Često možemo čuti kako se estetskim zahvatima najčešće podvrgavaju žene u dobi od 30 do 50 godina, pa iako se na zahvate sve češće odlučuju i jedva punoljetne djevojke, primarna skupina korisnika estetske medicine i kirurgije i dalje je populacija 35+.

Imajući na umu da estetske korekcije na licu i tijelu, osim fizičkih, nose i značajne psihološke učinke na pojedinca, ne možemo se ne zapitati – kako promjene u izgledu utječu na samopouzdanje i sliku o sebi te je li legitimno potražiti pomoć estetskog liječnika kako bismo vratili samopouzdanje nakon 40-e?

Riječ psihologinje

Upravo u ovim godinama najveći broj žena na sebi primijeti uočljive znakove starenja te se počinje „miriti“ s činjenicom da više ne izgleda jednako kao u 20-ima – no i dalje želi izgledati dobro, svježe, privlačno i samopouzdano.

O psihološkim efektima pomlađivanja, samopouzdanju nakon 40-e, društvenim normama ( i rušenju istih), kao i o motivima za odlazak na estetske tretmane, razgovarali smo s Leom Maričić, mag.psych., kliničkom psihologinjom iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

U nastavku otkrijte što smo saznali!

Kako nam se mijenja slika o sebi nakon 40-e? Prema Vašem iskustvu, imaju li žene manje ili viša samopouzdanja nakon 40-e?

“Istraživanja pokazuju da se žene nakon 40-e suočavaju s brojnim čimbenicima koji utječu na to kako se osjećaju vezano uz svoj izgled –  od toga da i same vide kako se njihova tijela mijenjaju, do osjećaja pritiska da se riješe bora ili sijedih dlačica. Po nedavnim istraživanjima, čini se da je samopouzdanje donekle stabilno do sredine adolescencije. Nakon tog „zatišja“, čini se da se samopouzdanje značajno povećava do 30. godine, zatim postupnije tijekom srednje odrasle dobi, prije nego što dosegne vrhunac oko 60. godine i ostaje stabilno do 70. godine (nakon toga počinje padati zbog npr. gubitka radnih uloga, možda udovištva, slabijih funkcija tijela i sl). Žene doživljavaju značajne fizičke promjene tijekom srednjih godina – a one uključuju povećanje tjelesne težine, promjene na koži kao što su opuštanje i bore, te promjene u raspodjeli masti. To može imati vrlo negativan emocionalni utjecaj, osobito u kombinaciji sa životnim promjenama poput razvoda, odrastanja i odlaska djece i odgovornijih uloga na poslu”.

Sretniji smo u 40-ima nego u 20-ima?

Znamo da žene nakon 40-e prolaze kroz određene promjene – kako fizičke, tako i psihološke. Okrećemo li se u ovim godinama malo više svojim potrebama? Prestajemo li biti opterećene tuđim mišljenjem?

“Dok putujemo kroz život, shvaćamo da je ono što smo smatrali vjerom u sebe u svojim mlađim godinama, zapravo samo paravan. Za pravo samopouzdanje, poput finog vina, potrebno je vrijeme i strpljenje da „sazrije“. 40-e mogu predstavljati taj pomak od temeljenja vlastite vrijednosti na onome što drugi misle o nama, na ono što mi mislimo o sebi. Tzv „Srednja dob“ je za mnoge vrijeme vrlo stabilnih životnih okolnosti – u domenama kao što su odnosi i posao. Štoviše, tijekom srednje odrasle dobi većina pojedinaca dodatno ulaže u društvene uloge koje imaju, što bi moglo promicati njihovo samopoštovanje, preuzimaju voditeljske uloge na poslu, održavaju zadovoljavajući odnos sa svojim supružnikom ili partnerom i pomažu svojoj djeci da postanu odgovorne i samostalne odrasle osobe. Ne dobiva se taj čvrst osjećaj samopouzdanja tek tako preko noći, u trenutku kada dosegnemo 40. To će se samo vjerojatnije dogoditi u tom desetljeću, kada se aktivira životno iskustvo u kombinaciji sa smanjenjem samosvijesti. Ljudi su općenito sretniji u svojim ranim 40-ima nego u ranim 20-ima. U 40-ima smo iskusniji, ali i bolje poznajemo sebe – a istovremeno manje obraćamo pažnju na ono što drugi misle.”

Pročitajte i: Spoj visoke mode i funkcionalnosti – luksuzne uniforme koje obožavaju hrvatski liječnici

Upravo u 40-ima najčešće počinjemo primjećivati znakove starenja na sebi – iako više ne izgledamo kao u 20-ima, i dalje nam je važno dobro izgledati. Koliko nam te spoznaje mogu utjecati na samopouzdanje?

