiraju za mišić, čime se sprječava rotacija implantata. To, doduše, nije novitet, jer su slične kukice imali i glatki anatomski implantati tvrtke Dow Corning krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, no tehnološki – u smislu kvalitete ovojnice implantata i silikonskog gela, srećom među njima nema nikakve sličnosti. Današnji su implantati „Space shuttle“ u odnosu na ranije modele.

Znamo da se ponekad nakon operacija mogu pojaviti i keloidni ožiljci koji kasnije vrlo teško nestaju, a mogu znatno narušiti estetski dojam. Iako nastaju kao reakcija tijela u formi pretjerane proizvodnje vezivnog tkiva kod zarastanja rane, postoji li način da ih spriječimo? Ovisi li njihov nastanak i o dobi pacijenta, tehnici operacije ili pak samom tkivu?

Keloidi se najčešće pojavljuju u središnjoj liniji tijela i najčešći su kod pripadnika negroidne, odnosno crne rase. Osobno u 30 godina iskustva nikada nisam vidio keloidni ožiljak nakon zahvata augmentacije grudi. Nastanak hipertrofičnog ožiljka je moguć, no iznimno je važno naglasiti kako je riječ prvenstveno o individualnoj reakciji tkiva pojedine osobe.

Danas se, primjerice, laserima ožiljci mogu iznimno lijepo „riješiti“, no potrebno je naznačiti sljedeće: nema kirurgije bez ožiljaka, a kakvi će oni biti, najmanje ovisi o kirurgu. Zato je na pitanje pacijenta: „Kako će moj ožiljak izgledati?“, moguće odgovoriti jedino na dva načina – ako sam dobro raspoložen, odgovaram pacijentima da, boje li se ožiljka, na operaciju ne bi trebali niti ići, a ako nisam tako dobro raspoložen našalim se kako mi „kristalna kugla danas ne radi“.