“Negativna slika tijela čest je problem među ženama kako stare. Postoji više čimbenika koji mogu utjecati na način na koji žene doživljavaju svoje tijelo u kasnijoj životnoj dobi: starenje, životne faze i nedovoljna zastupljenost starijih žena u medijima. Općenito, kako prolazimo kroz život, naša tijela doživljavaju stalne promjene, što znači da će se način na koji vidimo sebe i odnos koji razvijamo sa svojim tijelima također promijeniti – i prilagoditi – novoj vama (tako se barem nadamo, u idealnom slučaju)”.

Prema Vašem mišljenju, što potiče iznad 40 se odluče na povećanje grudi, popunjavanje usana, operaciju nosa – i druge estetske zahvate, posebno ako im ranije nisu bile sklone?

“Tijekom godina uvjetovani smo kakva bi ljepota trebala biti i tko se može njome ponositi: mladi, lijepi, odvažni. Sada su neki influenceri podigli ljestvicu toliko visoko da se obična žena osjeća ugroženo, nesigurno i obeshrabreno. Modeli u časopisima, novinama i reklamama često su mladi i vitki, što mijenja našu percepciju o tome što bi ljepota trebala biti. Čak i izraz „anti age“ na kozmetičkim proizvodima pojačava poruku da je starenje stanje s kojim se trebamo boriti. Nedovoljna zastupljenost ljepote u starijoj dobi u medijima i naglasak na idealu mladosti mogu učiniti da se žene osjećaju nesposobnima ispuniti očekivanja. Zauzvrat, to može uzrokovati visoku razinu stresa i tjeskobe te učiniti da se žene osjećaju nepoželjno i odvojeno od vlastitog tijela. Sve skupa dovodi do osjećaja velikog pritiska te negativnog utjecaja na naš osjećaj tko smo i našu sposobnost da se osjećamo privlačno.”

Mislite li da većina žena osjeća određenu anksioznost kad razmišljaju o starenju – ili kad na sebi primijete znakove starenja?

“U 40-ima se obično događaju hormonske promjene , a u isto vrijeme tijelo proizvodi manju količinu kolagena i elastina. Kombinirani učinak ovih promjena postupno se počinje odražavati na izgled kože. Gubitak volumena lica, bore i fine linije oko obrva i kapaka, te opuštenost kože lica, vrata i tijela obično će se dogoditi u 40-ima. Obnavljanje stanica kože smanjit će se, uzrokujući siviji izgled kože i djelomični gubitak prirodnog sjaja kože. Metabolizam se usporava, što otežava mršavljenje ili sagorijevanje viška masnog tkiva prehranom ili tjelovježbom. Postoje mnoge životne promjene koje se događaju tijekom tih srednjih godina, a u kombinaciji s fizičkim promjenama mogu se činiti preplavljujuće. Preokupacija hranom, težinom i svojim tijelom može biti način da doživimo osjećaj kontrole, ali dolazi s posljedicama. Za neke žene preuzimanje kontrole nad svojim tijelom predstavlja način kontrole nad svojim životom. Uobičajena reakcija na debljanje može biti dijeta ili poremećen način prehrane, što može uključivati kompenzacijsko ponašanje nakon prejedanja (pretjerano vježbanje, ograničavanje unosa). Mnoge žene pribjegavaju i plastičnoj kirurgiji kao odgovor na promjene na koži. U nekim slučajevima, sam zahvat može izazvati osjećaj srama i krivnje, dok u drugim slučajevima rezultati zahvata mogu ne samo poboljšati izgled, već i kvalitetu života”.

Investiranje u izgled – s aspekta psihologije

U stranim medijima pojavio se i izraz „appearance investment“, koji se odnosi na koncept ulaganja financijskih sredstava u izgled, s ciljem budućeg „povrata investicije“. Taj povrat može doći u obliku napredovanja na poslu, pronalaska novog partnera, uspona na društvenoj ljestvici, porasta samopouzdanja i slično. Što mislite o tom trendu?

“Motivacija za podvrgavanje operacijama za vraćanje mladolikog izgleda je prilično složena. Kao i kod većine estetskih kirurgija, loša slika tijela i smanjeno samopoštovanje mogu igrati ulogu. Oni kojima je osjećaj vlastite vrijednosti više temeljen na izgledu skloniji su većoj anksioznosti oko starenja. Ukoliko vas investiranje u izgled čini dugoročno sretnima i zadovoljnijima sobom, nitko vas ne bi trebao obeshrabriti. Istraživanja svakako pokazuju da ljudi nakon zahvata izvještavaju o povećanom zadovoljstvu dijelom tijela koji su operirali, ali rezultati su različiti o tome povećava li plastična kirurgija njihovo samopoštovanje, kvalitetu života, samopouzdanje i međuljudske odnose na dulje staze.”

Pročitajte i: Tajna lijepe kože je u omegama – hrane, njeguju i pomlađuju

Kad govorimo o osjećaju zadovoljstva u vlastitom tijelu, posebno nakon 40-e, većina se slaže kako je najvažnije samopouzdanje. Što ako nam je za povrat samopouzdanja potreban neki estetski zahvat? Je li legitimno podvrgnuti se nekom zahvatu ako će nam on donijeti psihološke i emocionalne benefite?

“Pokazalo se kako estetska kirurgija može pozitivno utjecati na samopouzdanje i samopoštovanje, ali samo ako za početak imate realna očekivanja. Estetska kirurgija je vrlo osobna odluka koja zahtijeva pažljivo razmišljanje i razmatranje. U usporedbi s onima koji su se odlučili protiv estetske kirurgije, istraživači su otkrili da su se  pacijenti koji su se podvrgnuli zahvatima osjećali zdravije, bili su manje tjeskobni, razvili su više samopoštovanja i smatrali su da je njihovo tijelo u cjelini privlačnije. No pokazalo se i da će pacijenti koji imaju nerealna očekivanja prije operacije vjerojatnije biti nezadovoljni  konačnim ishodom, kao i oni koji imaju povijest depresije i anksioznosti. Pokazalo se da pacijenti koji su nezadovoljni operacijom mogu zatražiti ponavljanje zahvata ili doživjeti depresiju i probleme prilagodbe, socijalnu izolaciju, obiteljske probleme, samodestruktivno ponašanje i ljutnju prema kirurgu i njegovom osoblju.

Estetska medicina prestaje biti tabu tema

“Za neke je žene uljepšavanje i održavanje izgleda izvor zadovoljstva, način samoizražavanja, kreativnosti i razonode, dok neke druge žene vrlo jasno izbjegavaju biti promatrane i tretirane kao stare žene u sferi seksualnosti, tržišta rada, radnog mjesta, socijalnih odnosa itd. zato što vjeruju da je “izgledati staro socijalno rizično”. Žene koje “internaliziraju ageističke standarde ljepote” vlastito starenje mogu doživjeti i tumačiti čak kao propadanje i nenadomjestive gubitke te se suočavaju s opadanjem samopouzdanja i nizom negativnih osjećaja prema vlastitom tijelu. Za žene se fiziološki znakovi starenja ponekad dodatno percipiraju kao simptomi gubitka ženstvenosti, seksualnog identiteta, društvene moći i društvene vidljivosti. Ovi čimbenici kod mnogih ljudi mogu dovesti do značajnog nezadovoljstva procesom starenja.”

Estetska medicina ne bi trebala biti tabu tema – kao što želimo ispraviti neravne zube ili obojiti sijedu kosu, isto tako bismo bez stigmatiziranja trebali moći napraviti tretman botoxom i filerima, liposukciju ili pak podizanje grudi… U zapadnim zemljama ovaj je pristup mnogo prihvaćeniji – a kakva je situacija u Hrvatskoj?

“Dio ljudi estetsku kirurgiju smatra ispraznom i materijalističkom. No naprotiv, s povećanjem svijesti o društvenim posljedicama starenja, mnoge od ovih tretmana možemo promatrati kao terapeutske. Postupci pomlađivanja mogu poboljšati način na koji nas drugi percipiraju, kao i pomoći vratiti određeni stupanj samopouzdanja. Iako svakako nisu za svakoga, korisno je potaknuti razgovor o bilo kakvom tretmanu koji ima potencijal ostvariti učinak na kvalitetu života (starijih) pacijenata, čak i u Hrvatskoj gdje je to sve više prisutno u društvu i u medijima i nije više tolika tabu tema.

Pacijenti koji su podvrgnuti estetskim zahvatima izvještavaju o poboljšanom osjećaju dobrobiti, smanjenju negativnih osjećaja o sebi i ukupnom poboljšanju zadovoljstva svojim statusom u životu. Čak i kada se razmatralo pojedince koji nisu operirani, oni koji su stariji, ali “izgledaju mlado za svoju dob” vjerojatnije će biti optimistični, otvoreniji i društveniji.”

Odgovara:

Lea Maričić, mag.psych, klinička psihologinja, NZJZ dr. Andrija Štampar